Jesu li stope raka zaista u porastu kod mlađih ljudi?

Medijski napisi o navodnoj globalnoj epidemiji raka kod mlađih ljudi, kao i poznati slučajevi poput princeze Catherine od Walesa, dodatno pojačavaju osjećaj ranjivosti

Riječ “rak” izaziva strah u svakoj životnoj dobi. Ipak, kada se rak dijagnosticira osobi koja ima desetljeća života pred sobom, taj osjećaj djeluje još nepravednije.

Medijski napisi o navodnoj globalnoj “epidemiji” raka kod mlađih ljudi, kao i poznati slučajevi poput princeze Catherine od Walesa ili glumca Chadwicka Bosemana, dodatno pojačavaju osjećaj ranjivosti.

Epidemiolozi se bave praćenjem i objašnjavanjem trendova bolesti kako bismo, barem u teoriji, mogli poboljšati javno zdravlje. No, čak i taj prvi korak – pravilno opisati trend – često je složeniji nego što izgleda.

Ako ne možete nešto izmjeriti, teško to možete poboljšati

Mjerenje je temelj znanosti, ali i njezina slaba točka – a medicina nije iznimka. Kao što smo vidjeli u raspravama o porastu dijagnoza autizma, praćenje trendova kroz vrijeme nije jednostavno gledanje linije na grafikonu.

Svaki uočeni trend zapravo se sastoji od dva dijela:

  • stvarne promjene u učestalosti bolesti
  • promjene u tome koliko često i uspješno postavljamo dijagnozu.

Kod stvari koje se mogu mjeriti vrlo precizno, poput visine, lakše je pratiti stvarne promjene. Znamo, primjerice, da su ljudi danas u prosjeku viši nego prije. No, čak i tada podaci mogu biti iskrivljeni jer se temelje na uzorcima stanovništva, a ne na mjerenju svake osobe.

S druge strane, mentalna stanja poput anksioznosti i depresije ne mogu se izmjeriti “metrom”. Veća osviještenost i manja stigma znače da se danas više ljudi javlja liječniku, pa je teško razlučiti radi li se o stvarnom porastu problema ili jednostavno o većem broju dijagnoza.

Mnogi stariji ljudi nikad nisu potražili pomoć – i zato nikad nisu bili “ubrojeni”.

Gdje je rak na toj ljestvici?

Rak se nalazi negdje između. Tumori su fizički prisutni, ali ne provodimo sustavno snimanje cijele populacije svake godine. Kako su dijagnostičke metode i preventivni pregledi sve dostupniji i osjetljiviji, otkriva se više karcinoma – uključujući i one koji rastu sporo ili možda nikad ne bi ugrozili život.

To ne znači da se slučajevi raka ne povećavaju, ali znači da moramo razlikovati stvarni porast bolesti od boljeg otkrivanja.
iako se broj novih dijagnoza raka više nego udvostručio, smrtnost je ostala ista
FOTO: Shutterstock

Što kaže znanost?

Studija objavljena u JAMA Internal Medicine analizirala je osam vrsta raka s najbržim porastom dijagnoza od 1990. godine kod osoba mlađih od 50 godina (rak štitnjače, anusa, bubrega, tankog crijeva, debelog crijeva, endometrija, gušterače i multipli mijelom).

Glavni zaključak je ohrabrujući – iako se broj novih dijagnoza više nego udvostručio, smrtnost je ostala ista.

Drugim riječima, ne umire više mladih ljudi od raka nego prije.

Ipak, kada se pogleda svaka vrsta raka zasebno, postoje iznimke. Smrtnost od raka debelog crijeva lagano raste (oko 0,5 % godišnje od 2004.), što upućuje na stvaran porast ozbiljnih slučajeva. Slično vrijedi i za rak endometrija, koji se povezuje s porastom pretilosti i manjim brojem histerektomija.

Kod ostalih vrsta raka broj dijagnoza raste, ali smrtnost stagnira ili čak pada, što upućuje na bolju detekciju i učinkovitije liječenje. Slično se vidi i kod raka dojke kod žena mlađih od 50 godina – više dijagnoza, ali manje smrtnih ishoda.

Šira slika

Kada se sve zbroji, dolazimo do nekoliko ključnih zaključaka:

  • nema dokaza o “epidemiji” raka među mladima
  • smrtnost je stabilna ili u padu
  • određene vrste raka, posebno debelo crijevo i endometrij, zahtijevaju dodatnu pažnju
  • apsolutni rizik i dalje je nizak – primjerice, rak debelog crijeva kod mlađih od 50 porastao je s 6,6 na 7,6 slučajeva na 100.000 ljudi.

Važno je razumjeti da se dijagnostika, liječenje i preživljenje raka stalno mijenjaju. Zbog toga su trendovi “pokretna meta”. Trenutačni podaci sugeriraju da je velik dio porasta dijagnoza posljedica ranijeg i češćeg otkrivanja bolesti.

Probir – korist ili pretjerivanje?

Ova tema otvara i pitanje preventivnih pregleda. Šire testiranje može spasiti živote, ali nosi i rizike – lažno pozitivne nalaze, nepotrebne zahvate, stres i dodatno opterećenje zdravstvenog sustava.

Pronaći ravnotežu između rane dijagnostike i pretjerane dijagnoze nije jednostavno i ne postoji univerzalno rješenje.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Beam, J. (2026). Are Cancer Rates Really Increasing in Younger People? Psychology Today.
  2. Patel, V. R. i sur. (2025). The Rise in Early-Onset Cancer in the US Population—More Apparent Than Real. JAMA Intern. Med., 185(11): 1370–1374.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu