Epilepsija, pa tako i epilepsija kod djece, je kronična bolest mozga. Uzrokovana je mnogim čimbenicima, obilježena ponavljanjem epileptičkih napada i u nekim slučajevima promjenama u EEG-u (elektroencefalogramu, snimku moždanih valova).

Ponavljanje napada jedno je od bitnijih obilježja epilepsije. Jedan se napad ne može odmah karakterizirati kao epilepsija, iako se može krenuti liječiti i uvesti terapija.

Postoji više od 40 tipova epilepsije koje se međusobno razlikuju po uzrocima, dobi javljanja, simptomima, liječenju i prognozi.

Učestalost ove bolesti u općoj populaciji je između 0,5 i 1 %, dok je kod same djece čak dvostruko viša.

Epilepsija – uzroci

Podloga svih epilepsija, pa tako i epilepsija kod djece, jest paroksizmalna cerebralna disaritmija, odnosno iznenadno i prolazno, sinkrono električno izbijanje iz skupine neurona, moždanih stanica.

Ta se bioelektrična pražnjenja mogu događati u različitim područjima mozga te širiti na različite načine. Prema samom uzroku, vrste epilepsije se dijele na tri grupe:

• idiopatska epilepsija (primarna, nasljedna) – velika skupina epilepsija u kojima se uobičajenim kliničkim, radiološkim ili biokemijskim pretragama ne može utvrditi jasan i nedvojben primarni uzrok, osim moguće nasljedne povezanosti
• simptomatska epilepsija (sekundarna, organska, stečena) – epilepsije u kojima je određeno organsko oštećenje ili bolest mozga uzrok pojavljivanja napada, uzrok epilepsije mogu biti trauma glave (glavobolja i epilepsija), razvojni tumori, poremećaji razvoja kore mozga, lezije koje zauzimaju prostor u mozgu, vaskularni poremećaji, tuberozna skleroza, lupus
• kriptogena epilepsija (skrivena) – epilepsije za koje se vjeruje da imaju organski uzrok, no dosadašnjim pretragama se isti nije prepoznao niti pronašao.

Pored osnovnog uzroka postoji i cijeli niz poznatih i nepoznatih svakodnevnih provocirajućih čimbenika koji mogu izazvati napade (epi napadi):

• spavanje
• neprospavane noći
• jaka svjetla
• duboko disanje
• povišena temperatura
• vrsta prehrane
• opstipacija
• napetost ili opuštenost
• emocionalne promjene (stres i epilepsija)
• napori
• poremećaji metabolizma
• izlaganje suncu.

Epilepsija – simptomi

U svakodnevnom životu i praksi kliničara epilepsije se češće dijele po njihovim drugim karakteristikama, a to je – je li izbijanje bilo ograničeno na određeno moždano područje ili se proširilo na obje moždane polutke.

Stoga razlikujemo fokalne i generalizirane napadaje ili atake.

Fokalni (žarišni) napadi

Fokalni (žarišni) epi napadi potječu iz mreže neurona samo jedne moždane hemisfere i često su povezni s postojećom strukturnom bolešću. Najčešće su:

• fokalna epilepsija bez gubitka svijesti – prije zvana jednostavna žarišna epilepsija, kod koje ne dolazi do poremećaja svijesti, s prisutnim žarišnim, odnosno lokalnim motoričkim, senzornim, autonomnim ili psihičkim simptomima, nema simptoma poslije završetka napadaja (blagi oblik epilepsije)
• fokalna epilepsija s gubitkom svijesti – prije zvana kompleksna žarišna epilepsija, pri kojoj dolazi do gubitka svijesti, najčešće na samom početku napada, najčešće potječe iz sljepoočnog režnja uz konfuziju nakon napada
• fokalna epilepsija koja se razvije u obostrani konvulzivni napad – prije zvana sekundarno generalizirana, kod dvije trećine pacijenata dolazi do širenja električnog disbalansa koji je počeo u jednoj hemisferi i proširio se na drugu hemisferu.

Simptomi žarišnih epilepsija isključivo ovise o tome koji je režanj zahvaćen izbijanjem neurona. Ukoliko je zahvaćen:

• zatiljni režanj – česti su simptomi poput vizualnih fenomena (točke, linije, bljeskovi)
• tjemeni režanj – dolazi do senzornih poremećaja poput trnaca, utrnulosti i rijetko boli
• čeoni režanj – simptomi motornog tipa poput kretnja veslanja, marširanja, nemogućnosti govorenja, također su moguće i promjene u ponašanju te Toddova paraliza (prolazni neurološki poremećaj u obliku trnjenja i utrnulosti dijela tijela)
• sljepoočni režanj – kretnje automatizama (zatvaranje usnica, žvakanje, gutanje) ili mrmljanje, povlačenje, uz to mogući su i nemogućnost govorenja, deja vu, emocionalni nemir poput panike i ljutnje, blaže psihičke smetnje.

Generalizirani napadi

Generalizirani epi napadi počinju u nekoj točci unutar mozga te se brzo šire zahvaćajući mreže neurona obje polutke mozga. To dovodi do početka električkih izbijanja koja se ne mogu povezati samo uz jednu moždanu hemisferu. Najvažniji su:

• apsans epilepsija – najčešće traje 10-ak sekundi uz kratkotrajan gubitak svijesti kada dolazi do prestanka aktivnosti koje je osoba do tada radila, bilo da se radi o govoru, pisanju, glava može klonuti, a očne se jabučice pomaknuti prema gore, roditelji često dovode djecu na pregled jer u školi ne reagiraju na pozive ili se zagledaju u ploču
• toničko-klonička epilepsija – grand mal epilepsija, u kojima dolazi do gubitka svijesti s grčenjem mišića u dvije faze, u prvoj kloničkoj su ukočeni, a u drugoj dolazi do kontrakcija, odnosno trzajeva, može se javiti uz pjenu na ustima, krkljanje, cijanozu, ugriz jezika te nekontrolirano mokrenje, najdramatičniji je epi napadaj
• mioklonička epilepsija (juvenilna mioklona epilepsija) – iznenadni trzajevi uda, lica ili trupa, može doći do pada na pod (progresivna mioklona epilepsija)
• atonička epilepsija – dolazi do iznenadnog gubitka tonusa mišića što gotovo sigurno dovodi do pada, nema gubitka svijesti.

Epilepsija kod djece

Epileptički napadaji kod djece također se razlikuju ovisno o tome koji su uzroci epi napada. Također, razlikuju se i simptomi epilepsije kod djece.

Benigna fokalna temporalna epilepsija (rolandska epilepsija)

Najčešća epilepsija kod djece (25 – 30 % sve djece s epilepsijom) javlja se oko školske dobi do puberteta. Genetska podloga postoji u pozadini.

Napadaji se najčešće javljaju prije buđenja (epilepsija u snu), poslije neprospavane noći. Javljaju se motorički i senzorički fenomeni oko lica (noćna epilepsija – simptomi). Može se sekundarno i generalizirati.

Ova se epilepsija kod djece uspješno liječi do puberteta kada prolazi sama od sebe.

Westov sindrom

Epileptički sindrom u dojenačkoj dobi (epilepsija kod beba), obično poslije 4. mjeseca. Karakteriziraju ga infantilni spazmi, psihomotoričko zaostajanje i hipsaritmija EEG-a (visoka aritmija).

Epi napadaj krene pojavom grčeva koji obostrano zahvate ruke i noge i zatim glavu. Napadaji se javljaju u razmacima od 5 – 10 sekundi. Mogu biti praćeni krikom, okretanjem očiju, crvenilom lica.

Pojavom napada često prestaje daljnji psihomotorički razvoj. Ova epilepsija kod djece može prijeći u Lennoxov sindrom. Liječenje je moguće, ali uz ograničen uspjeh.

Lennox-Gastautov sindrom

Kao i Westov sindrom, javlja se zbog genetskih i organskih razloga. Ova epilepsija kod djece počinje u predškolskoj dobi, najčešće između 3. i 5. godine.

Dio bolesnika iz Westovog sindroma pređe u Lennox oblik u kojem se viđaju mioklonizmi, apsans epilepsija, atonički napadi, a mogući su i grand mal epilepsija te žarišni napadaji.

Praćen je psihomotoričkim zaostajanjem. Liječenje je ograničenog uspjeha.

Dijagnoza epilepsije

Što je epilepsija? Epilepsija se dijagnosticira tek nakon proživljena dva odvojena napadaja. Potrebno je iskreno odgovoriti na sva pitanja u vezi simptoma i tegoba koje su se javile uz napad jer to može pomoći u postavljanju ispravne dijagnoze.

Osim pretraga krvi da se isključe drugi uzroci napadaja, neurolog će sigurno zatražiti EEG nalaz kod epilepsije. To je neinvazivno snimanje kojim se registriraju moždani valovi. Ukoliko dolazi do napada, oni će se registrirati pojavom nenormalnih valova na nalazu.

Osim EEG-a, moguće je provesti i neke od radioloških tehnika kojima se prikazuje mozak i lubanja, poput CT-a ili MR mozga po protokolu za epilepsiju (magnetska rezonanca) da se prikaže stanje mozga.

Može li se epilepsija izliječiti?

Lijeka u pravom smislu riječi za epilepsiju nema, ali postoji cijeli niz antiepileptika i procedura koji mogu pomoći da se olakšaju simptomi te kronične bolesti. Temelj terapije čine lijekovi za epilepsiju – antiepileptici kojima se cilj smanjiti neuronsku aktivnost u mozgu koja pokreće epileptičke napade.

To se postiže lijekovima stare (barbiturat, fenitoin, karbamazepin) i nove (pregabalin, topiramat, levetiracetam, gabapentin) generacije. Tako se liječi i epilepsija kod djece.

Najbolji lijek za epilepsiju

Pravi lijek se bira ovisi o tome koji tip epilepsije je u pitanju te koliko je dijete staro. Uvijek se teži da se terapija provodi samo jednim lijekom, no u određenim situacijama potrebno je i uzimati i dva lijeka za liječenje epilepsije.

Liječenje epilepsije uvijek traje minimalno 1 – 2 godine, a može potrajati i cijeli život.

Ukoliko nema novih napadaja, moguće je smanjivati dozu do one minimalne koja je potrebna da se zaustave napadaji. Nikako ne valja iznenadno prekinuti uzimanje lijekova jer to može dovesti do novih napada.

Ukoliko terapija lijekovima nije uspješna, moguće je razmisliti o ketogenoj dijeti kod koje dolazi do otpuštanja određenih supstanci koje smanjuju napadaje, stimulaciji vagus živca ili kirurškim opcijama (operacija epilepsije).

Pravilnim uzimanjem terapije, izbjegavanjem provocirajućih faktora i redovitim pregledima neuropedijatra moguće je uspješno liječiti 70 % epilepsija.

Više informacija pročitajte u člancima:

• Epilepsija – vrste, simptomi i liječenje
• Vrste epilepsije: parcijalni epileptički napadaji
• Neurološki pregled pacijenta – indikacije i postupak
• Konvulzije – uzroci, simptomi i prva pomoć
• Šest mitova o napadajima
• EEG (elektroencefalografija) – kako se izvodi, priprema, cijena.

• antiepileptici
• epilepsija
• epilepsija kod djece
• epileptični napad
• liječenje epilepsije

Učitaj više izvora