Distimija ili perzistentni depresivni poremećaj (F34.1) blaži je oblik dugotrajne depresije. U pitanju je kombinacija određenih simptoma kroničnog depresivnog poremećaja i distimičnog poremećaja, a depresivno raspoloženje traje veći dio dana tijekom najmanje dvije godine.

Češća je kod žena nego kod muškaraca, a očituje se u sveprisutnom osjećaju tuge, beznađa i bespomoćnosti, niskom samopoštovanju, nedostatku motivacije za bilo kakve aktivnosti te kroničnom nezadovoljstvu.

Distimija – značenje

Distimija je poremećaj koji se češće pojavljuje u populaciji nego što se dijagnosticira jer se uglavnom neopravdano pretpostavlja da su simptomi distimije zapravo dio nečije osobnosti. Upravo zato oboljeli ne potraže pomoć na vrijeme jer “prihvate” da su takvi i da je u pitanju nepromjenjivo stanje.

Zanimljivo je samo značenje riječi distimija koje dolazi iz starogrčkih izvora, a u prijevodu predstavlja spoj riječi “dys” (loše) i “tymia” (stanje uma).

S obzirom na to da distimija može započeti u djetinjstvu i adolescenciji, često se dogodi da oboljeli ne znaju opisati svoje poteškoće sve dok se simptomi ne pogoršaju i ne postanu toliko intenzivni da ometaju svakodnevno funkcioniranje osobe u odnosima i aktivnostima.

Da bi se dijagnosticirala distimija kod djece i adolescenata, trajanje mora biti barem godinu dana te se može pojavljivati s razdražljivim raspoloženjem.

Distimija – simptomi i dijagnoza

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V), distimija podrazumijeva prisutnost dvaju (ili više) od sljedećih simptoma:

• slab apetit ili prejedanje
• nesanica ili pretjerano spavanje
• gubitak energije ili umor
• nisko samopoštovanje
• slaba koncentracija ili poteškoće pri donošenju odluka
• osjećaj beznađa.

Uz navedene simptome, kod oboljele osobe mogu postojati i određeni kriteriji za dijagnozu velikog depresivnog poremećaja, a istovremeno mora biti isključena ciklotimija. Ciklotimija i distimija, iako pripadaju skupini kroničnih afektivnih poremećaja, razlikuju se u simptomatologiji.

Dok distimija predstavlja dugotrajno depresivno raspoloženje, ciklotimija podrazumijeva dugotrajni oblik blažeg bipolarnog poremećaja, odnosno izmjene razdoblja disforije s euforijom (depresije s manijom).

S obzirom na složenost afektivnih poremećaja, simptomi se naizgled mogu preklapati s drugim stanjima, no traženje stručne pomoći i detaljnog pregleda psihijatra će dovesti do konačne i točne dijagnoze.

Iako se ponekad oboljeli javljaju i sami te traže pomoć stručnjaka, nije rijedak slučaj i da ih na to potaknu bližnji koji primjećuju da se stanje s vremenom ne poboljšava.

Distimija – uzroci

Smatra se da postoje određeni rizični čimbenici koji mogu utjecati na razvoj distimičnog poremećaja kod osobe, a oni se mogu odnositi na:

• sami temperament osobe (češće kod osoba s visokim neuroticizmom)
• okolišne faktore (teški gubitci tijekom odrastanja i formativnih godina, posebno gubitak roditelja ili separacija)
• genetske i fiziološke faktore (obiteljska povijest bolesti).

Kada je u pitanju distimija, test za dijagnozu ne postoji, nego se sastoji od detaljnog prikupljanja anamnestičkih i heteroanamnestičkih podataka te kliničke procjene općeg stanja pojedinca.

Oboljele osobe često se opisuju kao povučene ili duboko potištene, a s obzirom na to da distimija mora trajati minimalno dvije godine prije dijagnoze, mnogi smatraju da su oboljeli jednostavno “takvi”.

Nažalost, neprepoznavanje simptoma i ignoriranje poteškoća može dovesti do težih oblika bolesti ili pridruženih dijagnoza.

Nadalje, neke studije pokazuju da se distimija često javlja kod osoba koje već boluju od neke druge (tjelesne) bolesti, posebno kod starijih od 50 godina, stoga treba uzeti u obzir postoje li i određene zdravstvene poteškoće koje su potaknule razvoj simptoma distimije.

Kako pomoći?

Osobe koje pate od distimije obično se s vremenom povlače iz socijalnih interakcija, zbog čega ih je teško prepoznati i potaknuti na traženje pomoći, no oni koji su u najbližem kontaktu s oboljelom osobom itekako mogu primijetiti da nešto nije u redu te da osoba gubi želju i motivaciju za uključivanjem u bilo kakve razgovore i ostale aktivnosti.

Podrška i pomoć u iskrenom razgovoru te razumijevanje dubine problema su ključni kako bi se mogla pružiti adekvatna pomoć.

Veća je vjerojatnost da će se osoba brže i jednostavnije oporaviti od samog poremećaja ako ima podršku obitelji, odnosno osobe od povjerenja koje zajedno s njom prolaze kroz poteškoće i procese rada na sebi koji mogu potrajati.

Uz adekvatni pristup u liječenju, psihoterapijski rad i lijekove (ako su potrebni), osoba se može oporaviti, utjecati na promjenu određenih kognitivnih, bihevioralnih i emocionalnih mehanizama te ponovno uspješno funkcionirati u svojoj svakodnevici. 

Pročitajte i ove članke:

• Ciklotimija – uzroci, simptomi i liječenje
• 10 rečenica koje nikada ne smijemo reći depresivnoj osobi
• Najčešći psihički poremećaji: Pojavnost raste, počinju u mlađoj odrasloj dobi i smanjuju kvalitetu života! Evo zbog kojih je mentalnih poremećaja najviše hospitalizacija.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Mnoge žene ne znaju za ovo

6 problema s ustima u menopauzi na koje trebate obratiti pažnju

• Tomislav Stanić
• 3 min čitanja

• ciklotimija i distimija
• distimija
• distimija - test
• distimija - značenje
• distimija je