Šistosomijaza: Ozbiljna bolest koju uzrokuje slatkovodni parazit

Šistosomijaza

Šistosomijaza je akutna i kronična parazitska bolest uzrokovana krvnim metiljima (trematodama) roda Schistosoma. Procjene pokazuju da je najmanje 251,4 milijuna ljudi trebalo preventivno liječenje u 2021. godini od ove bolesti.

Preventivno liječenje, koje treba ponavljati tijekom nekoliko godina, smanjit će i spriječiti broj oboljelih. Prijenos šistosomijaze zabilježen je u 78 zemalja. Međutim, preventivna terapija za šistosomijazu, gdje su ljudi i zajednice ciljano usmjereni na liječenje velikih razmjera, potrebna je u 51 zemlji s umjerenim do visokim prijenosom.

Šistosomijaza – način prijenosa i raširenost

Ljudi se zaraze kada larvalni oblici parazita – koje oslobađaju slatkovodni puževi – prodru u kožu tijekom kontakta sa zaraženom vodom.

Do prijenosa dolazi kada osobe koje su oboljele od šistosomijaze kontaminiraju izvore slatke vode izmetom ili urinom koji sadrže jajašca parazita, koja se izlegu u vodi.

U tijelu se ličinke razvijaju u odrasle šistosome. Odrasli crvi žive u krvnim žilama gdje ženke oslobađaju jajašca. Neka jaja izlučuju se iz tijela stolicom ili urinom kako bi se nastavio životni ciklus parazita. Druga ostaju zarobljena u tjelesnim tkivima, uzrokujući imunološke reakcije i progresivno oštećenje organa.

Šistosomijaza je raširena u tropskim i suptropskim područjima, posebno u siromašnim zajednicama bez pristupa sigurnoj pitkoj vodi i odgovarajućim sanitarnim uvjetima. Procjenjuje se da najmanje 90 % onih kojima je potrebno liječenje šistosomijaze živi u Africi.

Postoje dva glavna oblika šistosomijaze – crijevna i urogenitalna – koje uzrokuju pet glavnih vrsta krvnog metilja.

Šistosomijaza uglavnom pogađa siromašne i ruralne zajednice, posebno poljoprivredno i ribarsko stanovništvo.

Žene koje obavljaju kućanske poslove u zaraženoj vodi, poput pranja odjeće, također su u opasnosti i mogu razviti žensku genitalnu šistosomijazu. Neadekvatna higijena i kontakt sa zaraženom vodom čine djecu posebno osjetljivom na infekciju.

Migracije u urbana područja i kretanje stanovništva uvode bolest u nova područja. S porastom ekoturizma i putovanja u udaljena područja, sve veći broj turista obolijeva od šistosomijaze.

Urogenitalna šistosomijaza se smatra faktorom rizika za HIV infekciju, posebno kod žena.

Šistosomijaza je akutna i kronična parazitska bolest
FOTO: Shutterstock

Šistosomijaza – simptomi

Simptomi šistosomijaze uglavnom su uzrokovani reakcijom tijela na jajašca crva.

Crijevna šistosomijaza može rezultirati bolovima u trbuhu, proljevom i krvlju u stolici. Povećanje jetre uobičajeno je u uznapredovalim slučajevima i često je povezano s nakupljanjem tekućine u peritonealnoj šupljini i povišenim tlakom u trbušnim krvnim žilama. U takvim slučajevima može doći i do povećanja slezene.

Klasičan znak urogenitalne šistosomijaze je hematurija (krv u mokraći). Oštećenje bubrega i fibroza mokraćnog mjehura i uretera ponekad se dijagnosticiraju u uznapredovalim slučajevima. Rak mokraćnog mjehura još je jedna moguća komplikacija u kasnijim fazama.

Kod žena se urogenitalna šistosomijaza može manifestirati genitalnim lezijama, vaginalnim krvarenjem, bolovima tijekom spolnog odnosa i čvorićima na vulvi. Kod muškaraca urogenitalna šistosomijaza može izazvati patologiju sjemenih mjehurića, prostate i drugih organa.

Ova bolest može imati i druge dugoročne nepovratne posljedice, uključujući neplodnost.

Ekonomski i zdravstveni učinci šistosomijaze su značajni i bolest više onesposobljava nego što ubija. Kod djece šistosomijaza može uzrokovati anemiju, zaostajanje u rastu i smanjenu sposobnost učenja, iako su učinci obično reverzibilni uz liječenje.

Kronična šistosomijaza može utjecati na radnu sposobnost ljudi, a u nekim slučajevima može dovesti i do smrti.

Broj smrtnih slučajeva uzrokovanih šistosomijazom teško je procijeniti zbog skrivenih posljedica poput zatajenja jetre i bubrega, raka mjehura i izvanmaternične trudnoće uzrokovane šistosomijazom.

Smrtni slučajevi uzrokovani šistosomijazom trenutno se procjenjuju na oko 12.000 godišnje u svijetu, ali te su brojke vjerojatno podcijenjene.

Šistosomijaza – dijagnoza i liječenje

Šistosomijaza se dijagnosticira detekcijom jaja parazita u uzorcima stolice ili urina. Antitijela ili antigeni otkriveni u uzorcima krvi ili urina također su pokazatelji infekcije.

Za ljude koji žive u područjima s niskom stopom prijenosa serološki i imunološki testovi mogu biti korisni u pokazivanju izloženosti infekciji i potrebe za temeljitim pregledom, liječenjem i praćenjem.

Kontrola šistosomijaze temelji se na liječenju rizičnih skupina stanovništva velikih razmjera, pristupu sigurnoj vodi, poboljšanim sanitarnim uvjetima, edukaciji o higijeni i promjeni ponašanja te kontroli puževa i upravljanju okolišem.

Šistosomijaza se liječi lijekom prazikvantelom koji se nudi u obliku tableta, a pripada klasi lijekova koji se nazivaju antihelmintici, koji djeluju na parazite i crve.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Schistosomiasis. (2023). WHO.
  2. Schistosomiasis. (2022). Cleveland Clinic.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu