Kada se pojavi dijagnoza psihičke bolesti u obitelji, prvotne reakcije su različite. Kod nekih se pojave šok i nevjerica, a kod nekih se razjasni sve ono što se mjesecima prije događalo, s obzirom na to da treba uzeti u obzir da se psihičke bolesti uglavnom dijagnosticiraju nakon što su već neki simptomi uzeli maha.

Život sa psihički oboljelom osobom je zahtjevan, teško ga je prihvatiti i uvijek pogađa cijelu obitelj, a ne samo oboljelu osobu. Iako obitelj samo želi pronaći način kako pomoći psihički oboljeloj osobi, često se u tom procesu poremeti obiteljska dinamika i struktura.

Pročitajte članak “Najčešći psihički poremećaji: Pojavnost raste, počinju u mlađoj odrasloj dobi i smanjuju kvalitetu života! Evo zbog kojih je mentalnih poremećaja najviše hospitalizacija“.

Psihički bolesnik u obitelji

Ozbiljni psihički problemi (kao što su shizofrenija, bipolarni poremećaj, veliki depresivni poremećaj, alkoholizam, poremećaji ličnosti itd.) predstavljaju kompleksna stanja o kojima ponekad ni liječnici nemaju jednoznačno stajalište.

Određivanje terapije i njezinog tijeka, praćenje bolesnika i njegovog funkcioniranja u okolini, redovitost procesa liječenja – sve su to prilično zahtjevni zadaci za nekoga tko možda jedva pronalazi smisao u svojem danu.

Zato u ovom slučaju obitelj igra važnu ulogu jer je njezina podrška ključna da se osoba stabilizira i sudjeluje u liječenju.

Iako se mnogi pitaju kako prepoznati psihički bolesnu osobu, kada govorimo o životu jedne obitelji, onda je članovima iste itekako jasno kome je potrebna pomoć.

Moramo uzeti u obzir da je u Hrvatskoj takva situacija puno češća nego u nekim drugim europskim zemljama.

Zbog izražene stigme povezane s duševnim oboljenjima, obitelj teško priznaje da postoje poteškoće i ne traži pomoć sve dok stanje ne postane rizično, a ponekad i opasno, kako za oboljelu osobu, tako i za njezine bližnje koji nerijetko obolijevaju od drugih bolesti povezanih s navedenom situacijom.

Psihički bolesnik u obitelji – prihvaćanje dijagnoze i bolesti

Kao što je već spomenuto, dijagnoza psihičke bolesti uglavnom dolazi naknadno, odnosno nakon što su već neki simptomi prisutni i prilično jasni najbližim članovima obitelji.

Ono što se dogodi u trenutku imenovanja problema je emocionalni preokret, odnosno shvaćanje da je psihička bolest zaista prisutna i da je uvijek u pozadini bolesti određena biološka komponenta koju vjerojatno niste mogli spriječiti da ste nešto učinili drugačije za oboljelu osobu.

Nakon dijagnoze je normalno osjećati niz snažnih i često teških emocionalnih stanja – sram, povrijeđenost, grižnju savjesti, krivnju, žaljenje, samooptuživanje, ljutnju, uplašenost i sl.

Ako ste roditelji psihički oboljele osobe, onda je proces prihvaćanja još zahtjevniji zato što je nužno prilagoditi svoje nade i očekivanja od djeteta u budućnosti kada se život naglo uspori i usmjeri na puno ozbiljniju situaciju.

Normalno je da teško prihvaćate da je budućnost ipak drugačija od one koju ste zamislili za svoje dijete i da ćete se morati usredotočiti na neke druge stvari, kao što je briga za vlastito zdravlje dok se brinete za oboljelu osobu, očuvanje odnosa s drugim članovima obitelji (posebno s partnerom/partnericom), usmjeravanje pažnje i na drugu djecu koja također teško prihvaćaju situaciju i sl.

Braća i sestre oboljele osobe mogu osjećati frustraciju i tjeskobu zbog novonastalih okolnosti i dodatnih odgovornosti za koje se očekuje da će ih preuzeti. Mnogima od njih se dogodi da moraju “prebrzo odrasti”, odnosno preuzeti roditeljske uloge u onim situacijama u kojima roditelji nisu prisutni zbog brige za oboljelog brata ili sestru.

U ovom slučaju je nužna jasna i iskrena komunikacija koja je ključna za sve članove obitelji, kako bi podijelili svoju bol i tugu oko situacije u kojoj se nalaze. Svaka promjena predstavlja određeni stres, ali zajedništvo i razumijevanje najbližih u tome mogu puno pomoći i olakšati teret koji je na svačijim leđima u određenoj mjeri prisutan.

Ako ste partner/partnerica osobe koja boluje od psihičke bolesti, situacija može biti još izazovnija i složenija zato što se uglavnom dogodi da sve životne odgovornosti, uz brigu za oboljelu osobu, preuzima jedna osoba, odnosno njezin partner.

Održavanje kućanstva, briga o djeci, poslovne obveze, podmirivanje troškova, skrb o oboljeloj osobi – sve to može vrlo brzo postati previše za jednu osobu koja u tome svemu nema vrijeme za sebe ni ispušni ventil kako bi se osnažila i pripremila za svaki novi dan.

Važno je imati na umu da se većina ljudi s dijagnozom s vremenom oporavi te da stav i ponašanje članova obitelji u tom procesu mogu značajno pridonijeti oporavku.

Prihvaćanje, realna očekivanja i pozitivan stav su nužni koliko god bilo teško i zahtjevno priznati samom sebi da je svaki novi dan nova borba. Stoga je preporuka i sudjelovanje u obiteljskoj terapiji, što uvelike može pomoći članovima obitelji koji skrbe za oboljelu osobu.

Gdje smjestiti psihički oboljelu osobu?

Ovisno o stupnju i težini psihičke bolesti, obitelj se često suočava s poteškoćama organizacije brige i skrbi kod kuće.

Ako je oboljela osoba u težem stanju i privremeno nesposobna za rad i samostalnu brigu o sebi, vjerojatno ćete morati pronaći pristupačan smještaj, osigurati prijevoz na zakazane preglede i terapije te financijski podmiriti troškove za sve navedeno, uključujući i lijekove.

U Hrvatskoj postoje domovi za psihički bolesne odrasle osobe, ali jedan problem je što su uglavnom locirani u sjevernom dijelu zemlje, što može otežati onima koji nisu u blizini glavnog grada.

Ako su simptomi bolesti još uvijek pod određenom razinom kontrole te postoji mogućnost brige za oboljelu osobu kod kuće, to je vjerojatno najbolja opcija za nju koju možete odabrati. Naravno, za navedeno potražite i mišljenje liječnika koji prati oboljelu osobu te se ne ustručavajte tražiti savjete za sve ono što bi vam moglo biti nejasno u organizaciji skrbi kod kuće.

Ova opcija je ujedno i najteža za skrbnika, odnosno osobu koja je glavna odgovorna za oboljelu osobu, zato što zahtijeva najveću količinu promjene i prilagodbe vlastitih obveza i potreba skrbi za oboljelu osobu.

Preporuka je pitati liječnike i stručnjake za mentalno zdravlje koji djeluju u lokalnoj zajednici koja je najbolja opcija za smještaj i oporavak oboljele osobe te kakve su socijalne usluge dostupne u vašoj okolini koje bi mogle pomoći u svakodnevnim aktivnostima.

Ako je ikako moguće, potražite podršku ostalih članova obitelji i prijatelja koji bi mogli pripomoći u podjeli odgovornosti te olakšati u organizaciji skrbi. Ponekad ćete se ugodno iznenaditi koliko su neki od njih sretni što mogu pomoći, a ponekad ćete vrlo jasno uvidjeti koji su od njih pravi prijatelji.

Kako potražiti podršku?

Dok se pokušavate prilagoditi novonastalim okolnostima i prihvatiti emocije koje prožimaju svakodnevicu nakon dijagnoze psihičke bolesti u obitelji, važno je što prije pronaći izvore podrške za sebe, kako biste imali dovoljno snage za sve što dolazi.

Često najbolja podrška dolazi od drugih ljudi koji su prošli kroz slične situacije, stoga bi bilo dobro pronaći grupe podrške u kojima ćete upoznati one koji se suočavaju sa sličnim izazovima. Da biste pronašli takvu grupu, raspitajte se u lokalnim bolnicama, ustanovama za mentalno zdravlje ili udrugama koje okupljaju ljude s različitim psihičkim poteškoćama i pomažu njihovim obiteljima.

Koliko god imali novonastalih obveza, pokušajte pronaći vrijeme da sudjelujete u obiteljskim terapijama i programima u kojima ćete se educirati o psihičkoj bolesti s kojom se bori voljena osoba. Istraživanja su pokazala da takvi programi uvelike poboljšavaju dobrobit i mentalno zdravlje onih koji skrbe za psihički oboljele osobe.

Koliko god je teško usmjeriti pozornost na bilo što drugo, morate voditi brigu o vlastitim potrebama – zdravo se hraniti, kretati, dovoljno spavati, obavljati redovne liječničke preglede i sl. Držanje razine stresa pod kontrolom je nužno da ostanete stabilni u cijeloj ovoj situaciji, ali i da zaštitite sebe od obolijevanja u budućnosti.

Normalno je da se obiteljska dinamika uvelike promijenila u trenutku kada ste saznali dijagnozu psihičke bolesti voljene osobe. Trebat će vremena da prihvatite promjene i uspostavite novu rutinu. Nemojte sebi postavljati očekivanja koja nisu realna i koja vam otežavaju u emocionalnoj prilagodbi na situaciju.

Psihički oboljele osobe mogu živjeti sretne i ispunjene živote, a možete i vi skupa s njima. Proces liječenja je ponekad dugotrajan, ali oporavak je moguć, a vrlo često i trajan, kod onih koji imaju pomoć i podršku svojih bližnjih koji su im u njihovoj borbi bili najveći oslonac.

Pročitajte i ove članke:

• Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama
• Psihologinja otkriva kako se zdravstveni sustav odnosi prema hospitaliziranim psihijatrijskim bolesnicima
• Hrvatski psihijatri sve zabrinutiji: Djeca i mladi postaju sve agresivniji i sve lošijeg mentalnog zdravlja.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Otkriva psihologinja

Psihološki profil ljubavnika: Zašto ljudi varaju?

• Marija Šimunić
• 5 min čitanja

• gdje smjestiti psihički oboljelu osobu
• kako pomoći psihički oboljeloj osobi
• kako prepoznati psihički bolesnu osobu
• psihički bolesnik u obitelji
• život sa psihički oboljelom osobom