Gotovo se uvijek otkriju rutinskim pregledima

Ciste na štitnjači: Obično ne uzrokuju simptome, ali mogu biti znak opasnijeg stanja! Liječnik otkriva detalje

Budite prvi i komentirajte!
5 min čitanja

Hrvoje Pinoza

dr. med.

Ciste na štitnjači predstavljaju povećana područja štitnjače ispunjena tekućinom koja mogu biti mala (manja od 1 cm) ili prilično velika i ponekad nastaju vrlo iznenada. Koloidna cista na štitnjači, po definiciji, sadrži tekućinu. Čvorovi štitnjače koji su potpuno cistični, kada nema čvrstih komponenti koje se mogu otkriti unutar tekućine, gotovo su rutinski benigni. Ciste štitnjače koje su složene i sadrže čvrste i tekuće komponente nazivaju se složene ciste ili mješoviti ehogeni čvorovi.

Ciste na štitnjači su podtip čvorova štitnjače koji predstavljaju izraslinu na štitnjači, koja se nalazi na vratu. Ciste štitnjače su vrsta čvora štitnjače koja je u potpunosti ispunjena “tekućinom”. Te se kvržice obično dijagnosticiraju rutinskim pregledom, a također se razlikuju u tome kako izgledaju na ultrazvuku. Ciste koje su velike i potpuno ispunjene tekućinom gotovo su uvijek benigne.

Ciste na štitnjači – simptomi

Ciste na štitnjači se gotovo uvijek otkriju rutinskim pregledima i većina pacijenata se iznenadi kada sazna da imaju kvržicu ili cistu na štitnjači. Neke ciste štitnjače mogu uzrokovati simptome ako su prevelike ili ako prebrzo rastu. Ova cista na štitnjači uzrok je problema s gutanjem ili bolova u vratu zbog svoje veličine.

Simptomi koji mogu biti povezani s cistama štitnjače:

većina cista je asimptomatska
neke ciste mogu biti dovoljno velike da uzrokuju bol pri gutanju ili osjećaj da se nešto nalazi u grlu
ako je cista kancerogena, može uzrokovati povećanje limfnih čvorova u području vrata, što može biti čvrsto na dodir
druge velike ciste mogu uzrokovati bol, promjene u glasu (obično promuklost), poteškoće pri disanju i bol u štitnjači.

Čvorovi na štitnjači mogu ostati iste veličine, povremeno se smanjiti ili se nastaviti širiti. Neke ciste mogu se brzo proširiti zbog krvarenja unutar ciste.

Ciste koje se brzo šire mogu postati simptomatske stvarajući primjetnu kvržicu na vratu, bol, poteškoće s gutanjem i vrlo rijetko promjenu glasa.

Štitnjača kontrolira mnoge vrlo važne funkcije u tijelu, od tjelesne temperature do metabolizma, pa čak i otkucaja srca. Ove funkcije regulira hormon štitnjače koji proizvodi štitnjača. Zbog toga je prirodno misliti da problemi sa samom štitnjačom mogu uzrokovati probleme u proizvodnji hormona štitnjače.

Većina cista štitnjače ne uzrokuje nikakve probleme sa štitnjačom ili njezinom sposobnošću funkcioniranja i stvaranja hormona štitnjače.

U nekim rijetkim slučajevima, ako je cista dovoljno velika ili je kancerogena, može uzrokovati lokalno oštećenje tkiva štitne žlijezde, ali to je vrlo neuobičajeno.

Ako imate cistu štitnjače i imate simptome kao što su umor, debljanje, hladna koža, zatvor ili drugi simptomi hipotireoze, vrijeme je za provjeru funkcije štitnjače jednostavnim i rutinskim testovima hormona štitnjače.

Cista na štitnjači kod muškaraca sve je češća pojava, kao i ciste na štitnjači kod djece. Više o tome pročitajte u članku “Simptomi bolesti štitnjače: Pretpostavlja se da ih ima svaka 5. žena, a sve je više i muškaraca! Ovo su znakovi problema sa štitnjačom“.

Cista na štitnjači – kancerogenost

Ciste koje su potpuno ispunjene tekućinom imaju mnogo manji rizik od nastanka raka štitnjače u usporedbi s cistama koje imaju čvrste komponente. Dijagnoza cistične lezije štitnjače može se postaviti ultrazvukom ili nakon biopsije kada se analizira tekućina iz ciste štitnjače. Spontano povlačenje ciste na štitnjači je rijetko, ali se može dogoditi u do 15 % slučajeva. Većinu velikih cista ili složenih cista treba aspirirati finom iglom kako bi se isključila mogućnost malignosti.

Za procjenu djelomično cističnog čvora, rizik od raka je proporcionalan s udjelom u kojem kvržica sadrži čvrste komponente. Djelomično cistične kvržice koje sadrže najmanje 50 % čvrstog tkiva imaju rizik od zloćudne bolesti koja je slična kvržicama jednake veličine koje su potpuno čvrste. S druge strane, cistične kvržice s manje čvrstih komponenata imaju mnogo manji rizik od raka štitnjače, obično manje od 5 %.

Cista na štitnjači – liječenje

Liječenje cista štitnjače uvelike ovisi o nekoliko vrlo važnih čimbenika:

o tome je li cista štitnjače “jednostavna” na ultrazvučnom snimanju – obično se mogu pratiti male ciste veličine manje od 3 cm
o tome je li cista štitnjače “složena” na ultrazvučnom snimanju – složene ciste obično zahtijevaju biopsiju ili aspiraciju iglom kako bi se isključio rak
o tome je li cista štitnjače mala ili velika – male ciste obično ne uzrokuju nikakve simptome, ali velike ciste mogu zahtijevati liječenje kako bi se ublažili simptomi
o tome izgleda li cista čvrsta ili potpuno ispunjena tekućinom – što je cista čvršća, to je vjerojatnije da će imati kancerogene stanice i stoga može zahtijevati biopsiju ili aspiraciju iglom.

Cista na štitnjači - liječenje — FOTO: Shutterstock

Odgovori na ova pitanja određuju tijek liječenja i koliko treba biti agresivan u liječenju ciste. Što je cista benignija izgleda, toliko može pristup biti konzervativniji, a ako je cista velika, uzrokuje simptome ili postoji sumnja na rak, možda će se morati poduzeti agresivnije mjere liječenja.

Pažljivo praćenje – ako je cista jednostavna, mala i nema nikakvih značajki koje mogu povećati rizik od raka štitnjače, liječnik može jednostavno preporučiti pristup “pričekaj i vidi”. Ovaj pristup je vrlo čest jer se do 15 % jednostavnih cista štitnjače može potpuno povući samostalno i većina cista s vremenom ne raste ili postaje veća. Ostale male i jednostavne ciste samo treba pratiti povremenim ultrazvučnim testovima (svakih 6 – 12 mjeseci) kako bi se osiguralo da ostaje ista u veličini.
Aspiracija iglom – ponekad će se velike ciste možda morati isušiti postupkom poznatim kao aspiracija finom iglom (punkcija ciste na štitnjači). To je mali postupak u kojem se igla stavlja kroz kožu (vođena ultrazvukom) u cistu gdje se šprica koristi za “isisavanje” tekućine iznutra. Ovaj postupak je obično vrlo brz i nije bolan. Aspiracija iglom obično se koristi ako je cista ili vrlo velika ili ako liječnik želi saznati da cista ne sadržava kancerogene stanice.
Ablacija – ako aspiracija ciste ne djeluje, liječnik može preporučiti ablativni postupak s etanolom. Ablacija se koristi za pokušaj uništavanja stanica koje proizvode tekućinu koja ispunjava cistu. Tijekom ovog postupka, mala količina sredstva umetnuta je u cistu s nadom da će uništiti stanice koje proizvode tekućinu.
Kirurgija štitnjače – kao krajnje sredstvo, liječnik može preporučiti operaciju štitnjače ili potpuno uklanjanje ciste. To se obično ne koristi za liječenje cista štitnjače, osim ako su vrlo velike i uzrokuju teške simptome ili ako drugi manje invazivni postupci nisu uspjeli (cista na štitnjači – operacija).

Cista na štitnjači može se liječiti na različite načine. Najčešće se ciste na štitnjači veličine 3 cm ili manje samo promatraju i prate na promjene. Alternativni pristupi upravljanju cistama štitnjače su mnogi, uključujući aspiraciju i ablativne pristupe. Operacija štitnjače učinkovito uklanja ciste štitnjače, ali se obično ne koristi osim ako postoji više velikih cista štitnjače i one su postale vidljive ili simptomatične za pacijenta sa cistom na štitnjači.

Pročitajte i ove članke: