Zahvaljujući napretku u zdravstvenoj skrbi, medicini, nutricionizmu i tehnologiji, dogodile su se velike promjene u očekivanoj životnoj dobi, što je potaknulo stručnjake da se aktivnije bave proučavanjem psihologije starenja. Upravo u tom području jedna od glavnih tema stručnih rasprava je kognitivni pad, odnosno postupno smanjenje kognitivnih sposobnosti koje se prirodno događa starenjem zbog slabljenja moždanih funkcija.

Međutim, kako poboljšati kognitivne sposobnosti ili barem usporiti njihovo propadanje? Kako prihvatiti da ste doživjeli kognitivni pad i da za neke stvari trebate pomoć?

Kognitivni pad – značenje

Starenje je prirodni životni proces u kojem dolazi do postupnog gubitka određenih kognitivnih sposobnosti. Fleksibilnost i oštrina razmišljanja i prosuđivanja, sposobnost komuniciranja i povezivanja s drugima te održavanje bogate riznice sjećanja brojnih životnih uspomena imaju ogromnu vrijednost, zbog čega je teško prihvatiti da nešto od navedenog postupno i djelomično gubi svoju snagu tijekom starenja.

Kognitivne sposobnosti predstavljaju brojne psihičke procese i vještine (percepcija, pažnja, pamćenje, rješavanje problema, rasuđivanje, donošenje odluka, jezične sposobnosti) koje nam omogućuju neometano mentalno funkcioniranje. Kognitivni pad definira se kao postupni gubitak određenih kognitivnih sposobnosti koji dolazi s godinama i koji nije nužno povezan s kognitivnim poremećajima (ubrzanim i značajnim kognitivnim oštećenjima).

Kognitivni pad je normalan proces koji je povezan sa starenjem, ali ne nužno s bolestima (neke od bolesti u starijoj odrasloj dobi nisu neizbježan dio procesa starenja). Način života značajno utječe na očuvanje kognitivnih sposobnosti, a funkcionalna dob (kapacitet i funkcije osobe u odnosu na njezinu kronološku dob) itekako se razlikuje od osobe do osobe.

Faze kognitivnog pada

Biološko starenje započinje već u ranoj odrasloj dobi, a riječ je o kombiniranom djelovanju brojnih uzroka na razini DNK-a, stanica, tkiva, organa i cijelog organizma. Prema modelu opadanja, stručnjaci smatraju da postoje nepovratno opadanje (prirodno biološko opadanje) i opadanje uz kompenzaciju (opadanje bioloških sposobnosti koje je ublaženo društvenim iskustvima).

Drugim riječima, slabljenje određenih sposobnosti ne ovisi samo o skupljanju godina života, već i o ispunjenju tih godina životom. Iskustva koja skupljamo tijekom života utječu na naše cjelokupno funkcioniranje, očuvanje ili propadanje određenih sposobnosti, kao i aktivnu brigu za njih ili zapuštanje i pasivno promatranje prolaska vremena.

Upravo zbog svih tih čimbenika, kognitivni pad se događa kod svake osobe na drugačiji način. Kod nekih ljudi s godinama dolazi do malog kognitivnog pada, a kod nekih su prisutne značajnije promjene zbog kojih dolazi do sumnje na ozbiljnije poteškoće. Ozljede, povijest bolesti, genetika i zdravstvene navike mogu značajno utjecati na promjene kognitivnih sposobnosti tijekom vremena.

Stručnjaci su, temeljem brojnih faktora, pokušali definirati okvirne faze kognitivnog pada koje su slične većini ljudi tijekom starenja:

• faza bez kognitivnih oštećenja – ne postoje nikakve značajne razlike u sposobnostima razmišljanja i ostalim složenim vještinama
• faza subjektivnog kognitivnog pada – neke od kognitivnih sposobnosti postupno slabe (smanjene kognitivne sposobnosti), ali ne ometaju svakodnevno funkcioniranje osobe
• faza blagog kognitivnog oštećenja – pad brojnih kognitivnih sposobnosti (pamćenja, zaključivanja, prosuđivanja, percepcije itd.)
• faza demencije – problemi sa svakodnevnim životnim aktivnostima.

Prve dvije faze su uobičajene tijekom starenja, a zadnje dvije uključuju kognitivne poremećaje sa simptomima koji mogu značajno otežati svakodnevno samostalno funkcioniranje. Kojom brzinom će se određene faze događati i hoće li baš do svake doći, ovisi od osobe do osobe. Ljudi se razlikuju u zdravstvenim profilima, genetskim predispozicijama, životnim okolnostima i stečenim sposobnostima koje ih mogu sačuvati od težih oblika kognitivnog propadanja ili ih pak brže do njih dovesti.

Tipična zaboravnost nije isto što i kognitivni pad, tako da nije opravdano pretpostaviti da su početna zaboravljanja nužno prva faza kognitivnog pada. Osobe s blagim kognitivnim padom najčešće imaju problema s pronalaženjem pravih riječi kako bi izrazili svoje mišljenje, gubljenjem stvari, zaboravljanjem na sastanke i zakazane događaje, teškim prisjećanjem nekih životnih događaja i sl. Ponekad je i zdravstveno stanje (visok krvni tlak, problemi sa spavanjem, depresija, dijabetes itd.) mogući uzrok promjena u razmišljanju i percepciji.

Kako usporiti kognitivni pad?

Prvo i osnovno što može pomoći u očuvanju kvalitete života kada je u pitanju starenje je prihvaćanje prirodnog tijeka života koji se kod svakoga događa na drugačiji način. Pretjerana briga o tome što svaka pojedina godina nosi sa sobom može pojačati tjeskobu i smanjiti kvalitetu života, a uz to oslabiti normalno funkcioniranje. Neke osobe imaju izražen strah od starenja, a o tome možete više pročitati u članku “Strah od starenja: Psihologinja razbija mitove o starosti i otkriva recept za uspješno starenje“.

Ponekad je neurološko stanje (npr. Alzheimerova bolest ili neki drugi oblici demencije) temeljni uzrok kognitivnog pada, a u tome je važno biti svjestan i genetske pozadine koja je povezana sa slabljenjem kognicije. Test kognitivne sposobnosti (npr. testovi inteligencije, kognitivni neverbalni i verbalni testovi, testovi pažnje itd.) koji provodi liječnik može pomoći kako bi se ustanovilo je li riječ o kognitivnom padu ili ozbiljnijim oštećenjima.

Neće sve osobe koje dožive kognitivni pad dobiti dijagnozu demencije. O tome ovisi veći broj čimbenika, od gena do okoline. Kada će se dogoditi kognitivni pad i koliko će utjecati na svakodnevicu značajno ovisi o načinu života osobe. Stresni događaji tijekom života, loša zdravstvena skrb, manjak socijalne podrške, nedostatak kvalitetne prehrane – sve to može pridonijeti ranijem kognitivnom padu.

Pored svega navedenog, jasno je da će smanjenje kognitivnih sposobnosti biti usporeno zdravim i aktivnim načinom života. Zdrava i uravnotežena prehrana, umjerena fizička aktivnost, stimuliranje mozga aktivnostima (čitanje, igre, hobiji), redoviti zdravstveni pregledi, izbjegavanje štetnih navika (alkohol, pušenje i sl.) i povezivanje s drugima pomaže u očuvanju kvalitete života pojedinca, u svakom smislu. Tim aktivnostima si čovjek poboljšava i produžuje život, a više o tajnama dugovječnosti pročitajte u članku “Tajna dugovječnosti? Evo što kažu oni kojima je uspjelo“.

Ako je kognitivni pad već prilično izražen i ako zahtijeva nadzor i skrb za osobu koja ga je doživjela, važno je biti svjestan zahtjevnosti brige za te osobe. Skrbnici često osjećaju povezanost i svrhu u brizi za svoje voljene, ali to također može biti prilično stresno. Frustracija i ogorčenost zbog zahtjeva koji se javljaju iz dana u dan mogu dovesti do problema u fizičkom i psihičkom zdravlju skrbnika. To je važno imati na umu kako bi se i njima moglo pomoći i omogućiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu.

Za sve one koji žele pronaći načine za svakodnevni trening kognitivnih sposobnosti, preporučujemo ideje i savjete u članku “Trening za mozak – kako aktivirati mozak?“.

Pročitajte i ove članke:

• Kognitivne vježbe za ublažavanje simptoma demencije: Ove aktivnosti stimuliraju mozak i sprječavaju kognitivno propadanje
• Neurodegenerativne bolesti: Ozbiljna i nekontrolirana prijetnja javnom zdravlju! Nema lijekova, starenje ne možemo zaustaviti – što možemo učiniti?
• Šah i neurodegenerativne bolesti: Može li se spriječiti nastanak Alzheimera i demencije? Evo što je pokazalo istraživanje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• kako poboljšati kognitivne sposobnosti
• kognitivni pad
• kognitivni pad - značenje
• smanjene kognitivne sposobnosti
• test kognitivne sposobnosti