Zlostavljanje djece je tema koju društvo često zanemaruje, a s obzirom na to da su djeca najranjivija skupina društva, jasno je koliko je ova tema osjetljiva. Upravo zato je i posebno važno o njoj nešto više reći, kako bi svatko od nas znao na koji način može pomoći.

Vrste i oblici zlostavljanja djece

Zlostavljanje primarno može biti fizičko i psihičko, ali u pitanju je velik broj različitih oblika zlostavljanja (seksualnog, emocionalnog itd.). Često ljudi pretpostavljaju da zlostavljanu djecu mogu prepoznati samo po fizičkim ožiljcima na tijelu, ali još su teži oni psihički, duboki i trajni ožiljci koji nastaju kao posljedica različitih vrsta zlostavljanja.

Ignoriranje dječjih potreba, dovođenje djeteta u opasne situacije bez nadzora, izlaganje seksualnim situacijama ili stvaranje osjećaja bezvrijednosti i krivnje također predstavljaju oblike zlostavljanja i zanemarivanja djece. Često se mogu pojaviti i sljedeći oblici zlostavljanja:

• stalno omalovažavanje, sramota i ponižavanje
• negativno uspoređivanje djeteta s drugima
• govorenje djetetu da nije dobro, da je bezvrijedno i loše
• često vikanje, prijetnja ili nasilje
• ignoriranje i odbacivanje djeteta i njegovih potreba
• izlaganje djeteta nasilju drugih ljudi.

Nažalost, mnoga djeca doživljavaju seksualno zlostavljanje. Osjećaji koji često muče takvu djecu su sramota i krivnja, a upravo zato mnogih od njih osjećaju da su sami odgovorni i krivi za zlostavljanje. Usto, većina djece ne prijavljuje osobu koja ih seksualno zlostavlja, bilo da se boje za vlastitu sigurnost ili da jednostavno nisu spremni priznati sebi i drugima tu razinu ponižavanja i sramote koju osjećaju.

Mnoga djeca se boje da im nitko drugi neće vjerovati ili da će se drugi na njih naljutiti, zbog čega se radije odlučuju na šutnju i život u takvoj patnji.

Kako prepoznati zlostavljano dijete?

Ako na bilo koji način posumnjate da je dijete u vašoj blizini izloženo nekom obliku zlostavljanja, vjerojatno ćete uočiti i neke od sljedećih znakova upozorenja u ponašanju i izgledu djeteta:

• pretjerano je povučeno, uplašeno ili zabrinuto
• pokazuje krajnosti u ponašanju (izuzetno susretljiv, zahtjevan, pasivan, agresivan itd.)
• ne ponaša se u skladu sa svojim godinama (ponaša se ili neprimjereno odraslo ili neprikladno infantilno)
• ima česte ozljede ili neobjašnjive modrice i posjekotine na tijelu
• uvijek je budno i na oprezu, kao da očekuje da će se dogoditi nešto loše
• boji se otići kući ili izbjegava rane odlaske kući
• nosi neprimjerenu odjeću kako bi prekrilo ozljede i modrice (npr. majice dugih rukava čak i za vrijeme vrućih ljetnih dana)
• često izostaje ili kasni u školu
• često je bez nadzora, kao da nitko o njemu ne brine
• izbjegava određene osobe ili bježi od kuće.

Nažalost, mnoga djeca uspješno prikrivaju bilo kakve znakove koji bi mogli ukazivati na zlostavljanje zato što se boje osuđivanja i sažalijevanja od strane drugih ljudi. No, pažljivo promatranje djeteta u različitim situacijama može dovesti do opažanja nekih detalja i znakova koji ukazuju na bolnu pozadinu. Zato je važno oprezno promatrati i reagirati na vrijeme, kako bi se djetetu moglo pomoći i prikladno ga zaštititi.

Zlostavljanje djece – posljedice

Sve vrste zlostavljanja ostavljaju trajne ožiljke, ali oni emocionalni su prisutni tijekom cijelog života. Pritom predstavljaju velike probleme osobi u stvaranju budućih međuljudskih odnosa, gradnji povjerenja i sposobnostima funkcioniranja u svakodnevnim aktivnostima. Osim toga, zlostavljani pojedinci često imaju problema s:

• nedostatkom povjerenja i problemima s upoznavanjem drugih ljudi
• nezdravim međuljudskim odnosima
• emocionalnim i socijalnim funkcioniranjem
• osjećajem bezvrijednosti i krivnje
• gubitkom interesa za ugodne aktivnosti
• društvenom izolacijom
• depresivnim i anksioznim oblicima ponašanja
• paničnim napadajima i strahovima
• suicidalnim mislima i ponašanjima.

Što mi kao pojedinci možemo napraviti?

Mnogi od nas nisu ni svjesni koliko je djece u našoj neposrednoj blizini izloženo nekom obliku zlostavljanja. Nažalost, djeca su najčešće izložena obiteljskom nasilju, što znači da ne doživljavaju sigurnost, brigu i ljubav ni u svoja četiri zida.

Mnogi roditelji ni ne znaju koliko su puta reagirali kao zlostavljači, posebno u situacijama kada su bez ikakvog razloga izbacivali svoju ljutnju na dijete koje nije uopće bilo krivo za taj osjećaj. Upravo zato su mnogi roditelji i emocionalno udaljeni i isključeni iz života svoje djece, ne videći koliku štetu rade svojem djetetu.

Iako je ponekad zaista teško prepoznati djetetove nezamislive boli koje doživljava u prostorijama vlastitog doma, škole ili nekog drugog prostora u kojem boravi, informiranje o ovoj temi može uvelike pomoći u prepoznavanju znakova upozorenja i pružanju adekvatne pomoći djetetu.

Ako na bilo koji način uočite da dijete ima nekih problema ovakve prirode, pokušajte mu oprezno pristupiti i izgraditi povjerenje. Pokušajte ostati mirni i nemojte pretjerati s ispitivanjem djeteta, već mu dopustite da samo iznese poteškoće s kojima se nosi. Moguće je da će vam dijete nakon nekog vremena priznati u kakvoj se situaciji nalazi i zatražiti pomoć. Ako je zaista teško ranjeno po ovom pitanju, vjerojatno će pristup biti puno teži, zbog čega bi bilo najbolje potražiti stručnu pomoć.

Uz sve to, pokušajte si i sami posvijestiti, posebno ako ste roditelji, koliko puta ste reagirali neprimjereno i povrijedili dijete koje nije nizašto bilo krivo u toj situaciji. Mnogi roditelji doživljavaju različite vrste frustracija i stresova na poslovima koje rade, a to sve često rezultira iskaljivanjem nakupljenih emocija ljutnje na djecu koja ih čekaju doma.

Takva vrsta premještene agresije je također vrsta zlostavljanja, stoga preispitajte svoje postupke i pokušajte uočiti jeste li ponekad tako reagirali i povrijedili svoje dijete. Ustrajnost u takvim neprikladnim postupcima može ostaviti trajne negativne posljedice. Ako ne znate kontrolirati vlastite emocije i frustracije, potražite stručnu pomoć i poradite na svojem ponašanju.

Što društvo može napraviti?

Svjesnost o važnosti mentalnog zdravlja djece često ostaje u pozadini pored svih ostalih segmenata njihovog života. Mnogi roditelji zaboravljaju da vlastite emocije prenose na djecu te da su ponekad čak i nesvjesno odgovorni za narušavanje mentalnog zdravlja djeteta.

Nažalost, moramo biti svjesni da je psihopatologija zaista kompleksna i da postoje i one vrste psihičkih poteškoća s kojima se odrasla osoba ne zna boriti, zbog čega čini neprihvatljive postupke. To ih nikako ne oslobađa krivnje, već samo daje do znanja društvu da je čovjekova psiha složen i kompliciran sustav koji je ponekad zaista teško razumjeti.

Upravo zato su česte i osude prema djeci koja se nađu u takvim situacijama. Mnogi ih počnu izbjegavati i negativno promatrati, a pokazivanje šoka i gađenja prema ovakvoj ili sličnoj situaciji u kojoj se netko našao dovoljno objašnjava zašto je veliki broj zlostavljanja neprijavljen i zanemaren.

Djeca se boje da im nitko neće vjerovati ili da će ostali članovi društva misliti da izmišljaju samo kako bi dobili nešto što žele. Mnoga djeca žive cijeli život u strahu te trpe zlostavljanje od strane svojih ukućana, ne želeći priznati da su ranjena i povrijeđena. Takva vrsta svakodnevnog zlostavljanja stvara bolne psihičke ožiljke koji ostaju prisutni cijeli život.

Stoga, prije nego osudite i etiketirate one koji trpe ovakve strašne stvari, pokušajte shvatiti da se u takvoj situaciji može naći bilo tko. Ako uočite u svojoj blizini dijete čije ponašanje ukazuje na posljedice zlostavljanja, pokušajte smireno reagirati i saznati o čemu je točno riječ. Ako smatrate da niste dovoljno kompetentni za to, potražite stručnu pomoć.

U Hrvatskoj postoje Centar za nestalu i zlostavljanu djecu (telefon: 031/272-943) čije je središte u Osijeku te Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (telefon: 01/3457-518) u sklopu koje djeluje i Hrabri telefon koji već godinama brine za probleme i poteškoće s kojima se susreću djeca, mladi i odrasli putem telefona, chata i ostalih načina komunikacije.

Uvijek im se možete obratiti na broj 0800 0800 ili na 116 111, a preko njihove internetske stranice možete pronaći i informacije za komunikaciju putem e-pošte ili chata. Sve je strogo povjerljivo i anonimno, a možete tražiti pomoć u vezi svega što vas muči.

Pročitajte i ove članke:

• Svako 5. dijete u Hrvatskoj žrtva je nekog oblika nasilja: Porast obiteljskog nasilja tijekom pandemije, mnogi slučajevi se ne prijavljuju
• Pažljivo birajte riječi! Ovih 9 stvari nijedno dijete ne želi čuti od svojih roditelja – čak i ako imate najbolje namjere
• Preveniranje i zaustavljanje vršnjačkog nasilja ponajprije ovisi o odraslima: Psihologinja otkriva što napraviti ako saznate da je vaše dijete bully.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• obiteljsko nasilje
• savjeti
• zlostavljanje djece
• zlostavljano dijete