Piercing je sve popularniji, posebno među tinejdžerima, a može se raditi na gotovo svakom dijelu tijela. Međutim, čak i kada se izvodi ispravno, još uvijek postoje rizici, a neki su ozbiljni.

Što je piercing?

Piercing tijela uključuje probijanje kože (stvaranje rupe u koži) i umetanje nakita. Dok se ušne školjke mogu bušiti iglom ili pištoljem, ostali dijelovi tijela trebaju se bušiti samo iglom.

Gdje se može napraviti piercing?

Piercing se može raditi na različitim dijelovima tijela, uključujući:

• uši
• nos
• obrva
• usne
• obraz
• jezik
• pupak
• bradavice
• genitalije.

Rizici piercinga

Otprilike jedna trećina piercinga dovodi do neke vrste komplikacija, koje mogu varirati ovisno o mjestu piercinga, iako su određeni rizici zajednički za sva područja.

Najčešća komplikacija je infekcija, a posebno su joj sklona područja poput pupka. Bakterijske infekcije, poput onih koje uzrokuje Staphylococcus, česte su i imaju simptome poput crvenila, otekline i gnoja.

Te se infekcije obično mogu liječiti antibioticima, ali virusne infekcije poput HIV-a ili hepatitisa B ili C, koje se prenose preko kontaminiranih alata, mnogo su opasnije i za njih nema lijeka. Odgovarajuća higijena i sterilni instrumenti ključni su za izbjegavanje ovih rizika.

Još jedan čest problem su alergijske reakcije, često izazvane niklom u jeftinom nakitu. Kako bi se smanjila mogućnost alergije, preporučuje se nakit od kirurškog nehrđajućeg čelika, titana ili platine. Nekim pojedincima čak i zlato može uzrokovati probleme.

Prekomjerno krvarenje može se dogoditi kod osoba s poremećajima krvarenja ili onih koji uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi, poput lijekova na recept, lijekova bez recepta poput aspirina i ibuprofena ili dodataka poput vitamina E, češnjaka i omega-3 masnih kiselina.

Ostale komplikacije uključuju apscese, koji tvore duboke džepove gnoja ispod kože zbog neliječenih infekcija, i sepsu, po život opasno stanje koje se javlja kada se infekcija proširi u krvotok. Također, može doći do oštećenja živaca, što dovodi do utrnulosti ili gubitka pokreta, osobito u osjetljivim područjima poput kapaka, usana i jezika.

Ožiljci, uključujući stvaranje keloida, mogu se razviti na mjestu piercinga, osobito kod osoba sklonih teškim ožiljcima. Piercing u i oko usta može uzrokovati poteškoće s disanjem, gutanjem, jedenjem ili govorom.

Neki piercinzi, kao što su oni na pupku, genitalijama ili ušima, osjetljiviji su na trganje, osobito kada se uhvate za odjeću. Genitalni piercing također može ometati mokrenje i seksualnu aktivnost, potencijalno naštetiti i piercanoj osobi i njezinom partneru. Nadalje, veliki piercinzi mogu rastegnuti kožu, osobito na ušima, dok se drugi mogu uvući pod kožu, što zahtijeva kirurško uklanjanje.

Piercing na bradavicama posebno može zakomplicirati dojenje, a piercing tijekom seksa može uzrokovati pucanje kondoma, što povećava rizik od spolno prenosivih infekcija ili trudnoće.

Tko bi trebao izbjegavati piercing?

Neki su ljudi izloženi većem riziku od komplikacija i trebali bi izbjegavati piercing. Osobe s dijabetesom, koje imaju tendenciju sporijeg zacjeljivanja, imaju veću vjerojatnost da će doživjeti infekcije ili ožiljke. Oni koji su imunosuprimirani zbog transplantacije, liječenja raka ili lijekova poput prednizona imaju povećan rizik od teških infekcija.

Osobama s poremećajima krvarenja ili onima koji uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi također se ne savjetuje piercing, jer čak i manje ozljede kože mogu uzrokovati značajno krvarenje.

Trudnice i dojilje trebale bi izbjegavati piercing jer infekcije mogu ugroziti bebu. Osim toga, piercing u bradavicama, pupku ili genitalijama predstavlja dodatni rizik tijekom trudnoće zbog mogućnosti pucanja.

Osobe genetski predisponirane za keloide također bi se trebale kloniti piercinga kako bi izbjegle prekomjerne ožiljke.

Kako spriječiti komplikacije?

Kako bi se smanjio rizik od komplikacija, važno je osigurati sljedeće:

• osoba koja izvodi piercing treba oprati ruke i nositi sterilne rukavice
• treba koristiti samo setove za jednokratnu upotrebu ili instrumente sterilizirane u autoklavu (uređaju za sterilizaciju pod visokim pritiskom)
• nakit treba biti sterilan i izrađen od nehrđajućeg čelika, platine ili titana kako bi se izbjegle alergijske reakcije
• piercing salon mora imati licencu i zdravstveni certifikat.

Potrebno je držati se uputa za naknadnu njegu, uključujući održavanje piercinga čistim antibakterijskim proizvodima, izbjegavanje nepotrebnog rukovanja i sprječavanje traume na tom području.

Također, ključno je izbjegavati kupanje u bazenima, jezerima ili hidromasažnim kadama dok piercing zacjeljuje, a ako ste u nedoumici, obratite se liječniku za savjet. Neki liječnici čak izvode piercinge u svojim ordinacijama.

Pročitajte i ove članke:

• Glavne stvari koje trebaš uzeti u obzir prije nego staviš piercing – razmisli o ovih 5
• Piercing može izazvati stomatološke komplikacije
• Keloid na piercingu – kako i zašto nastaje?.

• piercing
• rizici piercinga

Učitaj više izvora