Keloid je hipertrofično tkivo koje raste na mjestu prethodne ozljede i ožiljka. Karakterizira ga prekomjerno nakupljanje kolagena u stanicama kože (dermisa) tijekom procesa zacijeljivanja. Neka područja su osjetljivija na pojavu keloida od ostalih pa se tako češće može naći na prsima, ramenima, gornjim udovima ili ušnim resicama.
Nadalje, češće je u pripadnika crne rase, iako se pojavljuje u svim rasama i smatra se da genetska predispozicija u obitelji nosi rizik pojave keloidnog ožiljka.

Keloidi su vrsta ožiljaka koja su površinom veća od prvotne ozljede. Nisu opasni, ali mogu biti estetski neugodni za pojedinca te ponekad bolni ukoliko jako zatežu kožu. Ponekad nastanu čak 3 mjeseca nakon ozljede kože te nastavljaju rasti godinama.

Od svih mjesta gdje se pojavljuje keloid, ušna resica nosi daleku najvišu incidenciju pojave, obično kao upalna reakcija kod osoba koje su radile zahvate na uhu u nemedicinskim ustanovama, kao što su zlatarne ili vlastoručno kod kuće pomoću igle i pištolja za piercing.

Kako i zašto nastaje keloid?

Keloidi se stvaraju nakon ozljede kože koja može nastati nekim od dolje navedenih uzroka:

• trauma,
• ugriz kukca,
• opeklina,
• kirurški zahvat,
• cijepljenje,
• piercing,
• akne,
• folikulitis,
• vodene kozice,
• herpes zoster.

Bitno je naglasiti da nije svaka ozljeda kože potencijalni uzročnik keloida. Mora se oštetiti retikularni sloj dermisa (kože), stoga površinske ozljede ne dovode do jačeg ožiljkavanja.

U tom retikularnom sloju kože nalaze se brojne upalne stanice, povećan broj fibroblasta, novostvorenih krvnih žila i nakupina kolagena. Oni se aktiviraju netom poslije oštećivanja kože, ali nastale promjene vidljive su tek 3 mjeseca poslije.

U slučaju kirurških rana, ljudi obično misle da je rana zacijelila kad se uklone šavovi jer je površinski sloj kože kontinuiran, ali unutrašnji dublji slojevi još se obnavljaju. Ako tad dođe do nekog vanjskog utjecaja na mjesto ozljede, upalni procesi se značajno pojačaju, a ožiljci postaju vidljivi par mjeseci nakon.

Keloidni ožiljak od piercinga

Jedno od najčešćih mjesta nastanka keloida jest pirsano uho, pogotovo ako je rađeno u nesterilnim uvjetima čime se doprinosi razvoju upalnih procesa u koži. Jedno istraživanje bavilo se povezanošću nastanka keloida s vanjskim čimbenicima i utvrđeno je da su keloidi kod jedne pacijentice nastali za vrijeme obiju trudnoća kad je stavljala piercinge.
Nađena je veća učestalost nastanka keloida kod trudnica, osoba mlađih od 30 godina, osoba u pubertetu, te kod osoba kod kojih u obitelji više članova već ima keloidne ožiljke.

Keloid – simptomi

Intenzitet, učestalost i trajanje vanjskog podražaja određuje brzinu nastanka ožiljka, smjer rasta i intenzitet mogućih simptoma poput osjetljivosti, svrbeži i boli.
Neki keloidi budu mekani i “tjestasti” na dodir, dok su drugi tvrdi i više “gumasti”.

Keloid – liječenje

Nude se brojne vrste liječenja keloidnih ožiljaka koje su manje ili više uspješne. Dosta keloida vraća se nakon provedene terapije. Moguće je kombinirati više linija liječenja:

• injekcije kortikosteroida,
• krioterapija – zamrzavanje ožiljka,
• laserska terapija,
• kirurško uklanjanje – izrezivanje keloida, ali većina se vrati nakon ovog postupka,
• terapija pritiskom – nakon operacije keloida, potrebno je vršiti pritisak na to područje kako bi se smanjila cirkulacija; mana je dugo trajanje terapije,
• silikonska traka koja stabilizira ranu.

Nije svaka metoda liječenja za svaku osobu pa je ponekad potrebno probati više njih.

Proteklih godina istražuju se nove tehnike liječenja keloidnih ožiljaka, među njima su terapija matičnim stanicama, elektrokemoterapija i popunjavanje masnim stanicama (engl. lipofilling), ali uspješnost je zasad upitna.

• keloid
• keloid na piercingu
• keloidi
• ožiljci

Učitaj više izvora