Poremećaj ličnosti predstavlja trajni, pervazivni i nefleksibilni obrazac unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji značajno odstupa od očekivanog i uobičajenog u kulturi kojoj ta osoba pripada, stvarajući joj poteškoće u vlastitom ostvarenju, stvaranju i održavanju odnosa te neometanom svakodnevnom funkcioniranju.

U sklopu C poremećaja ličnosti, koji je karakteriziran tjeskobnim mislima i ponašanjima, nalazi se i ovisni poremećaj ličnosti koji predstavlja obrazac ovisnog i vezujućeg ponašanja popraćenog prekomjernom potrebom za brigom od strane drugih.

Ovisni poremećaj ličnosti – ovisnost o drugima

Ovisni poremećaj ličnosti pripada dijagnostičkom sklopu C poremećaja ličnosti, uz izbjegavajući i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti. Osobe koje imaju ovisni poremećaj ličnosti sklone su razvijati ponašanja koja ih vežu uz druge, uz sveprisutni strah od odvajanja. Takav obrazac ponašanja započinje u ranoj odrasloj dobi, ponekad ga je moguće uočiti i u adolescenciji, a prisutan je u različitim kontekstima.

Ovisna ponašanja povezana s ovim poremećajem ličnosti proizlaze iz samoprocjene oboljelih koji smatraju da ne mogu adekvatno funkcionirati bez pomoći drugih. Pretjerano oslanjanje na druge, poteškoće s donošenjem bilo kakvih odluka bez savjeta i uvjeravanja drugih, pasivnost i strah od preuzimanja odgovornosti samo su neke od karakteristika u svakodnevnom ponašanju osoba koje se bore s ovisnim poremećajem ličnosti.

Kako prepoznati ovisni poremećaj ličnosti?

Prema dijagnostičkim kriterijima (F60.7) iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje ovisni poremećaj ličnosti karakteriziran je prekomjernom potrebom da se o osobi netko skrbi, što dovodi do submisivnog i vežućeg ponašanja i straha od separacije, a očituje se i kao pet (ili više) od sljedećeg:

• osoba ima značajne poteškoće u donošenju svakodnevnih odluka bez prekomjernog savjetovanja i uvjeravanja od strane drugih
• drugi su potrebni kako bi preuzeli odgovornost za većinu područja u životu osobe
• osoba ima poteškoća u iskazivanju neslaganja s drugima zbog straha od gubitka potpore ili odobravanja
• osoba ima značajne poteškoće u započinjanju zadataka ili samostalnom završavanju poslova zbog manjka samopouzdanja u vlastitu prosudbu i svoje sposobnosti (ne zbog nedostatka motivacije ili energije)
• osoba se jako trudi dobiti brigu i potporu drugih, do te mjere da je sklona ulaziti u prilično neugodne i rizične situacije kako bi dobila brigu i potporu
• osoba se osjeća nelagodno i bespomoćno kada ostane sama, prvenstveno zbog pretjeranog straha od nesposobnosti brige za sebe
• ako u bilo kojem trenutku dođe do završetka nekog bliskog odnosa, osoba pod hitno traži drugu vrstu odnosa kao novi izvor potpore i skrbi
• osoba je nerealno zaokupljena strahom da će biti ostavljena i da se neće moći brinuti za sebe.

Sva ova ponašanja se mogu prepoznati i tijekom adolescencije, ali su najuočljivija u ranoj odrasloj dobi kada je i jedino opravdano postavljati bilo kakvu sumnju na dijagnozu poremećaja ličnosti. Osim navedenih obrazaca ponašanja, kod osobe je moguće uočiti i dominantan pesimistički stav i sumnju u sebe, umanjivanje vlastitih sposobnosti i vrlina te nazivanje “glupima”, posebno ako se dogodi situacija u kojoj primi kritiku ili neodobravanje što doživljava kao dokaz svoje bezvrijednosti i potpuno pada u bespomoćnost.

Dijagnoza i liječenje ovisnog poremećaja ličnosti

Postavljanje dijagnoze ovisnog poremećaja ličnosti treba se koristiti uz veliki oprez, posebno kada se prvi simptomi uoče u adolescenciji, zato što je ovisno ponašanje u nekim situacijama i okolnostima razvojno primjereno. Zbog toga je potrebno proći određeno vrijeme u kojem karakteristična ponašanja za ovisni poremećaj ličnosti perzistiraju kako bi se sa sigurnošću mogla postaviti dijagnoza i početak adekvatne terapije.

S obzirom na to da osobe koje pate od ovog poremećaja ličnosti traže pretjeranu zaštitu i dominaciju od drugih, izbjegavaju položaje odgovornosti, bore se s anksioznošću kada su suočeni s odlukama i imaju ograničene socijalne odnose (samo s onima o kojima su ovisni), za adekvatno liječenje je potrebno razmotriti i komorbiditete s ostalim poteškoćama u području mentalnog zdravlja (posebno anksioznim i depresivnim poremećajima), ali i bliske članove obitelji i/ili prijatelje koje je također potrebno educirati o poremećaju, obuhvatiti psihoterapijom i uključiti u liječenje kako bi se pomoglo oboljeloj osobi.

Glavni fokus liječenja je u smislu razumijevanja i rješavanja problema u ponašanju, kako bi se umanjili negativni učinci i promicale vještine koje su potrebne za adaptivno ponašanje. Tretman je usmjeren na sprječavanje pogoršanja simptoma i rad na specifičnim simptomima, ali i na rad s okolinom koja je direktno uključena u život oboljele osobe. Poremećaji ličnosti zahtijevaju dugotrajnu terapiju i liječenje kako bi osoba mogla funkcionirati u okolini i razvijati zdrave odnose s drugima.

Pročitajte i ove članke:

• Sindrom ovisnosti o roditeljima ili strah od odgovornosti? Psihologinja otkriva kako prepoznati “odraslu djecu”
• Psihološka otpornost: Kako mentalno ojačati? Psihologinja otkriva zaštitne faktore koji čine profil psihološki otpornih ljudi
• Promjena psihijatrijskih klasifikacija kroz vrijeme: Što je uopće više “normalno” nakon svega što smo proživjeli?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Stručnjaci upozoravaju

COVID-19 može učiniti ovo vašim krvnim žilama!

• Tomislav Stanić
• 1 min čitanja

• kako prepoznati poremećaj ličnosti
• ovisni poremećaj ličnosti
• ovisnost o drugima