Kako se nositi s negativnim kritikama?

Budite prvi i komentirajte!
4 min čitanja

Danijela Jokić - Vaislay

life coach

Poznati citat filozofa Cicerona glasi: “Budite zahvalni na kritikama, a ne na pohvalama”, no ponekad se možemo suočiti s kritikama koje su umjesto konstruktivne (date od relevantne osobe s namjerom osobe da nam ukaže na naše greške i propuste i ukažu nam kako da budemo bolji) “zlobne” i izrečene da bi nas povrijedile ili obeshrabrile.

Kako se nositi s “negativnim” kritikama i ne dopustiti da nas obeshrabre i naruše nam samopouzdanje?

Prije nego “ocijenite” kritiku kao (ne)važnu, postavite si sljedeća pitanja.

Tko vas kritizira?

Prije nego se upustite u “analiziranje” kritike i upadnete u emotivni vrtlog negativnih emocija, zastanite i zapitajte se: je li osoba koja je uputila kritiku kvalificirana i stručna da vam istu uputi?

Je li osoba koja vas kritizira i sama napravila, napisala, postigla, naslikala ili objavila to za što vas kritizira?

Primjerice, ako osoba koja vam je uputila kritiku, u životu nije napisala i objavila nijedan članak, niti ima stručno obrazovanje, niti iskustvo u pisanju bilo kakvog sadržaja (a posebno onoga što je bila tema vašeg članka) kritizira vaš članak, nemate razloga da kritiku primate k srcu, jer za vas ista nije relevantna.

Osoba koja nikada u životu nije dizajnirala web stranicu, nešto napisala, naslikala, započela svoj biznis, upustila se u rizike u koje ste se vi upustili, uložila trud koji ste vi uložili, suočila se s izazovima, preprekama i ograničenjima s kojima ste se vi suočili, ne može znati kako je vama bilo i kako stvari funkcioniraju te stoga nije ni relevantna da vam upućuje kritiku.

Ako je riječ o komentaru na internetu, je li osoba koja ga je stavila anonimna? Osoba koja se nije usudila ostaviti svoj identitet i koja se predstavja kao XQ8@& ili King Kong, defintivno nije dostojna da komentira vaš rad.

Zašto vas je kritika “pogodila” u srce?

Poznati citat yogija Bhajana glasi “Pravog yogija ne dodiruje nijedna krajnost: ni pohvala ni uvreda” (jednostavno interpretirano, ako smo “poradili” na svom egu, ni kritika ni pohvala neće nas puno “dirati”, jer ćemo i sa i bez jedne i druge mi u svakom trenutku znati svoju pravu vrijednost i biti sigurni kako u sebe tako i u svoj rad).

Tako nas kritika ne bi trebala pogoditi ako smo samouvjereni u sebe i svoj rad, već bi trebala biti povratna informacija o tome kako drugi vide naš rad. No, većina nas nije yogi i ima ego, pa nas negativna kritika ipak pogodi (nekada vrlo bolno), a pozitivna razveseli.

Ako osjetite da ste emotivno uznemireni zbog negativne kritike ili komentara, na trenutak zastanite i zapitajte se zašto vas je pogodila upućena kritika. U čemu zapravo leži vaša nesigurnost?

Razmislite koje su vas kritike do sada pogodile više, a koje manje. Ako napravite samorefleksiju, vjerojatno ćete uvidjeti da su vas pogodile baš one kritke u kojima se krije neka vaša sumnja i nesigurnost.

Umjesto izvora frustracija i samorazočarenja, kritike nam mogu biti dobar “barometar” naših skrivenih nesigurnosti!

Isto tako, nemojte dozvoliti ni da vas “ponesu” pozitivne kritike. Primite ih sa zahvalnošću, no neka vam od toga jeste li dobili pozitivan ili negativan feedback za vaš rad, ne ovisi hoćete li imati dobar ili loš dan.

To je recept za svakodevno razočaranje, jer kako kaže jedna narodna izreka: “Nije se rodio tko je svima ugodio”.

Dakle, kada god budete nešto stvarali, postizali, radili ili govorili, očekujte da će dio procesa biti i netko tko će vas kritizirati, a to ne mora značiti da vaš rad nije dobar te da jednoga dana nećete biti uspješni (pjevačici Shakiri nastavnik pjevanja rekao je da pjeva loše i nije joj dozvolio da se pridruži školskom zboru, Oprah Winfrey je bila otpuštena s prve televizijske postaje na kojoj je radila jer je dobila kritike da je previše emotivna dok čita vijesti, Arnoldu Schwarzeneggeru glumački je agent rekao da on nikada neće uspjeti u Hollywoodu jer ima “čudno tijelo, čudan naglasak i najčudnije ime”).

Jeste li previše strogi prema sebi?

Negativne kritike najteže je podnijeti kada smo nešto učinili, stvorili, napisali ili obavili prvi put, jer smo upravo tada najnesigurniji u sebe (budući da nemamo dovoljno iskustva).

Svaka druga, treća i naredna kritika je sve manje “bolna”.

Osobu koja piše godinama teško će dotaći kritika za njeno pisanje. No, osoba koja je prvi puta nešto napisala, nakon što dobije negativnu kritiku, mogla bi se potpuno razočarati u svoje pisanje, toliko da u potpunosti odustane od pisanja.

Imajte na umu da kada god budete radili nešto prvi put, tada ćete biti najosjetljiviji na kritike te se stoga emotivno i mentalno pripremite.

Vjerojatno to što napravite neće biti savršeno (osim ako vas ne zadesi “početnička sreća”) te da će svaki naredni puta biti bolje. Početnik ste, što znači da vam se greške mogu oprostiti.

Kako kaže stara narodna izreka “Jedini način da ne činite greške je da steknete iskustvo, a jedini način da steknete iskustvo je da činite greske”.

Dakle, greške će biti dio procesa učenja i usavršavanja.

Nemojte od sebe očekivati da odradite sve savršeno po prvi puta jer bi to očekivanje bilo nerealno. Očekujte od sebe da date i učinite najbolje što možete i obećajte si da ćete se s vremenom usavršavati.

To je više nego dovoljno za prvi puta. Ako bilo što započnete raditi s ovom perspektivom gledanja na stvari, bit će vam mnogo lakše podnijeti negativne kritke vašeg “prvog” rada (što god to bilo) i ne obeshrabrujte se da nastavite dalje.

Ako vam treba dodatno ohrabrenje, pogledajte početne korake vaših uzora u onoj djelatnosti koju radite. Vjerojatno njihova prva prezentacija, govor, obajvljeni članak ili knjiga, nije bio “savršen”.