Tendinoza Ahilove tetive uzrokuje bol duž stražnje strane noge u blizini peta.

Ahilova tetiva je najveća tetiva u tijelu, duljine 5 – 6 centimetara. Ona povezuje mišiće i kosti pete, odnosno završni je dio troglavog mišića potkoljenice (triceps surae) i hvata se na donju polovicu stražnje strane petne kosti (calcaneus).

Tetive su vezivno tkivo (dio mišića) koje povezuje mišiće s kostima. Samim time, tetive su izložene velikim silama pri mišićnim pokretima. Imaju izvrsna svojstva u vidu čvrstoće i elastičnosti. Ahilova tetiva ima moć zateznog opterećenja više od jedne tone.

Budući da je izložena velikim naporima i silama prilikom profesionalnog, rekreativnog i svakodnevnog bavljenja različitim fizičkim aktivnostima, sklona je patološkim promjenama pod nazivom tendinoza. 

Tendinoza može biti akutna (nastati odjednom) i kronična (nastaje postupno, “podmuklo”), a prvi simptom zbog kojeg se dolazi kod liječnika je bol u području pete.

Tendinoza Ahilove tetive može se javiti na različitim mjestima: 

• na hvatištu za petnu kost – uzrokovana izbočenjem petne kosti (Haglundova bolest),
• na prijelazu tetive u mišić (miotendinoza),  
• na samoj tetivi (tendinoza) – najčešća lokalizacija.

S obzirom na anatomiju zahvaćenog područja tetive razlikujemo dvije vrste:

• Tendinoza srednjeg dijela tetive – češće pogađa mlađe, aktivne ljude. Vlakna u središnjem dijelu tetive degeneriraju te dolazi do pojave oteklina i zadebljanja. U ovom slučaju, patološkim procesima su pogođene same tetive. 
• Tendinoza donjeg dijela tetive – zahvaća područje gdje se spajaju tetiva i petna kost. Patološkim procesom je zahvaćen prijelaz tetive u mišić pa se koristi i naziv miotendinoza. 

U oba slučaja, oštećena vlakna tetive mogu otvrdnuti.

Fizioterapeuti  i liječnici često viđaju slučajeve u kojima se upala Ahilove tetive nije sanirala na vrijeme te se bolnost proširila na potkoljenicu i stopalo, uzrokujući daljnje komplikacije.

Tendinoza Ahilove tetive – uzroci

Tendinoza Ahilove tetive obično nije vezana uz neke specifične ozljede.

Posljedica je sindroma prenaprezanja, koji se često javlja kada tijelo izlažemo pretjeranim naporima.

No, postoje i drugi faktori koji mogu utjecati na razvoj tendinoze, uključujući:

• Nagli porast u trajanju ili intenzitetu vježbanja – primjerice, svakodnevno povećanje udaljenosti prilikom trčanja po nekoliko kilometara, bez davanja prilike tijelu da se prilagodi novoj udaljenosti.
• Neprikladna i/ili istrošena sportska obuća.
• Kratki lisni mišić (m. peroneus brevis) – intenzivno vježbanje može staviti dodatno opterećenje na Ahilovu tetivu.
• Izbočenje petne kosti – dodatni rast kostiju na mjestu gdje se spajaju Ahilova tetiva i petna kost; može uzrokovati trenje i bolove.
• Spuštena stopala ili druga anatomska odstupanja stopala (prekomjerna pronacija stopala). 
• Životna dob – starenjem se smanjuje elastičnost tetiva.
• Slaba opskrba krvlju srednje trećine Ahilove tetive.
• Neprikladna podloga za trčanje (ravan, tvrdi teren) ili česte promjene podloge.

Upala Ahilove tetive najčešće se susreće kod sportaša kojima su skokovi i trčanje osnovne komponente sportske aktivnosti (košarkaši, rukometaši, nogometaši). 

Tendinoza Ahilove tetive – simptomi

Glavni simptom je bol koja je lokalizirana 2 – 5 cm iznad hvatišta tetive za petnu kost, a pogoršava se aktivnošću. Točnije, javlja se na početku neke aktivnosti, nestaje tijekom nje te se povećava nakon aktivnosti. 

Drugi simptom je pojava jutarnje ukočenosti, koja se ublažava tijekom dana. Može doći i do blage otekline tetive.

Ponekad osobe mogu čuti specifičan zvuk prilikom hodanja koji se opisuje zvukom ”škripanja snijega”. 

Kako kod tendinoze dolazi do propadanja vlakana koja čine tetivu, tako može doći i do stvaranja ožiljnog tkiva, što može dovesti do trajnog zadebljanja tetive.

Puknuće (ruptura) Ahilove tetive

Puknuće Ahilove tetive može biti posljedica nekog akutnog procesa (krivog pokreta, udarca), ali i rezultat kroničnog opterećenja tetive. Nastaje neizravnim djelovanjem sile. Do puknuća dolazi zbog naglog i pretjeranog napinjanja već napete tetive.

Upala Ahilove tetive također može dovesti do takve kliničke slike.

Degenerativne promjene tetive imaju najvažniju ulogu u nastanku puknuća Ahilove tetive.

Puknuće Ahilove tetive moguće je uspješno izliječiti operativnim spajanjem, nakon kojeg će obično uslijediti dugi period oporavka.

Puknuće Ahilove tetive – oporavak

Nakon operacije će se tetiva podvrgnuti mirovanju što znači da će se noga staviti u longetu, gips ili eventualno plastičnu ortozu kako bi se imobilizirala najmanje 6 tjedana. 

Nakon imobilizacije obično će uslijediti fizikalna terapija. Ona obično započinje razgibavanjem, toplo-hladnim procedurama te elektroterapijom.

Nešto kasnije bit ćete podvrgnuti ostalim fizioterapijskim metodama poput: ultrazvuka, masažnih i manipulativnih tehnika, specifičnim vježbama za oslabljene mišiće potkoljenice, natkoljenice i stopala. 

Konačni cilj je terapije je hod bez bolova te povratak normalnim svakodnevnih aktivnostima. 

Liječenje tendinoze Ahilove tetive

U većini slučajeva, nekirurške mogućnosti liječenja pružaju smanjenje bolova, iako može potrajati nekoliko mjeseci dok se simptomi u potpunosti ne povuku. Čak i uz rano liječenje, bol može trajati duže od 3 mjeseca.

Ako ste imali bolove nekoliko mjeseci prije nego što ste posjetili liječnika, to može potrajati i do 6 mjeseci.

Od najveće važnosti u liječenju je rasterećenje Ahilove tetive, što se postiže povišenjem peta za 1 – 2 cm.

• Odmor – prvi korak u smanjenju boli je smanjiti ili čak zaustaviti aktivnosti koje uzrokuju bolove. Ako ste redovito radili intenzivne vježbe (kao što je trčanje), prebacivanje na aktivnosti nižeg intenziteta bit će dovoljno da smanjite opterećenje Ahilove tetive. Aktivnosti kao što su biciklizam, eliptične vježbe i plivanje pomoći će vam da ostanete aktivni.
• Led – stavljanje leda na najbolnije područje Ahilove tetive je korisno i može se koristiti prema potrebi tijekom dana. Držite led otprilike 20 minuta ili manje ako ranije osjetite utrnuće kože.
• Nesteroidni protuupalni lijekovi – kao što su Ibuprofen i Naproxen, smanjuju bolove i oticanje. Međutim, ne smanjuju zadebljanje degenerirane tetive. Kod potrebe za korištenjem lijekova duže od jednog mjeseca, obavezno se prethodno savjetujte s liječnikom.

Kortikosteroidne injekcije u slučaju tendinoze treba uvijek izbjegavati jer kortikosteroidi slabe samu tetivu i time povećavaju rizik od nastanka potpunog puknuća (rupture) Ahilove tetive.

Kirurško liječenje je potrebno samo u onim slučajevima kada niti nakon primjereno provedenog konzervativnog liječenja u trajanju 3 – 6 mjeseci bol nije nestala.

Osnova kirurškog liječenja je odstranjivanje svih patoloških promjena koje se nađu unutar i/ili oko Ahilove tetive.

Vježbe za Ahilovu tetivu

Osnovu liječenja tendinoze Ahilove tetive čine ekscentrične vježbe jačanja i vježbe istezanja mišića, a osobito je važno naučiti sportaša pravilnom izvođenju tih vježbi.

Sljedeća vježba služi za jačanja lisnog mišića, čime se smanjuje opterećenje Ahilove tetive:

Istezanje lisnog mišića – nagnite se naprijed prema zidu, tako da vam je jedno koljeno ravno i peta na podu. Stavite drugu nogu ispred i savijte koljeno (fleksija), a kukove lagano gurajte prema zidu.

Zadržite poziciju 10 sekundi i opustite se. Ponovite ovu vježbu 20 puta za svaku nogu.

Prilikom izvođenja vježbe trebali biste osjetiti zatezanje lisnog mišića.

Obostrano podizanje i spuštanje peta – stanite na rub stepenica ili podignutu stabilnu platformu s polovicom stopala. Držite se za ogradu ili zid kako biste osigurali ravnotežu i spriječili ozljede.

Ovaj položaj će vam omogućiti pomicanje gore i dolje bez udarca u stepenice. Podignite pete, a zatim ih spustite do najniže moguće točke.

Ponovite ovaj korak 20 puta. Ovu vježbu je potrebno izvoditi sporo jer brzi pokreti mogu stvoriti rizik od oštećenja tetive. S vremenom, kada se bol bude smanjivala, možete povećati razinu težine vježbanja držeći mali uteg u svakoj ruci.

Jednostrano podizanje i spuštanje peta – ova vježba se izvodi slično kao i prethodna, no težište se nalazi na jednoj nozi. Izvodite vježbu tek nakon što ste svladali obostrano podizanje i spuštanje peta.

Fizioterapija i konzervativne metode koje se primjenjuju u liječenju tendinoze Ahilove tetive

• Fizikalna terapija – vrlo korisna u liječenju tendinoze Ahilove tetive, a osobito kod tendinoze srednjeg dijela tetive.
• Ekscentrične vježbe – definiraju se kao kontrakcije (zatezanje) mišića. Ako se one ne izvode ispravno, mogu uzrokovati oštećenje Ahilove tetive. U početku, vježbe biste trebali raditi pod nadzorom fizioterapeuta, nakon čega se mogu izvoditi i kod kuće. Ove vježbe mogu uzrokovati nelagodu, međutim, ona ne bi trebala biti nepodnošljiva.
• Potporne cipele i ortopedski ulošci – bol kod tendinoze često može biti umanjena pomoću potpornih cipela i ortopedskih uložaka. Primjerice, cipele koje su mekše na stražnjem dijelu pete mogu smanjiti iritaciju tetive. Nošenje povišenih peta (1 – 2 cm) također može biti od pomoći jer potpomaže rasterećenje tetive.
• Terapija udarnim valom – tijekom tog postupka, impulsi stimuliraju proces ozdravljenja oštećenog tkiva tetive. Ova terapija nije pokazala dosljedne rezultate te se stoga obično ne izvodi. Terapija udarnim valom je neinvazivna metoda, odnosno ne zahtijeva kirurški rez. Zbog minimalnih rizika, ova metoda se ponekad koristi prije operacije.

Ahilova tetiva – operacija

Kirurgija se kod tendinoze Ahilove tetive uzima u obzir samo ako se bol ne smanji nakon 6 mjeseci konzervativnog liječenja.

Specifična vrsta operacije ovisi o lokaciji tendinoze i stupnju oštećenja.

Gastrocnemius recesija – kirurško produljenje mišića gastrocnemiusa. S obzirom na to da je zbog kratkog lisnog mišića povećano opterećenje Ahilove tetive, ovaj je postupak koristan kod osoba koje imaju poteškoća kod savijanja (fleksije) noge, unatoč pravilnom istezanju.

U ovom slučaju, jedan od dva mišića koji čine lisni mišić produljuje se kako bi se povećalo kretanje gležnja.

Postupak može biti izveden s tradicionalnim, otvorenim rezom ili s manjim rezom i endoskopom, instrumentom koji sadrži malu kameru.

Komplikacije su rijetke, ali mogu uključivati oštećenje živaca.

Operacija može biti izvedena s ili bez debridmana, koji predstavlja uklanjanje oštećenog tkiva.

• Debridman i popravak (kada tetiva ima manje od 50 % oštećenja) – cilj je uklanjanje oštećenog dijela Ahilove tetive. Nakon toga, preostala tetiva se učvršćuje šavovima. Izbočenje petne kosti također može biti uklonjeno. Popravak tetive u tim slučajevima može zahtijevati korištenje metala ili plastike kako bi se Ahilova tetiva zadržala na petnoj kosti.
• Debridman s prijenosom tetive (kada tetiva ima više od 50 % oštećenja) – u slučajevima gdje više od 50 % Ahilove tetive nije “zdravo” i zahtijeva uklanjanje, preostali dio tetive nije dovoljno jak da bi funkcionirao samostalno. Kako bi se spriječila ruptura (puknuće) preostalog dijela tetive, izvodi se prijenos tetive s dijela tetive palca. Palac će i dalje normalno funkcionirati, a većina osoba neće primijetiti promjenu u načinu na koji su hodali ili trčali. Ovisno o stupnju oštećenja tetive, neki se neće moći baviti natjecateljskim sportom ili trčanjem nakon operacije.

Oporavak nakon operacije Ahilove tetive

većina osoba pokazuje dobre rezultate. Glavni čimbenik u kirurškom oporavku je stupanj oštećenja tetive. Što je oštećenje veće, oporavak je duži, a vjerojatnost da će se osoba moći vratiti sportskim aktivnostima manja.

Fizikalna terapija je važan dio oporavka.

Mnogi zahtijevaju 12 mjeseci rehabilitacije do potpunog oporavka.

• ahilova tetiva
• fizikalna terapija
• operacije
• samopomoć
• tendinitis
• tendinoza
• vježbe