Teoretičari koji su se bavili psihologijom od samih su početaka tražili odgovor na pitanje: Što to motivira ljude na određeno ponašanje? Naime, smatralo se da mora postojati određeni mehanizam koji ljude potiče da se ponašaju na određeni način u određeno vrijeme.

Prema određenim teorijama motivacije, ljudi su motivirani na neko ponašanje i aktivnost zbog toga što imaju unutarnju napetost zbog neke nezadovoljene potrebe.

Motivacija pojedinca će ovisiti o nagradi za uloženi napor, ali i o tome kako pojedinac percipira nagradu i okolnosti pod kojima je došao do nagrade.

„Nijedan čovjek ne može živjeti bez nekog cilja i napora da ga ostvari.“ (F. Dostojevski)

Što je motivacija?

Motivacija (lat. movere – kretati se) podrazumijeva sve ono što nas pokreće prema nekom cilju. Djeluje kao rezultat interakcije između pojedinca i situacije što znači da se ljudi razlikuju po svojim motivacijskim nagonima.

Psihološki gledano, motivacija je skup procesa koji je odgovoran za intenzitet, smjer i upornost u nastojanjima da se postigne neki cilj.

S vremenom su se počele razvijati različite teorije motivacije od kojih je svaka na svoj način tumačila ljudsko ponašanje. Najpoznatija nastala teorija je teorija potreba čiji je tvorac Abraham Maslow.

On je podijelio ljudske potrebe u pet osnovnih razina počevši od onih najosnovnijih bioloških potreba, a završavajući s najvišom potrebom i ciljem svakog čovjeka – samoaktualizacijom (samoostvarenjem).

Više o Maslowljevoj teoriji potreba možete pronaći ovdje.

Intrinzična motivacija

Motivacija se dijeli na dvije velike skupine – intrinzičnu i ekstrinzičnu motivaciju.

Ekstrinzična motivacija se odnosi na motivaciju koja svoj izvor ima izvan osobe (npr. novac, medalja, slava, popularnost itd.).

Intrinzična motivacija se odnosi na motivaciju koja izvor ima u samoj osobi kao odgovor na potrebe pojedinca (npr. radoznalost, potreba za znanjem, osjećaj rasta i razvoja itd.).

Na intrinzičnu motivaciju ne utječe toliko okolina zato što ona proizlazi iz unutarnjih potreba pojedinca. Upravo zato ona duže traje, odnosno aktivnosti koje su ishod intrinzične motivacije ljudi duže i kvalitetnije obavljaju. Za ekstrinzičnu motivaciju je stalno potrebno davati nagrade kako bi se aktivnost održala što kod intrinzične motivacije nije slučaj.

Intrinzična motivacija se događa kada djelujemo bez očitih vanjskih nagrada. Jednostavno uživamo u nekoj aktivnosti ili je vidimo kao priliku za istraživanje, učenje i aktualizaciju naših potencijala.

Razmotrite na trenutak vašu motivaciju za čitanje ovog članka. Ako ga čitate zato što ste zainteresirani za psihologiju i jednostavno želite znati više o temi motivacije, tada se ponašate na temelju unutarnje, odnosno intrinzične motivacije. Međutim, ako ovo čitate zato što morate naučiti informacije za školu ili fakultet i tako izbjeći lošu ocjenu, tada se ponašate na temelju vanjske, odnosno ekstrinzične motivacije.

Aktivnosti koje povećavaju intrinzičnu motivaciju

Zastanite na trenutak i prisjetite se kada ste posljednji put nešto učinili iz čistog zadovoljstva, samo kako biste uživali u samoj aktivnosti. Postoji niz aktivnosti koje spadaju u ovu kategoriju: crtanje, čitanje, šetanje, igranje, sviranje instrumenta, ples, gledanje omiljenog filma, volontiranje itd. Ove aktivnosti ne zahtijevaju nagrađivanje da biste ih nastavili obavljati, a radimo ih samo zato što ih volimo i jer nas čine sretnima.

Nagrada ovim aktivnostima je doživljaj pozitivnih emocija koji je dovoljan da biste ovakve aktivnosti i dalje nastavili raditi. Takve emocije vam mogu dati osjećaj napretka, a pritom svoj rad vidite kao ostvarenje nečeg pozitivnog povećavajući time svoju kompetentnost i usavršavajući se u onome što radite.

Mogu li nagrade smanjiti intrinzičnu motivaciju?

Ovo pitanje su postavljali brojni psiholozi kako bi otkrili kako nagrade utječu na intrinzičnu motivaciju. Istraživanje objavljeno u poznatom znanstvenom časopisu Journal of Personality and Social Psychology je pokazalo da obećanje nagrade za aktivnost koja je djeci zanimljiva može smanjiti intrinzični interes za tu aktivnost navodeći djecu da očekuju nagradu za ono što su prije radili iz čistog zadovoljstva. Ovaj fenomen je poznat kao učinak preopterećenja.

Nagrada može biti korisna ako se daje povremeno i ako zaista odgovara kvaliteti i kompetentnosti osobe, no nagrade za poticanje aktivnosti mogu rezultirati prekidanjem aktivnosti ako nagrade uopće nema.

Drugim riječima, osobama koje neku aktivnost rade iz čistog zadovoljstva nije potrebno davanje nagrade zato što bi ono moglo završiti smanjenjem zadovoljstva. Ovo je najlakše objasniti na primjeru osoba koje u slobodno vrijeme volontiraju, odnosno čine dobro za druge i obavljaju aktivnosti iz čistog zadovoljstva.

Također se smatra da su ljudi kreativniji kada su intrinzično motivirani. U poslovnom svijetu, produktivnost se može povećati korištenjem vanjskih nagrada kao što su bonusi, slobodni dani, povećanje plaće itd.

Međutim, na stvarnu kvalitetu obavljenog posla utječu unutarnji faktori. Ako radite nešto što percipirate korisnim, zanimljivim i izazovnim, veća je vjerojatnost da ćete smišljati originalnije i kreativnije ideje i rješenja.

Intrinzična motivacija kod djece – obrazovanje

Pitanje motivacije se najčešće postavlja u području obrazovanja. Ako uzmemo u obzir da nas za naučeno gradivo i dobro obavljen posao od prvog razreda osnovne škole nagrađuju s ocjenama koje u ovom slučaju predstavljaju ekstrinzičnu motivaciju, mnogima je lako shvatiti zašto s vremenom djeca postaju manje motivirana.

Postoje djeca koja zaista unatoč ekstrinzičnim nagradama uspijevaju pronaći motivaciju u sebi te se nastavljaju truditi i raditi aktivnosti iz zadovoljstva. Međutim, mnoga djeca nakon nekog vremena počnu učiti isključivo zbog ocjena što rezultira površnim savladavanjem gradiva, manjim ulaganjem truda i odustajanjem nakon neuspjeha.

Stoga se nastavnicima i profesorima preporučuje poticati kod djece intrinzičnu motivaciju na različite načine – dajući im određenu razinu autonomije, potičući ih na istraživanje gradiva, dopuštajući im da si sami odrede željene ciljeve, dajući im zadatke koji su izazovni i zanimljivi itd.

Sve ovo predstavlja odmak od tradicionalnog sustava poučavanja u kojemu je nastavnik baziran na frontalno poučavanje, odnosno u kojemu je učenik pasivni pojedinac koji sluša i dobiva ocjene. Naravno, sustav obrazovanja je nužno mijenjati sukladno vremenu u kojem se nalazimo stoga bi bilo dobro da se nastavnici i profesori usavršavaju po pitanju motivacije kako bi svoje znanje mogli kvalitetnije prenositi učenicima.

Pozitivna motivacija

Zahvaljujući brojnim nalazima istraživanja pozitivne psihologije, stručnjaci su uspjeli otkriti i pojam pozitivne motivacije kojemu je temelj intrinzična motivacija.

Pozitivna motivacija je vrsta motivacije koja omogućuje osobi da zadovolji svoje potrebe za rastom i razvojem i bude sretna i zadovoljna, a da u isto vrijeme održi zadovoljavajuće odnose s drugima i uklopi se u društvo.

Za to je nužno postaviti adekvatne osobne ciljeve koji se definiraju kao stalni pokušaji osobe da u svom životu ostvari određene ciljeve, a obično nisu u pitanju ciljevi vezani za neki trenutak vremena ili određenu situaciju već ciljevi koji traju duže vremena.

Pritom je važno znati postaviti intrinzične (unutarnje) ciljeve koji održavaju želju za osobnim razvojem i samoprihvaćanjem, bliskim odnosima s drugima te za povezanošću sa širom zajednicom. Za razliku od ekstrinzičnih ciljeva, intrinzični ciljevi se ne odnose na stjecanje bogatstva, stvari, statusa, popularnosti i privlačnosti.

Intrinzični ciljevi dovode do pozitivnih posljedica i povećavaju našu dobrobit. Osobe koje veliku važnost pridaju ekstrinzičnim ciljevima osjećaj vlastite vrijednosti temelje uglavnom na mišljenju drugih ljudi i njihovom odobravanju što može biti frustrirajuće i izazvati nezadovoljstvo.

S druge strane, intrinzični ciljevi nam pomažu da zadovoljimo temeljne psihološke potrebe i usmjeravaju nas na stvari u kojima uživamo zbog njih samih. Pojedinci koji veću važnost pripisuju intrinzičnim ciljevima imaju sljedeće benefite:

• više suosjećaju s drugima,
• imaju dugotrajnije i bolje bliske odnose,
• manje su skloni druge promatrati kao objekte i biti otuđeni od društva,
• imaju manje psiholoških i fizičkih sukoba s okolinom,
• skloniji su suradnji i prosocijalnom ponašanju,
• bolje rješavaju probleme u odnosima s drugima.

Kako povećati intrinzičnu motivaciju?

Povećanje intrinzične motivacije nije teška filozofija, ali je nužno uzeti u obzir nekoliko važnih aspekata motivacije koje je potrebno uključiti u svakodnevne aktivnosti kako bi se zadovoljstvo nakon obavljanja istih povećalo, a to su:

• izazov – ljudi su više motivirani kada se bave ciljevima kojima pripisuju osobno značenje te kada je postizanje cilja moguće, ali ne nužno sigurno zbog čega predstavlja određenu vrstu izazova; postizanje takvih ciljeva povećava razinu samopoštovanja,
• znatiželja – unutarnja motivacija se povećava kada nešto u našoj okolini privuče određenu pažnju pojedinca zbog čega se osoba odlučuje na aktivnosti koje joj pomažu da više otkrije o onome što ju je zainteresiralo,
• kontrola – ljudi žele imati kontrolu nad sobom i svojim okruženjem te žele samostalno odrediti svoje ciljeve,
• suradnja i natjecanje – intrinzična motivacija se može povećati u situacijama u kojima ljudi dobivaju zadovoljstvo od pomaganja drugima, ali se također odnosi i na slučajeve u kojima su u stanju usporediti vlastiti učinak s drugima,
• priznanje – ljudi uživaju u priznanju vlastitih postignuća, odnosno povratnim informacijama o vlastitoj uspješnosti što može povećati unutarnju motivaciju.

• intrinzična motivacija
• motivacija
• psihologija

Učitaj više izvora