Kako se “normalni” mozak razlikuje od mozga osobe s PTSP-om?
- Budite prvi i komentirajte!
- 1 min čitanja
Posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP može uvelike poremetiti svakodnevni život, gdje naizgled obični okidači – poput usputnog komentara ili glasnog zvuka – mogu izazvati intenzivne traumatske reakcije, što aktivira tjelesni mehanizam “borbe ili bijega”.
Istraživanja otkrivaju da PTSP ne utječe samo na mentalno zdravlje, već i na fizičku strukturu mozga.
Umjesto izraza “normalan”, izraz “neurotipični” ovdje koristimo za osobe s tipičnim razvojem mozga, što pomaže u izbjegavanju stigme povezane s neurodivergentnim stanjima kao što su ADHD, autizam, depresija i PTSP. Prihvaćanje neuroraznolikosti prepoznato je kao snaga u različitim okruženjima.
Razlike u mozgu kod PTSP-a
PTSP mijenja funkciju i strukturu mozga, što dovodi do sljedećeg:
- pretjerano aktivna amigdala (moždani centar za strah) i nedovoljno aktivan ventromedijalni prefrontalni korteks, koji regulira reakcije na strah
- smanjena siva tvar u prefrontalnom korteksu, neophodna za obradu informacija i donošenje odluka
- značajan gubitak sive i bijele tvari u malom mozgu, što utječe na motoričke sposobnosti i pamćenje
- abnormalnosti u hipokampusu i amigdali, povezane s teškim simptomima PTSP-a
- niža aktivacija u sustavu nagrađivanja mozga, u korelaciji sa smanjenim zadovoljstvom i razinama dopamina.
Ove promjene pridonose pojačanim reakcijama na strah, poteškoćama u emocionalnoj regulaciji, izazovima u razlikovanju prošlosti i sadašnjosti te povećanoj vjerojatnosti depresije ili ovisnosti.
Reverzibilnost učinaka PTSP-a
Iako je neizvjesno jesu li učinci PTSP-a potpuno reverzibilni, istraživanje pokazuje da mozak zadržava svoju sposobnost mijenjanja tijekom života. Tretmani poput kognitivno-bihevioralne terapije pokazali su pozitivne učinke na funkciju mozga.
Primjerice, studije su pokazale da kognitivno-bihevioralna terapija može normalizirati aktivnost amigdale, dok terapija desenzibilizacije i reprocesiranja pokreta oka (EMDR) može dovesti do korisnih promjena u mozgu.
Trauma također može biti katalizator osobnog rasta, poznatog kao posttraumatski rast, što omogućuje pojedincima da pronađu dublje značenje u svojim iskustvima.
Poticanje zdravih promjena mozga
Neuroplastičnost omogućuje mozgu pozitivnu prilagodbu u bilo kojoj dobi. Strategije za promicanje zdravlja mozga uključuju:
- terapije kao što su kognitivno-bihevioralna terapija, EMDR i terapija produžene izloženosti
- prakse svjesnosti kao što je meditacija
- upuštanje u nova iskustva, izgradnja odnosa podrške i sudjelovanje u vježbama mozga.
Dodatni tretmani kao što su TMS terapija, elektrokonvulzivna terapija i psihodelične terapije također se istražuju.
Pročitajte i ove članke:
- Izbjegavanje razgovora o traumi vodi do PTSP-a! Psihijatar Darko Marčinko otkriva kako traumatska iskustva ostaviti u prošlosti i bolje živjeti
- Posttraumatski rast: Ne dožive ga svi! Psihologinja otkriva koje će ga osobe vjerojatnije doživjeti i kako izgleda proces
- Ubrzavaju li stres i trauma starenje? Evo što je pokazalo istraživanje.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA
- Nova Studio
- 1 min čitanja
- Hullett, A. (2024). Neurotypical vs. PTSD Brains: The Impact of Trauma and How to Heal. Heathline.
- Shulman, L. M. (2020). Emotional Traumatic Brain Injury. Cogn. Behav. Neurol., 33(4): 301–303.
- Månsson, K. i sur. (2016). Neuroplasticity in response to cognitive behavior therapy for social anxiety disorder. Transl. Psychiatry, 6: e727.