Imate ADHD? Zima vam možda potajno pogoršava simptome – evo zašto
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Ako imate ADHD, možda ste primijetili da vam je tijekom jeseni i zime teže održati energiju, raspoloženje i fokus.
Iako je u hladnijim mjesecima normalno osjećati se lošije, kod dijela ljudi ti se simptomi mogu povezati sa sezonskim afektivnim poremećajem. U nastavku saznajte kako su ADHD i sezonski afektivni poremećaj povezani te što možete učiniti kako biste si olakšali svakodnevicu.
ADHD i sezonska depresija – postoji li veza?
Ako živite s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), tamniji i hladniji dio godine može donijeti osjećaj usporenosti, bezvoljnosti ili tuge. Kod nekih osoba ti simptomi nadilaze uobičajeni “zimski pad” raspoloženja i mogu upućivati na sezonski afektivni poremećaj.
Uz sniženo raspoloženje mogu se pojaviti i drugi znakovi, poput:
- poteškoća s uspavljivanjem ili buđenjem
- niske motivacije
- izbjegavanja društvenih aktivnosti
- razdražljivosti, tjeskobe, beznađa ili depresivnosti.
Kako se godišnja doba odražavaju na ADHD?
Istraživanje iz 2025. godine je pokazalo da osobe s ADHD-om češće doživljavaju sezonske promjene raspoloženja. Također su uočene promjene u obrascima spavanja i tjelesnoj težini tijekom godine.
Kraći dani i manjak prirodnog svjetla mogu poremetiti cirkadijalni ritam, što negativno utječe na koncentraciju i pamćenje.
Ako već imate poteškoća sa snom zbog ADHD-a, zimsko razdoblje može dodatno pogoršati situaciju. Usto, sezonski afektivni poremećaj je povezan s nižim razinama serotonina, što može pojačati simptome nepažnje i nemira.

Svjetlosna terapija kao pomoć
Ako primjećujete simptome sezonske depresije, važno je razgovarati sa stručnjakom koji vodi vaše liječenje ADHD-a, bilo da je riječ o psihologu, psihijatru ili drugom zdravstvenom djelatniku. On može procijeniti treba li prilagoditi terapiju ili uvesti dodatno liječenje.
Jedna od često preporučenih metoda za sezonski afektivni poremećaj je svjetlosna terapija. Provodi se uz pomoć posebne lampe ili svjetlosne kutije, ispred koje se sjedi oko 30 minuta svako jutro.
Terapiju je najbolje započeti u ranu jesen, a prije korištenja obavezno se posavjetujte s liječnikom kako biste izbjegli nuspojave poput glavobolje.
Što još možete učiniti sami?
Osim svjetlosne terapije, postoje i promjene životnih navika koje vam mogu pomoći:
- redovito se krećite – iako istraživanja o vježbanju kod sezonskog afektivnog poremećaja nisu brojna, tjelesna aktivnost dokazano pomaže kod ADHD-a i raspoloženja; ciljajte na oko 30 minuta dnevno, ali i kraće aktivnosti imaju učinka
- boravite na otvorenom – iskoristite svaku priliku za prirodno svjetlo, čak i kratku šetnju tijekom pauze
- unesite više svjetla u dom – radite blizu prozora i pustite što više dnevnog svjetla u prostor
- hranite se uravnoteženo – naglasak stavite na voće i povrće
- ograničite alkohol i druge supstance – mogu dodatno sniziti raspoloženje i utjecati na živčani sustav.
Ako uzimate antidepresive, razgovarajte s liječnikom o mogućim prilagodbama terapije tijekom zime. Nikad nemojte samostalno mijenjati dozu lijekova!
Potražite pomoć kada vam je potrebna
Ako se vi ili netko vama blizak osjećate preplavljeno, beznadno ili razmišljate o samoozljeđivanju, važno je potražiti stručnu pomoć. Obratite se zdravstvenim djelatnicima, hitnim službama ili lokalnim linijama za psihološku podršku. Pravovremena pomoć može napraviti veliku razliku.
Pročitajte i ove članke:
- ADHD dijagnoza: Neki još misle da je riječ o mitu! Razgovarali smo sa psihologinjom koja je cijeli život posvetila ovom poremećaju
- 4 stvari koje ne trebate reći osobi s ADHD-om (i što reći umjesto toga)
- Zimska depresija: Zašto se javlja i kako se boriti s njom?
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Greška broj 1 u vezi sa zdravljem tijekom blagdana koju vjerojatno radite – i što učiniti umjesto toga
- Tomislav Stanić
- 2 min čitanja
- Choi, S. (2025). ADHD and Seasonal Affective Disorder. Healthline.
- Jo, Y. i sur. (2025). Seasonal changes in mood and behaviors in individuals with attention-deficit/hyperactivity disorder trait. Journal of Psychiatric Research, 182: 462–468.