Približno jednom djetetu na svakih 100 djece u svijetu dijagnosticiran je autizam, a otprilike 129 milijuna djece u svijetu ima poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD). Iako su ova neurološka stanja različita, postoje neki preklapajući simptomi. Ranije studije otkrile su da jedno od osmero djece s dijagnosticiranim ADHD-om ima i autizam.

Kako prevalencija i autizma i ADHD-a kod djece nastavlja rasti svake godine, znanstvenici su tražili objašnjenja za ovaj porast. Neki potencijalni čimbenici uključuju elemente okoliša kao što su tragovi teških metala u hrani i onečišćenje zraka.

Nedavno su istraživači s Rowan-Virtua School of Osteopathic Medicine otkrili dokaze koji sugeriraju da djeca s autizmom i/ili ADHD-om imaju smanjenu sposobnost eliminacije uobičajenog plastičnog aditiva bisfenola A (BPA) iz svojih sustava. To dovodi do povećane izloženosti ovoj kemikaliji. Istraživači tvrde da ovo nudi biokemijski dokaz povezanosti između BPA i pojave autizma ili ADHD-a. Ova studija je nedavno objavljena u časopisu PLOS ONE.

Što je BPA?

BPA je sintetička kemikalija koja se koristi u proizvodnji polikarbonatne plastike od 1950-ih. Ta se plastika može pronaći u raznim predmetima kao što su boce za vodu, metalne limenke za hranu, lule za vodu, naočalne leće, pakiranja hrane, stomatološki materijali i računi za blagajne.

Prethodne studije povezale su BPA s nizom zdravstvenih problema, uključujući neplodnost, kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 i rak. Osim toga, istraživanje je utvrdilo vezu između izloženosti BPA i razvoja mozga fetusa, kao i problema u ponašanju djece poput tjeskobe, hiperaktivnosti, nepažnje i depresije.

Postoje i druga istraživanja koja povezuju BPA s neurološkim poremećajima poput Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, Alzheimerove bolesti i ALS-a.

BPA može ući u tijelo na različite načine, uključujući ispiranje iz spremnika u hranu i vodu, kao i upijanje kožom. Kad jednom uđe u tijelo, potrebno ju je eliminirati. Jetra kombinira BPA sa spojem topivim u vodi, glukozom, što olakšava njegov transport kroz krvotok za izlučivanje putem urina. Ovaj proces je poznat kao glukuronidacija.

Sposobnost detoksikacije BPA varira genetski, a oni koji ga teže eliminiraju imaju veće koncentracije kemikalije u svojim organima i tkivima dulje vrijeme.

Rezultati studije

U ovu studiju uključeno je oko 150 djece i mjerena je njihova učinkovitost glukuronidacije. Djeca s autizmom pokazala su 10 % nižu sposobnost glukuronidacije u usporedbi s kontrolnom skupinom, dok su oni s ADHD-om bili 17 % manje učinkoviti od djece bez oba stanja.

Istraživači su bili iznenađeni kada su otkrili kompromitiranu glukuronidaciju u skupini s ADHD-om, jer su u početku mislili da je učinak BPA jedinstven za autizam.

U svjetlu ovog istraživanja, stručnjaci predlažu načine za smanjenje izloženosti BPA. To uključuje korištenje posuda od stakla, porculana ili nehrđajućeg čelika, posebno za toplu hranu ili tekućine, izbjegavanje plastike za mikrovalnu pećnicu i rukovanje računima iz blagajne.

Također je važno oprati ruke prije jela. Iako su neki proizvodi označeni kao “bez BPA”, mogu sadržavati bisfenol S (BPS) ili bisfenol F (BPF), koji imaju slične učinke na hormonske poremećaje i zahtijevaju daljnja istraživanja.

Pročitajte i ove članke:

• Zašto trebamo izbjegavati plastične spremnike za hranu? Evo kako njihova upotreba utječe na naše zdravlje i okoliš te koje su alternative
• Ljudi u Hrvatskoj izloženi su prekomjernim količinama štetnih kemikalija
• Infekcije grla i uha kod djece mogu biti znak poznatog neurorazvojnog poremećaja! Evo na što trebate pripaziti.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pokrovitelj Poliklinika Aviva

Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA

• Nova Studio
• 1 min čitanja

• adhd
• autizam
• BPA
• plastika