Plastika je grupni naziv za cijeli niz polimernih materijala koji se koriste u gotovo svakoj industriji koja danas postoji. Postoje čvršći i mekši oblici plastike, pa se od njih mogu praviti boce za piće, posude, pribor za jelo, medicinska ambalaža i uređaji i štošta drugo.

Štetnost plastike se ogleda u tome što postoje slobodni spojevi u plastičnim polimerima koji se mogu otpuštati iz ambalaže i difundirati u hranu, piće i medicinske otopine. Takvi spojevi mogu djelovati kao endokrini disruptori i utjecati na rad mnogih hormona te procesa u ljudskom tijelu. Osim toga, plastika je nevjerojatno štetna i za okoliš jer se može teško ili nikako razgraditi.

Više o plastici i utjecaju plastike na svijet oko nas pročitajte u nastavku.

Plastika – vrste

Plastika je materijal sastavljen od raznih polimera, pretežno organskih makromolekula kojima se dodaju razni spojevi koji poboljšavaju njenu stabilnost i izdržljivost. Plastika je postala popularna, posebno za pakiranje hrane i pića, jer može učinkovito očuvati trajnost i aromu.

Prema molekulama od koje je izgrađena, plastika se može podijeliti na mnogo vrsta. Danas se najčešće koriste:

• polietilen (PE),
• polipropilen (PP),
• polivinil-klorid) (PVC) i
• polistiren (PS), ističu autori priručnika Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani.

Polivinilklorid (PVC)

Polivinilklorid je jedan od najčešće upotrebljavanih polimera i često se koristi upravo za izgradnju spremnika za hranu. Međutim, nije veoma stabilan i na visokoj temperaturi i svjetlu se može početi razgrađivati.

Kako bi se poboljšala svojstva polivinilklorida, dodaju mu se različiti spojevi. Najčešće dodavani spojevi su oni iz skupine ftalata, koji imaju toksična svojstva. Takvi spojevi lako migriraju iz posuda u hranu i piće te mogu dospjeti u ljudski organizam. Danas ih se može naći u vodi, zraku i tlu.

Zbog toksičnosti spojeva koji se dodaju u PVC se njegova upotreba nastoji smanjiti ili zamijeniti drugim vrstama plastike.

Polistiren

Polistiren je vrsta plastičnog polimera koja se koristi za proizvodnju:

• prehrambene ambalaže,
• igračaka,
• električnih uređaja,
• namještaja.

Što se tiče ambalaže, polistiren se često koristi za pakiranje hrane koja nema veliku udjel masti i koja se čuva pri nižim temperaturama. Pri proizvodnji polistirena je problem što u proizvodu mogu zaostati određeni monomeri koji nisu postali dio gotovog polimera te mogu difundirati u hranu i piće.

Migracija takvih molekula se ubrzava ako se ambalaža zagrijava, posebno ako se u njoj nalazi zagrijana hrana ili ako se stavlja u mikrovalnu pećnicu. Postoji i pjenasti polistiren koji može biti problematičan zbog dodanog broma koji može difundirati u hranu. Upotreba polistirena se nastoji smanjiti ili zamijeniti polipropilenom.

Poliamid (PA)

Poliamid je naziv za skupinu sličnih polimera koji se razlikuju po rasporedu ugljikovih atoma. Poliamidi imaju dobra mehanička i kemijska svojstva te se često koriste kako bi se napravila ambalaža za hranu.

Neki od monomera koji izgrađuju poliamide, poput kaprolaktama i laurolaktama, mogu difundirati u hranu i piće te uzrokovati iritacije. Poliamidi se često koriste i u višeslojnoj ambalaži uz poliuretane, za čiju sintezu se koristi anilin. To je spoj koji je karakteriziran kao kancerogen za čovjeka, a može biti alergen i iritans.

Polikarbonat (PC)

Polikarbonati su skupni naziv za iznimno čvrste plastične materijale koji se često koriste u konstrukciji električnih uređaja, kućanskih aparata, graditeljstva i medicinske opreme. Od polikarbonata se mogu raditi i posude za hranu koju se mogu koristiti i u mikrovalnim pećnicama zbog dobre termostabilnosti. Osim tih posuda, od polikarbonata se prave i:

• bočice za djecu,
• povratne boce za vodu i mlijeko,
• kuhinjsko posuđe,
• cijevi.

Sirovina za pripremu polikarbonata je bisfenol A, kontroverzna molekula koja može zaostati u proizvodu te difundirati u hranu i piće. Više o utjecaju bisfenola A na zdravlje pročitajte nešto niže u članku.

Polietilen-tereftalat (PET)

PET plastika često zamjenjuje staklenu ambalažu jer je izvrsno čvrsta, stabilna i otporna na visoku temperaturu. Koristi se za proizvodnju:

• povratnih boca,
• pribora za jelo,
• pakiranje prehrambenih i farmaceutskih proizvoda,
• za izradu cipela i tekstila.

PET je jedan od najizdržljivijih materijala koji rijetko reagira s drugim molekulama i zato je pogodan za čuvanje zagrijane hrane i tekućina. Međutim, PET se dobiva od naftnih sirovina u više kemijskih postupaka i moguće je da neke slobodne molekule zaostanu u gotovom proizvodu i kasnije mogu početi migrirati. Ipak, ta migracija je rijetka, a nijedna od tih molekula se dosad nije pokazala kao endokrini disruptor.

Polipropilen (PP) i polietilen (PE)

Polipropilen plastika i je skupni naziv za izrazito otporne i stabilne spojeve koji su uz polietilene jedni od najkorištenijih na svijetu. Koriste se uz velikom broju industrija, poput:

• industrije namještaja,
• električne industrije,
• industrije automobila, aviona i vlakova,
• proizvodnje kuhinjskog posuđa i pribora.

PE plastika se nadalje može podijeliti na LDPE plastiku ili polietilen niske gustoće, LLDPE plastiku ili linearni polietilen niske gustoće, a HDPE plastika označava polietilen visoke gustoće. Ipak, slobodni monomeri iz ambalaže koja je napravljena od PP ili PE plastike mogu difundirati u hranu i piće, posebno ako se ambalaža ispire mnogo puta zaredom.

Što znače brojevi na plastici?

Autori portala za zaštitu zdravlja djece Green Baby Deals na jednostavan način objašnjavaju što znače brojevi na plastičnim pakiranjima. Oni se pojavljuju unutar trokuta oblikovanih od kontinuiranih strelica.

Brojevi na plastici znače:

• 1 – polietilen ili PET, od njega se često prave plastične boce za vodu i ulje,
• 2 – polietilen visoke gustoće ili HDPE, od njega se prave neprozirne boce, npr. za šampone,
• 3 – polivinilklorid ili PVC od kojeg se pravi cijeli niz proizvoda poput debljih plastičnih folija i vrećica za pakiranje,
• 4 – polietilen niske gustoće ili LDPE, od njega su sačinjene tanke plastične vrećice i vreće za smeće,
• 5 – polipropilen ili PP, od njega se prave plastična pakiranja za jogurt, vrhnje, sladoled i slično,
• 6 – polistiren ili PS, od njega se prave plastični pribor za jelo, stiropor i slično,
• 7 – označava mješavinu više vrsta materijala.

Utjecaj plastike na zdravlje

Plastika predstavlja veliki problem ljudskom zdravlju upravo zbog mnogih dodataka i slobodnih monomera koji mogu difundirati iz ambalaže u hranu i piće, ali i mogu ući direktno u krv iz plastičnih vrećica koje se koriste za infuzije ili pohranjivanje krvi.

Iako Svjetska zdravstvena organizacija i Europska agencija za sigurnost hrane neprestano provode istraživanja o sigurnosti plastike i maksimalnim dopuštenim koncentracijama određenim spojeva, još uvijek je nepoznat dugoročni utjecaj jako niskih doza različitih spojeva iz plastike na ljudski organizam.

Iako spojeva iz plastike koji su problematični ima mnogo, najpoznatiji su ftalati i bisfenol A, o kojima možete više saznati u nastavku.

Bisfenol A

Bisfenol A je građevna molekula u sintezi polikarbonatnih tipova plastike, a često se koristi i kao dodatak plastikama koje ne izgrađuje, kao što je polivinilklorid ili PVC.

Zbog toga što proces sinteze može ostaviti pojedinačne monomere bisfenola A slobodnima, oni se mogu iz plastičnih proizvoda ispuštati u hranu ili piće. Kako se od polikarbonatnih i polivinilkloridnih vrsta plastike često prave bočice za vodu, spremnici za hranu i premazi za unutarnje dijelove limenki, to može predstavljati veliki problem. Osim toga, bisfenol A se u organizam može unijeti i udisanjem jer ga se godišnje oko 100 tona ispusti u atmosferu. Ispuštanje bisfenola A u hranu ili piće iz posuda se povećava ako se te posude ispiru više puta ili ako se u njima čuva kisela ili lužnata tekućina.

Bisfenol A je još 1936. godine opisan kao spoj koji posjeduje estrogenska svojstva, što znači da se u organizmu može vezati na receptore na stanicama na koje bi se inače vezao hormon estrogen. Iako se zna da se bisfenol A može vezati na te receptore, mnoga istraživanja se bave s učestalošću vezanja bisfenola A i mnoga od njih dokazuju kako se bisfenol A jako slabo može vezati i to 100 000 puta slabije od estradiola. Ipak, druge studije pokazuju drukčije.

Iako postoje i maksimalne dozvoljene koncentracije bisfenola A u proizvodnji i izradi plastičnih proizvoda, one su upitne upravo zbog nedorečenosti u određivanju sigurnosti tog spoja za ljudski organizam.

S obzirom na to da se veže na receptore za hormon estrogen, koji sudjeluje u mnogim važnim tjelesnim procesima, bisfenol A može utjecati na:

• rad imunološkog sustava,
• preubrzani ulazak u pubertet,
• promjene u ponašanju,
• plodnost,
• učestaliju pojavu tumora, posebno raka maternice i prostate.

Istraživanja su pretežno provedena na laboratorijskim životinjama, ali može se zaključiti da bisfenol A može utjecati na iste procese i u ljudima.

Još jedan problem koji se pojavljuje kod istraživanja bisfenola A jest taj da je proizvodnja bisfenola A danas multimilijunska industrija, a može se zamijetiti da je dosta istraživanja koja govore o bisfenolu A zapravo financirano od strane takvih industrija.

Ftalati

Ftalati su velika skupina sličnih spojeva koji se mogu naći u:

• plastici,
• medicinskim uređajima poput cjevčica, spremnika i vrećica,
• bojama,
• dječjim igračkama,
• kozmetičkim proizvodima i šminki.

Ftalati se plastici dodaju kako bi poboljšali njenu fleksibilnost i elastičnost, a ne vežu se u osnovni matriks pa su posebno popustljivi i mogu se otpuštati iz proizvoda u hranu i piće. Jednom kad uđu u organizam, ftalati podliježu brzoj razgradnji, ali se kod ljudi mogu primijetiti stalne doze kad se analiziraju tjelesne tekućine poput urina. To znači da je unos ftalata u organizam gotovo svakodnevan, i oni su stalno prisutni iako se razgrađuju u roku od nekoliko sati do nekoliko dana.

Istraživanja su dokazala da ftalata djeluju kao endokrini disruptori, što znači da mogu utjecati na djelovanje hormonalnog sustava što ima posljedice na:

• plodnost,
• sintezu spermatozoida,
• prerani ulazak u pubertet kod djevojčica,
• razvoj i rad testisa što može dovesti i do pojave raka testisa,
• rad štitnjače,
• razvoj rezistencije na inzulin.

Zbog toga što se štetnost ftalata dokazuje sve više, njihova upotreba se nastoji smanjiti. Međutim, oni su toliko prisutni u današnjem svijetu da ih je gotovo nemoguće izbjeći.

Plastika – utjecaj na okoliš

Poznato je da je plastika teško razgradljiv materijal, a pogotovo ona visoke gustoće. Plastika se može preraditi, ali u tom procesu nastaju plastične mikročestice koje uveliko onečišćavaju svjetska mora i oceane. Predstavljaju velike probleme morskim bićima i pticama koje ih zabunom pojedu.

Drugi način razgradnje plastike je spaljivanje, i iako je efektivno, veoma je štetno. Spaljivanjem plastike dolazi do oslobađanja karcinogenih furana i organohalogena, posebno spaljivanjem polivinilklorida, polietilena i polipropilena. Takvi spojevi pridonose učinku staklenika i djeluju toksično na žive organizme.

Osim toga, proizvodnja plastike se bazira na nafti te oduzima 8% od svjetske naftne industrije. Većina plastike koja se proizvodi je za jednokratnu upotrebu, a njome se pakiraju gotovo sve uobičajene namirnice, od svježih do trajnih. To je danas dovelo do ogromnog nakupljanja plastičnog otpada kojemu nema kraja.

O utjecaju plastike na ljudski organizam i okoliš bi se moglo nadugo i naširoko pisati, ali zaključak je da proizvodnju i upotrebu plastike treba maksimalno smanjiti ili potpuno ukinuti te naći nova rješenja za sve uloge koje je preuzela plastika.

Kako smanjiti korištenje plastike?

Kako biste se najlakše zaštitili od svih mogućih štetnih utjecaja plastike, pokušajte smanjiti njenu upotrebu. Ekološka organizacija Greenpeace donosi par jednostavnih načina na koje možete smanjiti upotrebu plastike u svakodnevnom životu:

• prestanite koristiti jednokratne plastične vrećice i koristite tkanenu,
• kupite višekratnu bocu za vodu bez bisfenola A,
• prestanite koristiti slamke i jednokratni pribor za jelo,
• kupujte voće i povrće u rinfuzi i bez suvišnih plastičnih pakiranja,
• nemojte koristiti šminku koja sadrži plastične mikročestice (poput nekih pilinga),
• nosite kavu od kuće u višekratnoj šalici i smanjite kupnju kave u plastičnim šalicama,
• ako možete, kupite četkicu za zube i štapiće za uši koji nisu napravljeni od plastičnih materijala.

Osim toga, sve plastične proizvode reciklirajte ili im pokušajte naći neku drugu primjenu. Više o recikliranju pročitajte ovdje.

• ambalaža
• hrana
• plastične vrećice
• plastika

Učitaj više izvora