ADHD, odnosno poremećaj pažnje s hiperaktivnošću često se pogrešno shvaća. Mnogi od simptoma, poput nemira ili lakoće ometanja, zvuče poznato svima, pa se čak i sami znate našaliti “Ja totalno imam ADHD!”.

Stručnjaci upozoravaju da neinformirane izjave mogu nenamjerno umanjiti stvarne izazove koje osobe s ADHD-om doživljavaju i ojačati mitove poput tvrdnje da su osobe s ADHD-om samo lijene ili da trebaju “više truda”.

Donosimo četiri izjave koje je najbolje izbjegavati – i prijedloge što reći umjesto toga.

1. “Zar nemaju svi malo ADHD-a?”

Ovakva izjava može biti uvredljiva jer umanjuje stvarne teškoće s kojima se osobe s ADHD-om svakodnevno suočavaju. ADHD je neurološki razvojni poremećaj koji se dijagnosticira prema kriterijima DSM priručnika i može se manifestirati već u djetinjstvu ili kasnije u životu.

Umjesto toga recite: “Ponekad mi je teško ostati koncentriran, pogotovo uz sve digitalne distrakcije i stres. Kakvo se ti nosiš s time? Otežava li ti ADHD svakodnevicu?”.

2. “To je normalno za dječake.”

Iako se hiperaktivni oblik ADHD-a češće dijagnosticira kod dječaka, i djevojčice i djeca s rodno neutralnim identitetom mogu imati ADHD, a njihova iskustva često se pogrešno minimiziraju. Takvo ignoriranje može negativno utjecati na samopouzdanje i spriječiti dobivanje potrebne pomoći.

Umjesto toga recite: “Prije se ADHD manje razumijevao i mnogi nisu dobivali pravu dijagnozu i podršku. Srećom, danas je situacija drugačija. Znam da je tvoja energija ponekad sjajan dar, ali čini se da ti stvara poteškoće u školi. Mogu li ti na neki način pomoći?”.

3. “Samo se fokusiraš na ono što želiš.”

Osobe s ADHD-om često teško održavaju fokus, ali mogu doživjeti i tzv. hiperfokus – duboku koncentraciju na ono što ih zanima.

Optuživati ih da biraju na što će se fokusirati je netočno i može dodatno povećati stres.

Umjesto toga recite: “Sjajno je kako se možeš dugo koncentrirati na ono što te zanima i koliko toga naučiš o svojim interesima.”.

4. “Nitko ne treba znati da imaš ADHD.”

Iako nije obavezno dijeliti dijagnozu, ova izjava može biti štetna jer sugerira da osoba treba skrivati ili se sramiti dijela sebe.

Umjesto toga recite: “Ako želiš, možeš mi ispričati o svojem ADHD-u. Koji su izazovi, a koji tvoji najveći potencijali?”.

Pročitajte i ove članke:

• ADHD dijagnoza: Neki još misle da je riječ o mitu! Razgovarali smo sa psihologinjom koja je cijeli život posvetila ovom poremećaju
• Dijete s ADHD poremećajem i škola: Kako možete pomoći?
• “U tridesetima sam saznala da čitav život imam ADHD”.

• adhd
• stvari koje ne smijete reći osobi s ADHD-om

Učitaj više izvora