Juvenilna mioklonična epilepsija (JME) jedan je od najčešćih oblika epilepsije, a obično se javlja u adolescenciji, najčešće između 12. i 18. godine života.

Juvenilna mioklonična epilepsija

Riječ je o kroničnom neurološkom poremećaju koji uzrokuje ponavljane napadaje zbog poremećaja električne aktivnosti u mozgu. Iako može zvučati ozbiljno, ova vrsta epilepsije često se vrlo dobro kontrolira uz pravilno liječenje.

Osobe s juvenilnom miokloničnom epilepsijom najčešće imaju normalan razvoj i inteligenciju, a simptomi se često prvi put primijete kao kratki trzaji ruku ujutro nakon buđenja.

Mioklona epilepsija kod djece – uzroci i okidači

Točan uzrok juvenilne mioklonične epilepsije nije uvijek u potpunosti jasan, ali se smatra da značajnu ulogu imaju genetski čimbenici. U nekim obiteljima može se primijetiti češća pojava epilepsije, što upućuje na nasljednu sklonost poremećaju električne aktivnosti mozga.

Kod ove bolesti dolazi do poremećaja u prijenosu živčanih impulsa, što može dovesti do prekomjerne i sinkronizirane aktivnosti neurona.

Iako je bolest često prisutna “u podlozi”, određeni čimbenici mogu potaknuti pojavu napadaja. Jedan od najčešćih okidača je nedostatak sna, koji značajno povećava vjerojatnost napadaja. Također, napadaji se mogu javiti nakon konzumacije alkohola, osobito sljedeće jutro.

Kod nekih osoba treperavo svjetlo ili brzo izmjenjujuće vizualne slike (videoigre ili noćni klub) mogu izazvati napadaj. Stres, umor i hormonalne promjene također mogu povećati rizik od pojave napadaja.

Juvenilna mioklonična epilepsija – simptomi i oblici napadaja

Kod juvenilne mioklonične epilepsije javljaju se različite vrste napadaja, a često ih osoba može imati više vrsta:

• miokloni napadaji – najkarakterističniji su tzv. miokloni napadaji, koji uključuju kratke, nagle trzaje mišića, najčešće u rukama; ti trzaji obično se javljaju ubrzo nakon buđenja i mogu uzrokovati ispadanje predmeta iz ruku; iako su kratkotrajni i traju svega nekoliko sekundi, mogu biti vrlo učestali; osoba je tijekom tih epizoda svjesna i može ih jasno opisati, a upravo zbog njihove kratkoće često se u početku zanemaruju ili pogrešno tumače
• generalizirani toničko-klonički napadaji – kod nekih osoba javljaju se i toničko-klonički napadaji, koji su izraženiji i dramatičniji; ovi napadaji uključuju gubitak svijesti, ukočenje tijela (tonička faza) te ritmične trzaje (klonička faza); nakon napadaja osoba može biti zbunjena, umorna i pospana; ovi napadaji često se javljaju ujutro ili nakon nedostatka sna; oni su često razlog zbog kojeg osoba prvi put potraži liječničku pomoć
• apsans napadaji – ovi napadaji se očituju kao kratkotrajni prekidi svijesti; tijekom takvog napada osoba može nekoliko sekundi “odsutno” gledati u jednu točku i ne reagirati na okolinu; ovi napadaji mogu proći nezapaženo, osobito kod djece i adolescenata; iako su kratki, mogu se ponavljati više puta dnevno; nakon njih osoba obično nema sjećanje na epizodu (juvenilna apsans epilepsija).

Mioklona epilepsija – dijagnostika i liječenje

Za postavljanje dijagnoze juvenilne mioklonične epilepsije koristi se kombinacija kliničke slike i dijagnostičkih pretraga. Jedna od najvažnijih metoda je EEG (elektroencefalografija), koja bilježi električnu aktivnost mozga i može pokazati karakteristične promjene povezane s ovom vrstom epilepsije.

EEG se često radi nakon nedostatka sna kako bi se povećala vjerojatnost otkrivanja abnormalnosti.

Uz EEG, liječnik će uzeti detaljnu anamnezu i obaviti neurološki pregled, odnosno razgovarati s pacijentom o simptomima, vremenu pojave napadaja i mogućim okidačima.

Ponekad se radi i magnetska rezonancija mozga kako bi se isključili drugi uzroci napadaja, iako je nalaz kod JME-a obično uredan. Točna dijagnoza ključna je za odabir odgovarajuće terapije.

Liječenje juvenilne mioklonične epilepsije temelji se na dugotrajnoj primjeni antiepileptičkih lijekova koji pomažu u kontroli napadaja.

U velikom broju slučajeva terapija je vrlo učinkovita i omogućuje osobama normalan život bez učestalih napadaja. Važno je naglasiti da se lijekovi moraju uzimati redovito i prema uputama liječnika.

Osim lijekova, važnu ulogu imaju i promjene životnog stila, poput redovitog i dovoljno dugog sna, izbjegavanja alkohola i smanjenja stresa. Osobe koje imaju fotosenzitivnu epilepsiju trebaju izbjegavati treperava svjetla i koristiti zaštitne mjere poput posebnih naočala.

U većini slučajeva bolest traje cijeli život, ali uz pravilno liječenje može biti dobro kontrolirana. Redovite kontrole kod neurologa važne su kako bi se terapija prilagodila i osigurao što bolji ishod.

Pročitajte i ove članke:

• Važno je reći da bolujete od ove bolesti: Može se javiti u bilo kojoj dobi
• Epilepsija: Neočekivani znakovi mogu najaviti napadaj!
• Okidači epilepsije: Liječnik otkriva što trebate znati.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Piše nutricionistica

Tko ne smije koristiti đumbir? Može biti opasan za ove skupine ljudi

• Zrinka Babić
• 2 min čitanja

• juvenilna apsans epilepsija
• juvenilna mioklonična epilepsija
• mioklona epilepsija
• mioklona epilepsija kod djece