Svi roditelji žele samo najbolje za svoju djecu. Nažalost, podosta roditelja odgaja svoju djecu točno onako kako su naučili od svojih roditelja, koji su živjeli u potpuno drugim vremenima, bez analiziranja njihovih odgojnih metoda, vjerovanja i životnih situacija.

U doba naših baka puno je toga bilo drugačije nego danas. Jedna od velikih razlika jest dostupnost hrane tada i sad. Dok su u tadašnjim vremenima obilni obroci ponekad bili pravi luksuz, hrana je danas, nasreću, lako dostupna. To znači da su poneke metode koje smo naučili od baka i roditelja jednostavno zastarjele, poput pravila “moraš isprazniti tanjur”.

Pročitajte članak “Odgoj djece danas i nekad: Dogodio se veliki preokret u roditeljskim očekivanjima! Evo objašnjenja psihologinje“.

Međutim, roditelji ponekad djeluju automatski, bez analiziranja svega što su naučili od svojih roditelja, pa ponekad još uvijek uče djecu zastarjele principe. Time, s najboljom namjerom, ipak ponekad čine djeci više štete nego koristi. Stoga je važno osvijestiti sve greške koje roditelji nesvjesno čine s djecom, misleći da im čine uslugu kad zapravo baš i nisu.

Postoji nekoliko grešaka koje roditelji često i uporno čine što se tiče dječje prehrane i odlučivanja kada, koliko i što djeca jedu. Naravno, svi roditelji su dobronamjerni i žele svoju djecu naučiti ono što smatraju najboljim za njih. Međutim, pritom je lako zaboraviti da djeca imaju svoj unutarnji glas, vlastite signale gladi i sitosti.

Jedini zadatak koji roditelji imaju jest poštovati signale njihovih malih tijela. Sjećate li se kada ste vi bili dijete i niste smjeli ustati dok ne ispraznite tanjur, iako niste više bili gladni?

Ta dobro poznata bitka je jedan od najefektivnijih načina na koje ste možda naučili ignorirati signale vašeg tijela.

Kako biste odgojili djecu koja imaju zdrav odnos s hranom, važno je omogućiti djeci da slušaju i poštuju signale koje im tijelo šalje, a najbolji način za to jest prestati s greškama koje možda radite.

1. Moraš isprazniti tanjur

Vjerojatno ste barem jednom čuli ili izustili “Nema ustajanja sa stola dok ne isprazniš tanjur!“. Djeca koja moraju sjediti za stolom i pojesti sve do zadnjeg zalogaja uče da ne mogu vjerovati signalima svojeg tijela.

Ako više nisu gladni i ne žele jesti, a vi im nudite “još samo dva zalogaja” ili ih tjerate da sjede dok ne pojedu svu brokulu, djeca nauče da njihovo tijelo ne zna koliko i što mu treba. Time se djeca uče oslanjati na vanjske signale, poput praznog tanjura (a kasnije i raznih planova prehrane), jer gube moć osluškivanja vlastitih signala.

Osim toga, kad djecu tjeramo da isprazne tanjur, učimo ih prejedanju – što je još jedan korak do nesretnog odnosa s hranom kasnije u životu.

Sva djeca (i svi odrasli – čak i oni koji su to zaboravili) znaju točno kada, koliko i koja hrana im treba. Svi smo mi rođeni jedući intuitivno, imajući potpuno zdrav odnos s hranom.

Međutim, kad smo izloženi vanjskim utjecajima koji nas uče da ignoriramo unutarnje signale, s vremenom povjerujemo da ne možemo vjerovati našim tijelima. Najbolje vrijeme za spriječiti ovo jest – djetinjstvo.

2. Prepun tanjur

Kad je moja kćer bila manja i učila sama jesti, uvijek sam naivno mislila da će pojesti više i raznovrsnije ako joj natrpam koliko god je moguće hrane na tanjur.

Greška.

Naime, za razliku od ponekih odraslih, djeci je sam pogled na pretrpan tanjur strašan. Kad pretrpate njihov tanjur, sve te boje, različiti izbori, mirisi i teksture djeluju zastrašujuće na djecu. Ovo često rezultira time da djeca jednostavno odbiju jesti, što može lako dovesti do gore navedene borbe i “sjedenja dok ne pojedu sve”.

Puno bolji izbor je korištenje dječjih tanjura s manje hrane. Tako će dijete lako podnijeti količinu servirane hrane i uživati u jelu. Ako želi još, bez brige – pitat će vas. Jednako kao što ne toleriraju prejedanje, djeca ne toleriraju ni glad. Ovo je posebno jasno svim roditeljima čija su djeca ogladnjela u autu na putu kući, zar ne?

Ako vam se to čini kao prevelik zadatak, usputno ih upitajte žele li još hrane i pokažite im da imaju izbora. Ako odbiju, ne prisiljavajte ih. Čak ni ako je povrće u pitanju.

3. Hvatanje djece s hranom

Ako ste ikad proveli popodne na plaži ili igralištu, sigurno ste vidjeli barem jednu zabrinutu mamu koja trči za svojim zaigranim, sretnim djetetom, držeći bananu u ruci i moleći dijete da pojede barem malo. Ili sa zdjelicom i žličicom, hraneći dijete dok se ono igra u pijesku.

Problem s ovim pristupom jest, opet – djeca ne toleriraju glad. Kad ogladne, pitat će vas. Čak i ako se zaigraju pa zaborave jesti neko vrijeme, sjetit će se kad glad bude dovoljno jaka. Ako ste toliko nestrpljivi, umjesto da ih hvatate po plaži s bananom, pitajte ih jesu li gladni i žele li bananu. Ako su gladni, sigurno će ostaviti sve i doći jesti.

Osim toga, ako naviknete djecu da je u redu da ih vi hranite dok se oni igraju, pogodite što će se dogoditi i kod kuće. Upravo to – oni će se tvrdoglavo igrati, a vi ćete sjediti pored njih hraneći ih ručkom. Vjerojatno ćete se u takvoj situaciji i naljutiti na dijete, ali, iskreno govoreći – tko je zapravo kriv?

Još jedan problem s ovakvim pristupom jest da djeca uče ne obazirati se na hranu i jesti automatski. S druge strane, ako im je normalno sjesti za stol i jesti, sigurno će biti prisutni u trenutku i fokusirani na hranu. Time će više uživati u jelu te moći čuti signale tijela i znati kad su siti.

Usto, moći će puno bolje okusiti hranu i tako otkriti koji im se okusi, teksture, mirisi i boje više sviđaju. Još jedna važna prednost jedenja u miru jest žvakanje.

Probava počinje žvakanjem, i djeca (kao i odrasli) koja su u mogućnosti sjesti i ne raditi ništa osim jedenja imat će više vremena za temeljito prožvakati hranu.

Najbolji način da nauče ovo (kao i sve ostalo) jest – primjer. Jedete li zajedno s njima, uživajući u obiteljskim obrocima? Bez ekrana i ostalih čuda koja vam odvraćaju pažnju od jela?

Zajednički obroci su najbolji način da naučite vašu djecu kako imati zdrav odnos s hranom, da se povežete kao obitelj i uživate u društvu te da naučite djecu i o nutritivnoj vrijednosti pojedine hrane.

4. Hrana kao nagrada i utjeha

Svaki put kad bih išla kod liječnika kao dijete, tata me je morao nagraditi sladoledom. U kojim situacijama vi koristite slatkiše kao nagradu?

“Ako pojedeš brokulu, dobit ćeš čokoladu.”
“Ako dobiješ peticu, idemo na sladoled.”
“Evo ti keksi, prestani plakati.”

Svaka od ovih situacija, kao i mnoštvo sličnih, uči djecu da su slatkiši nagrada ili utjeha.

Znam, znam, imate najbolje namjere. Međutim, ako se djeca nauče služiti hranom kao mehanizmom za nošenje s emocijama ili kao nagradom, nastavit će s time i kad više ne budu tako mali. Emotivno jedenje može postati ogroman problem za odrasle, ne samo zato što će ignorirati tjelesne signale, već i zato što tako ne mogu naučiti zdravije načine za nositi se sa svojim emocijama.

Stoga je puno bolja opcija naučiti djecu kako se nositi s emocijama, nego ih učiti da se ušutkaju hranom. Naučite ih da je u redu osjećati se tužno, ljuto, da je plakanje normalno, te da će osjećaj proći. Zagrlite ih i budite uz njih. To će im pomoći puno više nego keksi.

Što se nagrada tiče, sigurna sam da postoji puno toga što vaše dijete želi, a nisu slatkiši. Možda je zaslužilo novu igračku? Možda je zaslužilo šetnju u omiljenom parku? Možda je zaslužilo provesti popodne igrajući se s vama?

Hrana je tu da pomogne tijelu da normalno funkcionira, poput ukusnog goriva. Hrana se ne mora zaslužiti (čak ni slatkiši) i ne služi kao utjeha. Osim toga, ovakvim korištenjem hrane učite vaše dijete da je brokula neukusna, a čokolada specijalna. Koliko će im ovakve etikete hrane koristiti u životu?

5. Zabranjivanje

Navodezujući se na posljednju točku, ako zabranjujete slatkiše vašem djetetu, ono će ih smatrati specijalnima. Kad nešto smatramo specijalnim, želimo li to više ili manje? Više, naravno. Pogotovo ako je riječ o slatkišima.

Neki dobronamjerni roditelji uče djecu da smiju uzeti samo pokoju kockicu čokolade, da smiju jesti slatkiše samo nakon ručka, da se slatkiši smiju jesti samo u posebnim prilikama. Sv eod ovoga otvara idealnu priliku da djeca razviju nezdrav odnos s hranom. Ako žele pojesti kekse, a ne smiju ispred vas, djeca će naći način da uživaju u slatkišima skrivajući se.

Time jedenje postaje “kriminalna” radnja, puna osjećaja srama i krivice. Puno slučajeva odraslih s poremećajima u prehrani uključuje dobronamjerne roditelje koji su im branili određenu hranu ili ih čak stavljali na dijetu.

Ako ne želite da vaše dijete bude kandidat za poremećaje u prehrani, molim vas, pustite ga da jede. Zapamtite, djeca znaju točno koliko, kada i što im treba.

Umjesto demoniziranja slatkiša i nezdrave hrane općenito, omogućite djeci da redovito imaju izbor razne hrane, uključujući nezdravu. Time ćete pomoći djeci da znaju da je sva hrana samo hrana, čime će im manje količine nezdrave hrane biti dovoljne da ih zadovolje te neće morati skrivati hranu od vas.

Najjednostavniji način jest da svaki dan, uz ručak, na stol postavite i porciju deserta ili neke “junk” hrane poput čipsa ili pomfrita. Pustite dijete da samo odluči što, koliko i kad želi jesti.

Moja kćer npr. ponekad jede tjesteninu s brokulom i tamnom čokoladom, zajedno. Nijednu od ovih namirnica ona ne smatra posebnom, boljom ni lošijom. Sve je samo hrana. Dopustite vašoj djeci da im sve bude samo hrana i nijedna namirnica specijalna.

Biti roditelj nije lako. Postoji bezbroj načina na koje, ne namjeravajući, možemo negativno utjecati na djecu. Međutim, postoji i bezbroj načina na koje možemo pozitivno utjecati na djecu, a jedan od najvažnijih jest da ih ponekad pustimo na miru i vjerujemo njihovim izborima.

Da, zvuči lakše nego što zaista jest, ali se isplati. Na kraju dana, imat ćemo djecu koja su sigurna u svoje izbore i vjeruju sama sebi – kako s hranom, tako i u životu. Nije li to najviše što možemo učiniti za njih?

Pročitajte i ove članke:

• Zdrava jela za djecu: Nutricionistica donosi kreativne ideje zbog kojih neće biti otpora
• Kada je dijete premršavo? Evo kako prepoznati premalu tjelesnu težinu djeteta te kako ga “udebljati” na zdrav način
• Djeca i izbirljivost u hrani: Što kao roditelj trebate činiti, a što ne?

• Greške koje roditelji čine u prehrani djece
• prehrana djece