Imate li posla s roditeljem sklonim sukobima? Jeste li ikad pomislili “Moji roditelji trebaju terapiju.”? Jeste li se ikad osjećali kao da ste vi bili odrasla osoba u svojoj obitelji dok ste odrastali?

Možda je vaš roditelj bio ljutit, nepredvidiv, distanciran ili emocionalno nedostupan – i velik dio svojeg odraslog života proveli ste pokušavajući shvatiti bol koju je to uzrokovalo.

Jeste li se ikad zapitali imaju li vaši roditelji možda narcisoidne osobine, bore li se s ovisnošću ili su jednostavno bili previše emocionalno nezreli da bi mogli zadovoljiti vaše potrebe? Možda to ne možete točno definirati – jednostavno znate da nešto nije bilo u redu.

Godinama ste trpjeli dramu, zbunjenost i emocionalnu bol koja vas prati i u odrasloj dobi. Godinama ste pokušavali održavati mir, hodati po jajima ili nositi bol koja i dalje utječe na vaše odnose, samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Ako vam ovo zvuči poznato, niste sami. Mnogi odrasli koji su odrasli uz roditelje sklone sukobima ili toksične roditelje bore se s tjeskobom, sumnjom u sebe i kompliciranim odnosima koji odražavaju njihovu prošlost.

Neka odrasla djeca roditelja sklonih sukobima možda nikad ni ne postanu svjesna što se zapravo dogodilo, jer sami umanjuju ili negiraju stvarnost – iz osjećaja nelojalnosti, ali i zato što su ih roditelji, pa čak i šira obitelj, “istrenirali” ili uvjerili da je takvo ponašanje bilo “normalno”.

Imati roditelja ili članove obitelji sklone sukobima može prouzročiti ogromnu bol, patnju, pa čak i promjene u mozgu.

Tko su roditelji skloni sukobima?

Roditelji skloni sukobima mogu imati različite oblike – od eksplozivnog roditelja koji viče i okrivljuje do distanciranog roditelja koji izbjegava, zanemaruje ili manipulira krivnjom i šutnjom. Ono što im je zajedničko jest usmjerenost na sebe, svoje potrebe i emocije – često na štetu vaših.

Sedam znakova da ste odrasli s takvim roditeljem

Prepoznajete li neke od ovih osjećaja?

• Osjećate se iscrpljeno i ne možete razmišljati jasno nakon interakcije s njima.
• Odnos vam je uzrokovao kroničnu emocionalnu bol – bilo zbog otvorenog sukoba (vikanje, emocionalno zlostavljanje itd.) ili prikrivenog sukoba (zanemarivanje, izbjegavanje, emocionalna nedostupnost).
• Imate osjećaj da pokušavate racionalno razgovarati s nekim tko je nerazuman.
• Vaši su osjećaji kroz život bili odbacivani, ignorirani ili čak ismijavani.
• Često sami sebi kažete “Jesu li oni to stvarno rekli?”.
• Sjećate se događaja iz prošlosti drugačije od njih, pa počnete sumnjati u vlastiti razum (poznato kao gaslighting).
• Imali ste ili imate osjećaj da stalno hodate po jajima (otvoreni tip) ili se pitate brine li vaš roditelj uopće za vas i vaše potrebe (prikriveni tip).

Ako vam ovo zvuči poznato, niste sami. Odrastanje u takvom okruženju može ostaviti duboke rane koje oblikuju način na koji vidite sebe i druge. Mnogi odrasli danas pate u tišini od relacijske traume, a da toga nisu ni svjesni.

Posljedica – relacijska trauma

Takva, često toksična, ponašanja roditelja sklona sukobima ostavljaju teške posljedice. Relacijska trauma – trauma uzrokovana dugotrajnim odnosom, često još od djetinjstva – može imati razorne i trajne učinke.

Primjerice, mnoga odrasla djeca pate od niskog samopoštovanja, osjećaja da nisu dovoljno dobra ili da nisu vrijedna ljubavi, te sumnjaju u svoj unutarnji glas i intuiciju jer njihovi osjećaji i iskustva nikada nisu bili potvrđeni.

Možda se osjećate usamljeno, imate perfekcionističke sklonosti kako biste dokazali da ste “dovoljno dobri”, ili pak privlačite toksične partnere koji pokazuju slična ponašanja – bilo narcisoidna, bilo sociopatska.

Kako se osloboditi?

Ali dobra vijest je – možete se osloboditi. Bilo da tek počinjete propitivati svoj odnos s roditeljima ili ste već duboko u procesu iscjeljenja, moguće je prekinuti ciklus boli i započeti novi način života.

Prvi korak je prepoznati i prihvatiti što se dogodilo – bez umanjivanja i opravdavanja tuđeg ponašanja. Sljedeći je postavljanje zdravih granica s roditeljem ili članovima obitelji, čak i ako to znači ograničiti kontakt ili se privremeno udaljiti.

Terapija s terapeutom koji razumije traumu iz djetinjstva i toksične obiteljske odnose može biti izuzetno korisna, jer vam pomaže da ponovno izgradite osjećaj sigurnosti i vlastite vrijednosti.

Važno je i raditi na samosuosjećanju – naučiti biti nježan prema sebi i prestati preuzimati krivnju koja nikada nije bila vaša. Okružite se ljudima koji vas podržavaju, a ne iscrpljuju, i postupno učite vjerovati svojim emocijama i intuiciji.

Pročitajte i ove članke:

• 16 znakova da vas je teško djetinjstvo oblikovalo više nego što mislite
• Osam načina na koje obiteljska trauma iz djetinjstva utječe na to kakav ste roditelj
• Kako disfunkcionalne obitelji oblikuju našu budućnost?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ovo svi trebaju znati!

Benigni i maligni tumori: Razlika koja otkriva trebate li se brinuti

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• odrastanje s konfliktnim roditeljima
• relacijska trauma
• roditelji skloni sukobima