Osam načina na koje obiteljska trauma iz djetinjstva utječe na to kakav ste roditelj
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
![Osobna povijest utječe na stil roditeljstva](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2024/02/Osobna-povijest-utjece-na-stil-roditeljstva.jpg?x60603)
Kaytee Gillis, psihoterapeutkinja i autorica specijalizirana za podršku osobama koje su preživjele traume u vezi i obitelji, kao i LGBTQ+ zajednici, za Psychology Today prepričala je svoje iskustvo rada s Donovanom, jednim od svojih pacijenata.
Donovan se nije mogao otresti utjecaja svoje prošlosti
Donovan se našao u stanju očaja i frustracije, dižući ruke u zrak od svega. Izrazio je svoje osjećaje izgubljenosti, uzviknuvši: “Ne znam više što da radim! Ovo se čini nemogućim!”. Njegova je borba proizašla iz pokušaja snalaženja u složenosti roditeljstva, dok se istovremeno pokušavao osloboditi trauma vlastitog odgoja.
Unatoč značajnom intelektu i profesionalnom uspjehu kao softverskom inženjeru, Donovan se nije mogao otresti utjecaja svoje prošlosti. U trenucima stresa često se zatekao kako pribjegava nezdravom ponašanju i komunikacijskim obrascima koje je naučio u godinama odrastanja.
Njegov odnos sa sinom tinejdžerom je patio, obilježen čestim svađama i, povremeno, nasilnim ispadima poput udaranja šakom u zid. Suočen s posljedicama svojih djela i odlučan prekinuti krug disfunkcije, Donovan je potražio terapiju.
Obiteljska trauma zadržava se u odrasloj dobi
Kod pojedinca koji su doživjeli traumu unutar svoje biološke obitelji utjecaj se često zadržava u odrasloj dobi. To može značajno utjecati na njihovu sposobnost njegovanja zdravih odnosa s vlastitom djecom, osobito tijekom razdoblja povećanog stresa svojstvenog roditeljstvu.
Slično gore opisanom scenariju, mnogi pojedinci mogu otkriti da roditeljstvo služi kao katalizator za ponovno preispitivanje bolnih sjećanja i suočavanje s neriješenim problemima iz njihove prošlosti.
Traženje pomoći, kao što je to učinio Donovan, pohvalno je i predstavlja ključni prvi korak prema pozitivnim promjenama. Umjesto podlijeganja sramu, priznavanje grešaka iz prošlosti i pokazivanje volje za poboljšanjem stvaraju temelje za rast.
![Iako ne postoji univerzalno savršen pristup roditeljstvu, priznavanje pogrešaka i učenje na njima od ključne je važnosti](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2024/02/Iako-ne-postoji-univerzalno-savrsen-pristup-roditeljstvu-priznavanje-pogresaka-i-ucenje-na-njima-od-kljucne-je-vaznosti.jpg?x60603)
Osobna povijest utječe na stil roditeljstva
Bitno je razumjeti kako nečija osobna povijest utječe na stil roditeljstva. Iako ne postoji univerzalno savršen pristup roditeljstvu, priznavanje pogrešaka i učenje na njima od ključne je važnosti. Prošla iskustva ispunjena ljubavlju, disciplinom i obiteljskom dinamikom značajno oblikuju način na koji pojedinci komuniciraju s vlastitom djecom.
Nezdravi obrasci, kao što su poteškoće u reguliranju emocija, borba s autoritetom ili izazovi u stvaranju zdravih veza, često proizlaze iz neriješene traume.
Evo osam načina na koje obiteljska trauma iz djetinjstva može utjecati na roditeljstvo:
- poteškoće u reguliranju emocija, osobito ljutnje i frustracije, ometaju zdrave emocionalne reakcije
- borba s preuzimanjem autoriteta, što dovodi do nedosljedne ili odsutne discipline i nezdrave dinamike roditelj-dijete
- izazovi u stvaranju zdravih veza s djecom zbog prošlih iskustava nezdravih obiteljskih odnosa
- sklonost pretjeranoj zaštiti ili prekomjernoj kompenzaciji, potencijalno gušenje djece i ometanje emocionalnog rasta
- mentalitet žrtve (to se često vidi kod odraslih koji se osjećaju kao “žrtve” svoje djece, unatoč tome što su oni ti koji imaju moć)
- davanje djetetu ulogu “surogat supružnika” ili emocionalnog skrbnika; to nije u redu prema djetetu i može dovesti do nezdravog ponašanja
- retraumatizacija za one koji su doživjeli zlostavljanje u djetinjstvu, što dovodi do regresije u ponašanju i emocijama
- ogroman strah od nastavljanja nezdravih obrazaca iz vlastitog odgoja, što može rezultirati izbjegavanjem roditeljstva.
Za prevladavanje ovih izazova ključno je njegovanje samosvijesti i traženje stručne podrške. Terapija, uz prakse poput vođenja dnevnika i samoobrazovanja, nudi puteve za iscjeljenje i osobni rast. Ponovno prisjećanje bolnih sjećanja može biti zastrašujuće, ali to je neophodan korak prema izlasku iz kruga disfunkcije i njegovanju zdravijih odnosa sa samim sobom i svojom djecom.
Pročitajte i ove članke:
- Transgeneracijska trauma: Bol koja se prenosi šutnjom! Psihijatar Darko Marčinko otkriva sve o procesu koji nas određuje
- Posttraumatski rast: Ne dožive ga svi! Psihologinja otkriva koje će ga osobe vjerojatnije doživjeti i kako izgleda proces
- 5 pravila najpametnijih ljudi na svijetu za dobar odgoj.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
![ljetni obrok za laganu probavu](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2024/06/ljetni-obrok-za-laganu-probavu-360x220.jpg?x60603)
Pobijedite nadutost: Lagani i osvježavajući ljetni obroci za zdravu probavu
- Nova Studio
- 4 min čitanja
- Gillis, K. (2024). 8 Ways Childhood Family Trauma Can Affect Parenting. Psychology Today.
- Danvers, A. (2022). How a Legacy of Trauma Affects Parent-Child Relationships. Psychology Today.
- Kelloway, R. (2021). How Childhood Trauma Affects Parenting Styles. Life Care Wellness.