Osam načina na koje obiteljska trauma iz djetinjstva utječe na to kakav ste roditelj

Osobna povijest utječe na stil roditeljstva

Kaytee Gillis, psihoterapeutkinja i autorica specijalizirana za podršku osobama koje su preživjele traume u vezi i obitelji, kao i LGBTQ+ zajednici, za Psychology Today prepričala je svoje iskustvo rada s Donovanom, jednim od svojih pacijenata.

Donovan se nije mogao otresti utjecaja svoje prošlosti

Donovan se našao u stanju očaja i frustracije, dižući ruke u zrak od svega. Izrazio je svoje osjećaje izgubljenosti, uzviknuvši: “Ne znam više što da radim! Ovo se čini nemogućim!”. Njegova je borba proizašla iz pokušaja snalaženja u složenosti roditeljstva, dok se istovremeno pokušavao osloboditi trauma vlastitog odgoja.

Unatoč značajnom intelektu i profesionalnom uspjehu kao softverskom inženjeru, Donovan se nije mogao otresti utjecaja svoje prošlosti. U trenucima stresa često se zatekao kako pribjegava nezdravom ponašanju i komunikacijskim obrascima koje je naučio u godinama odrastanja.

Njegov odnos sa sinom tinejdžerom je patio, obilježen čestim svađama i, povremeno, nasilnim ispadima poput udaranja šakom u zid. Suočen s posljedicama svojih djela i odlučan prekinuti krug disfunkcije, Donovan je potražio terapiju.

Obiteljska trauma zadržava se u odrasloj dobi

Kod pojedinca koji su doživjeli traumu unutar svoje biološke obitelji utjecaj se često zadržava u odrasloj dobi. To može značajno utjecati na njihovu sposobnost njegovanja zdravih odnosa s vlastitom djecom, osobito tijekom razdoblja povećanog stresa svojstvenog roditeljstvu.

Mehanizmi suočavanja razvijeni kao odgovor na traumu iz djetinjstva imaju tendenciju ponovnog pojavljivanja, zbog čega je odstupanje od utvrđenih obrazaca izazovno.

Slično gore opisanom scenariju, mnogi pojedinci mogu otkriti da roditeljstvo služi kao katalizator za ponovno preispitivanje bolnih sjećanja i suočavanje s neriješenim problemima iz njihove prošlosti.

Traženje pomoći, kao što je to učinio Donovan, pohvalno je i predstavlja ključni prvi korak prema pozitivnim promjenama. Umjesto podlijeganja sramu, priznavanje grešaka iz prošlosti i pokazivanje volje za poboljšanjem stvaraju temelje za rast.

Iako ne postoji univerzalno savršen pristup roditeljstvu, priznavanje pogrešaka i učenje na njima od ključne je važnosti
FOTO: Shutterstock

Osobna povijest utječe na stil roditeljstva

Bitno je razumjeti kako nečija osobna povijest utječe na stil roditeljstva. Iako ne postoji univerzalno savršen pristup roditeljstvu, priznavanje pogrešaka i učenje na njima od ključne je važnosti. Prošla iskustva ispunjena ljubavlju, disciplinom i obiteljskom dinamikom značajno oblikuju način na koji pojedinci komuniciraju s vlastitom djecom.

Nezdravi obrasci, kao što su poteškoće u reguliranju emocija, borba s autoritetom ili izazovi u stvaranju zdravih veza, često proizlaze iz neriješene traume.

Evo osam načina na koje obiteljska trauma iz djetinjstva može utjecati na roditeljstvo:

  • poteškoće u reguliranju emocija, osobito ljutnje i frustracije, ometaju zdrave emocionalne reakcije
  • borba s preuzimanjem autoriteta, što dovodi do nedosljedne ili odsutne discipline i nezdrave dinamike roditelj-dijete
  • izazovi u stvaranju zdravih veza s djecom zbog prošlih iskustava nezdravih obiteljskih odnosa
  • sklonost pretjeranoj zaštiti ili prekomjernoj kompenzaciji, potencijalno gušenje djece i ometanje emocionalnog rasta
  • mentalitet žrtve (to se često vidi kod odraslih koji se osjećaju kao “žrtve” svoje djece, unatoč tome što su oni ti koji imaju moć)
  • davanje djetetu ulogu “surogat supružnika” ili emocionalnog skrbnika; to nije u redu prema djetetu i može dovesti do nezdravog ponašanja
  • retraumatizacija za one koji su doživjeli zlostavljanje u djetinjstvu, što dovodi do regresije u ponašanju i emocijama
  • ogroman strah od nastavljanja nezdravih obrazaca iz vlastitog odgoja, što može rezultirati izbjegavanjem roditeljstva.

Za prevladavanje ovih izazova ključno je njegovanje samosvijesti i traženje stručne podrške. Terapija, uz prakse poput vođenja dnevnika i samoobrazovanja, nudi puteve za iscjeljenje i osobni rast. Ponovno prisjećanje bolnih sjećanja može biti zastrašujuće, ali to je neophodan korak prema izlasku iz kruga disfunkcije i njegovanju zdravijih odnosa sa samim sobom i svojom djecom.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Gillis, K. (2024). 8 Ways Childhood Family Trauma Can Affect Parenting. Psychology Today.
  2. Danvers, A. (2022). How a Legacy of Trauma Affects Parent-Child Relationships. Psychology Today.
  3. Kelloway, R. (2021). How Childhood Trauma Affects Parenting Styles. Life Care Wellness.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu