“Ima puno ljudi koji razumiju naše riječi, ali malo koji razumiju našu tišinu!” – uvodne su riječi nedavno objavljene knjige Transgeneracijska trauma psihijatra Darka Marčinka i njegovih suradnika s kojima je organizirao istoimeni tečaj za stručnjake i sve zainteresirane građane koji osjećaju problem transgeneracijske traume i šutnju kojom je ona ispunjena.

Transgeneracijski prijenos traume počiva na fenomenu zamrznutog vremena, odnosno činjenici da ostajemo u vlastitoj, obiteljskoj i/ili društvenoj prošlosti koja je boljela i bila izuzetno zahtjevna za psihu, ali koja nije izrečena, verbalizirana i emocionalno prorađena, zbog čega se prenosi s generacije na generaciju.

Međutim, znati da se psihološka otpornost može prenijeti jednako kao što se prenosi i trauma ostavlja nadu da ćemo progovoriti o teškim i traumatskim situacijama te razjasniti svim generacijama koliko je važno pronaći dublji smisao u proživljenoj patnji, ali se istovremeno i moći oporaviti traženjem adekvatne pomoći i podrške u svojoj okolini.

Svaki oblik traume ostavlja trag na pojedinca, ali umjesto šutnje, stagnacije, bespomoćnosti i zakočenosti u prošlom vremenu možemo napraviti korak naprijed i razviti zdrave mehanizme funkcioniranja.

Što je transgeneracijska trauma?

Transgeneracijsku traumu profesori Erik Hesse i Mary Main definiraju kao proces u kojem roditelji vlastitu nerazriješenu traumu prenose na svoje potomke putem specifičnih interakcija (direktnih i indirektnih), što rezultira time da potomci imaju iskustvo traume, a bez da su je izvorno doživjeli. Živimo u podneblju koje je bilo pogođeno strašnim ratovima i stradanjima, a nedavni potresi popraćeni pandemijom su također ostavili traumatski trag na neke pojedince.

U kontekstu transgeneracijske traume bitno je spomenuti čitav niz stanja i fenomena koje je moguće promatrati s više razina – biološke, psihološke, socijalne, ali i duhovne. Biološki, naše tijelo genetski pamti i prenosi traumu, a brojni su neurobiološki dokazi koji to potvrđuju. Na psihološkoj razini uočavaju se različiti obrasci ponašanja, vjerovanja i emocija koje prate traumu, a na socijalnoj razini se otvaraju pitanja šireg, društvenog konteksta u kojem su bitni koncepti empatije, rezilijencije (psihološke otpornosti), kao i fenomena žrtve osvete i kulture. Duhovna razina nam jasno ukazuje na to koliko je traganje za dubljim spoznajama i smislom patnje važno kako bi se shvatila doživljena trauma.

Transgeneracijska trauma – modeli prijenosa

Prijenos traume s generacije na generaciju često se opisuje izrazima “transgeneracijski”, “intergeneracijski”, “međugeneracijski”, kao i “multigeneracijski prijenos traume”. Paralelno se koristi i termin “sekundarna traumatizacija“, kako bi se napravila razlika od primarne, direktne izloženosti traumatskom iskustvu.

Drugim riječima, ne moramo biti izravno pogođeni nekom teškom situacijom da bi na nas ostavila traumatski trag. Roditelji koji su proživjeli ratove mogu u različitim oblicima svojeg razmišljanja i ponašanja u odgoju na dijete prenijeti dio traume neizravnim putem.

U obiteljima se prijenos traume uočava po brojnim obrascima ponašanja i popratnim emocijama, od onih nepovoljnih posljedica neprorađene traume pa sve do pozitivnih ishoda, kao što je jačanje psihološke otpornosti pojedinca i članova obitelji, ali i mogućnost stvaranja novih životnih vrijednosti kroz tzv. posttraumatski rast.

Međutim, da bi se to ostvarilo, potrebna je šira analiza problemskih i pozitivnih dijelova funkcioniranja, prekidanje dugogodišnje šutnje o traumi te njezino razumijevanje i prorada u svrhu jačanja otpornosti pojedinca.

Nekoliko je modela prijenosa transgeneracijske traume. Biologijski modeli ukazuju na to da se prenose disfunkcije neurobiologijskih parametara, a psihodinamsko tumačenje ide u smjeru potisnutih, nesvjesnih emocija koje se prenose putem bitnih odnosa, posebno odnosa roditelj-dijete. Obiteljski odnosi u kojima nije adekvatno verbalizirano iskustvo doživljene traume ostavljaju negativne posljedice na mlađe generacije, u vidu poteškoća diferencijacije i separacije tijekom razvoja.

Važno je naglasiti i tzv. model privrženosti s obzirom na to da neki autori smatraju da se u težim slučajevima transgeneracijske traume razvija model privrženosti koji je u visokoj mjeri opterećen traumom, tzv. traumatski model privrženosti, a smatra se kako mogu biti značajno pogođene tri generacije nakon traumatskog događaja.

Prema socijalnom modelu prijenosa traume, uočava se socijalno učenje putem kojeg se prenose socijalne norme i poruke opterećene sjenom same traume koja nije prorađena, uz istovremenu ugradnju nepovoljnih učinaka traume u kolektivnu društvenu memoriju.

U transgeneracijskoj traumi, jedan od češćih fenomena na razini obiteljske atmosfere može biti šutnja o traumi, dakle nedostatak verbalnog narativa. (Darko Marčinko)

Transgeneracijska trauma i ličnost

Transgeneracijska trauma u značajnoj mjeri utječe na formiranje ličnosti u ranom razvoju čovjeka, a samim time ima značajan utjecaj na višestruke segmente ličnosti. Traumom mogu biti pogođeni dijelovi karaktera, identiteta, morala, kognitivnih funkcija, a prema nekim epigenetskim istraživanjima – i dijelovi temperamenta mogu nositi tragove transgeneracijske traume.

Kod iznenadnih i nasilnih smrti preživjeli članovi obitelji mogu pokazivati pretjeranu identifikaciju s bliskom osobom i pritom razvijati razne kompenzatorne strategije, kao npr. da se pretjeranim postignućima u nekim područjima funkcioniranja pokušava neutralizirati bol zbog gubitka. Novi članovi obitelji često dobivaju ulogu preuzimanja dijela identiteta preminule osobe te samim time preuzimaju psihički teret koji nije nimalo lako nositi, a ostavlja brojne posljedice i na njih, kao i na generacije poslije njih.

Kognitivno funkcioniranje može biti pogođeno kroz sklonost negativnim ili katastrofičnim predviđanjima, uz pojačan strah od nove traume slične ranijoj obiteljskoj. Ukoliko je unutrašnja stvarnost pojedinca ispunjena traumatskim iskustvima prethodne generacije, mogu se razviti i jaka anksioznost, česte promjene raspoloženja, kao i noćne more proganjajućih sadržaja, što je sve posljedica neprorađenog žalovanja u okviru traume.

Prisutna je i pojačana osjetljivost na nove stresne reakcije, ali i povišen rizik od razvoja depresije ili anksioznih poremećaja. Ako dijete ima roditelja koji je opterećen traumom, njegov rani razvoj modela privrženosti može biti narušen čime se stvaraju problemi na razini formiranja zdrave ličnosti. Ako se u nekom trenutku razvoja to ne ispravi, stvara se opterećenje za razvoj međuljudskih odnosa tijekom života jer i novi odnosi mogu biti opterećeni sjenom traume iz prošlosti.

Preživjeli članovi obitelji prenose sjenu transgeneracijske traume na nove generacije, a navedeno ide velikim dijelom preko mehanizama nesvjesnog. Činjenica da su sadržaji u nesvjesnom, onemogućuje svijest o problemu i optimalno suočavanje s istim. (Darko Marčinko)

Možemo li transgeneracijske rane pretvoriti u osobni rast i životnu snagu?

Osoba koja zatraži stručnu pomoć često ni nema svijest o tome da njezini problemi imaju korijen i u posljedicama transgeneracijske traume. Ostajanje u sjeni prošlosti, obrana šutnjom s ciljem zaštite narednih generacija te negiranje posljedica traume nije rješenje ovog problema. Bez adekvatnog verbaliziranja i stvaranja optimalnog narativa transgeneracijska trauma može utjecati na nas prenoseći okidače s roditelja na dijete generacijama.

Profesor Aaron R. Denham nudi optimističniju terminologiju i smatra da se prijenos transgeneracijske traume može opisati i kao prijenos rezilijencije, a ne samo kao prijenos problema ili psihičke patologije. U svojem radu naglašava da ranija kolektivna trauma može rezultirati i jačanjem nekih pozitivnih obiteljskih vrijednosti.

U njegovoj etnografskoj studiji u kojoj je pratio američke obitelji kroz četiri generacije istraživala je faktore rasta i rezilijencije te je ustanovila da su pozitivni faktori bili izraženiji u obiteljima s jačom snagom etničkog i individualnog identiteta. Dakle, jačanje faktora identiteta daje snagu i u borbi s traumom!

Da bismo dokučili odakle neki problemi dolaze i da bismo ih mogli mijenjati i rješavati, moramo pogledati “prema unutra”, postati svjesniji vlastitih pokretača ponašanja koje smo možda naslijedili od vlastitih roditelja, a možda i od njihovih roditelja generacijskim prijenosom iskustava. Kada to osvijestimo, možemo iskoristiti traumu u svrhu pozitivne transformacije i oživljavanja životnih snaga.

Ako ste proživjeli traumu, ne znači da ste loš čovjek ili da ćete automatski tu traumu prenijeti na svoju djecu. Teškoće je moguće prevladati, ali ključ svega je prekidanje šutnje, odnosno postepeni i adekvatni ulazak u razgovor o traumi. Stoga je preporuka potražiti stručnu pomoć koja će vas voditi kroz proradu traume, ali prije toga je važna psihoedukacija društva o transgeneracijskoj traumi kako bi se zaustavilo širenje kruga traume i krenulo naprijed bez tereta teške prošlosti.

Trauma nije ono što nam se dogodi, već ono što držimo u sebi jer nemamo empatičnog svjedoka. (Peter A. Levine)

*Ciklus članaka o transgeneracijskoj traumi nastao je u suradnji sa psihijatrom i psihoterapeutom Darkom Marčinkom, predstojnikom Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb te redovitim profesorom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Transgeneracijska trauma je naziv nedavno objavljene knjige psihijatra Marčinka i suradnika (pod nakladničkom kućom Medicinska naklada), kao i nedavnog održanog poslijediplomskog tečaja stalnog medicinskog usavršavanja. S ciljem približavanja ove društveno važne teme široj javnosti, portal Kreni Zdravo prenosi najvažnije teme iz područja transgeneracijske traume putem ciklusa članaka kako bi se pružila psihoedukacija za prepoznavanje transgeneracijske traume i traženje pomoći.

Pročitajte i članke:

• Žalovanje i opraštanje: Može li se trauma prevladati i oprostiti? Psihijatar Darko Marčinko otkriva što nam čini neprorađena tuga
• Izbjegavanje razgovora o traumi vodi do PTSP-a! Psihijatar Darko Marčinko otkriva kako traumatska iskustva ostaviti u prošlosti i bolje živjeti
• Psihološka otpornost: Kako mentalno ojačati? Psihologinja otkriva zaštitne faktore koji čine profil psihološki otpornih ljudi.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Popularan oblik pripreme obroka

Zdravi smoothie za večeru: Nutricionistica donosi pet uravnoteženih recepata

• Zrinka Babić
• 3 min čitanja

• modeli prijenosa transgeneracijske traume
• osobni rast
• sekundarna traumatizacija
• transgeneracijska trauma
• transgeneracijska trauma i ličnost