Mnogi ljudi, posebno roditelji, često vjeruju da je njihov glavni životni cilj usmjeren na druge ljude. Uobičajena izjava među roditeljima glasi “Živim za svoju djecu!“. Iako se to na prvi pogled može činiti plemenitim ili nesebičnim, stavljanje drugih – osobito djece – u središte svoje svrhe može dovesti do osjećaja praznine i stvoriti neodrživa očekivanja, kako za vas, tako i za njih.

U osnovi ovog načina razmišljanja nalazi se problematično uvjerenje – mit da roditeljstvo donosi zajamčenu radost i ispunjenje.

Društvo često propagira ideju da odgajanje djece automatski donosi sreću i smisao životu. Međutim, roditeljstvo je iznimno izazovno, ispunjeno neprospavanim noćima, odricanjima i trenucima sumnje. Negdje usput smo povezali težinu roditeljstva s njegovom sposobnošću da pruži krajnju radost i ispunjenje.

Dva glavna problema s postavljanjem ljudi u središte svrhe

Ovo uvjerenje može roditelje zarobiti u pretjeranoj identifikaciji s ulogom skrbnika, ostavljajući malo prostora za osobni razvoj ili vlastite interese. To pak dovodi do dva ključna problema.

1. To nije održiv izvor svrhe

Kada svoju djecu stavite u središte svojeg života, vaš osjećaj ispunjenja postaje vezan uz njihovu prisutnost. No, djeca odrastaju, sele se i grade vlastite živote. Kad se to dogodi, roditelji se često osjećaju izgubljeno i bez svrhe, što je poznato kao “sindrom praznog gnijezda“. To može ostaviti desetljeća života bez jasnog smjera.

2. Postavlja nezdrav primjer za buduće generacije

Djeca uče kako pristupati životu promatrajući svoje roditelje. Ako im pokažete da su oni jedini smisao vašeg života, mogli bi usvojiti isti stav, vjerujući da im je primarna uloga staviti druge – najčešće vlastitu djecu – ispred svega.

To postaje problematično ako život krene neočekivanim putem, npr. ako ne mogu imati djecu, ne žele ih ili se suoče s okolnostima koje ih sprječavaju da formiraju tradicionalnu obitelj.

Umjesto toga, roditelji mogu težiti generacijskom rastu. To znači demonstrirati život ispunjen osobnim strastima i ciljevima, čime osnažuju djecu da čine isto i grade živote ukorijenjene u vlastitoj radosti.

Prihvaćanje “male svrhe”

Iako su odnosi s voljenima – djecom, supružnicima ili prijateljima – duboko značajni, oni ne bi trebali biti jedina svrha vašeg života. Umjesto toga, fokusirajte se na njegovanje “male svrhe”, što se odnosi na strasti i aktivnosti koje vas ispunjavaju i uzbuđuju.

Evo zašto je ova promjena važna:

• donosi vam energiju – provođenje vremena u aktivnostima koje vas vesele pomaže vam da budete najbolja verzija sebe za svoje voljene i zajednicu
• osnažuje druge – pokazivanjem života ispunjenog osobnom svrhom učite svoju djecu da i ona mogu pronaći ispunjenje kroz vlastite strasti
• traje kroz vrijeme – za razliku od uloga vezanih uz odnose, mala svrha raste i razvija se zajedno s vama, pružajući stalni izvor zadovoljstva.

Vrijeme je za promjenu perspektive

Ako ste druge postavili u središte svoje svrhe, vrijeme je za promjenu perspektive – ne da biste umanjili važnost tih odnosa, već da biste ih obogatili. Izgradnjom života ispunjenog vlastitim strastima stvarate pozitivni učinak koji koristi svima oko vas.

Pratite što vas uzbuđuje. Uložite u svoj osobni rast. Živeći život ispunjen svrhom za sebe pružate svojoj djeci neprocjenjiv dar – dopuštenje da učine isto, osnažujući ih da grade ispunjene živote i prenose tu radost na buduće generacije. 

Pročitajte i ove članke:

• Sindrom praznog gnijezda: Kako se nositi s odvajanjem djeteta
• Zašto je važno pronaći smisao života?
• Samoaktualizacija: Znate li da je ovo najviša ljudska potreba? Psihologinja otkriva kako je ostvariti.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Sedam znakova

Manjak magnezija: Simptomi koji vas upozoravaju

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• djeca kao svrha života
• drugi ljudi kao svrha života
• osobni rast
• smisao života