Svjesni roditelji: Kako biti manje reaktivan i više prisutan?

Svjesni roditelji

Roditeljstvo uključuje značajan trud i brigu o ljudskom životu do zrelosti. To dijete postaje odrasla osoba čiji je život uvelike određen onime kako je odgajano. Kao takvo, roditeljstvo može biti najveća radost, ali i izvor velikog stresa. Taj stres je još i veći za roditelje koji se i sami nose sa psihičkim poteškoćama kao što su depresija ili anksioznost ili odgajaju dijete s razvojnim ili emocionalnim poteškoćama.

Kada su roditelji pod stresom, roditeljske vještine u tom trenutku znaju oslabiti ili se ne koristiti. Čak i uz učenje, čitanje knjiga, pohađanje seminara i škola, roditeljski stres može izvući iz roditelja ono najgore. Ponekad više znanja o roditeljstvu može uzrokovati veliku samokritičnost roditelja.

Svjesno roditeljstvo je pristup odgoju koji za razliku od ostalih pristupa stavlja u fokus roditeljski stres ili druge poteškoće, a ne isključivo ponašanje djeteta. Svjesni roditelji su svjesni svojih reakcija i bolje razumiju emocionalne i psihološke potrebe djeteta.

Erupcija emocija u interakciji s djetetom

Svakom roditelju je poznat onaj trenutak u kojem emocije djeteta i roditelja eruptiraju. To se događa jako brzo, automatski i popraćeno je emocijama ljutnje između djeteta i roditelja. Mnogi roditelji tumače da su jednostavno izgubili zdrav razum, a onda kasnije često osjećaju sram i žaljenje zbog gubitka kontrole nad svojim ponašanjem.

Što može pomoći roditeljima da postupaju mudrije u takvim situacijama? Više znanja o tome kako postupati ili efikasniji način nošenja s vlastitim emocijama. Svjesno roditeljstvo ima fokus upravo na ovom drugom.

Djeca su najveći emocionalni učitelji roditeljima, jer im točno pokazuju gdje postoji obrazac koji roditelji ponavljaju iz svojih davnijih iskustava i kojoj emociji trebaju oni obratiti pažnju. Na neki način u interakciji s vlastitim djetetom u njima se aktivira njihovo unutarnje dijete.

Kada roditelji odgovaraju na potrebe djeteta sa snažnim emocijama, velika je vjerojatnost da će i dijete odgovoriti s ljutnjom i uznemirenošću.

To ne znači da roditelj ne treba pokazivati ljutnju i postavljati granice, već da ih pokazuje u skladu sa situacijom i na način gdje poštuje granice djeteta. To bi značilo da preuzima više odgovornosti za svoje emocije.  

Kada eruptiraju snažni osjećaji, pristupom svjesnog roditeljstva roditelje se uči kako regulirati vlastite osjećaje i odgovoriti na njih svjesno, a ne reaktivno.

Erupcija emocija u interakciji s djetetom
FOTO: Shutterstock

Više empatije prema djetetu

Naiđu li roditelji na poteškoću u odgajanju, može se dogoditi da za to vide odgovornim dijete. Dijete je teško, ne sluša, tvrdoglavo je, ne poštuje, ljutito je itd. Povećanjem svjesnosti u vezi sebe mogu više vidjeti svoj vlastiti doprinos tim teškim interakcijama i imati više razumijevanja i empatije prema djetetu. To im omogućuje prostor da budu znatiželjni i suosjećajni prema reakcijama djeteta.

Primjerice, dijete koje burno reagira u situacijama kada nešto ne može dobiti može probuditi burnu reakciju kod roditelja koji je u svojem djetinjstvu imao zabranu uopće nešto željeti i tražiti. Povezivanjem ovih površnih reakcija puno osobnijim obrascima svjesni roditelji mogu imati više razumijevanja i prihvaćanja za sebe i za svoje dijete.

Isto vrijedi i za pokazivanje ljubavi. Koliko god roditelj voli svoje dijete, to ne znači da će to i pokazivati. Izražavanje osjećaja ima veze s vlastitim iskustvom izražavanja i načinom izražavanja.

Kako bi se roditelj mogao staviti u poziciju djeteta i razumjeti potrebe, važno je da razumije sebe i da je svjestan svojih osjećaja. U suprotnom može reagirati na djetetove osjećaje umanjivanjem, zanemarivanjem ili ignoriranjem, baš kao što i radi sa svojim osjećajima.

Svjesno roditeljstvo – ključni elementi

Osnova pristupa svjesnog roditeljstva leži u konceptima mindfulnessa (svjesne prisutnosti), što znači obraćanje pažnje na ono što se događa ovdje i sada sa stavom prihvaćanja i suosjećanja.

Elementi mindfulnessa sažeti u pristupu svjesnog roditeljstva su:

  • prisutnost  – već je to veliki pomak u današnjim vremenima i na prisutnosti se treba aktivno raditi; prisutan roditelj se fokusira na sadašnji trenutak sa svojom djecom, bez ometanja telefona ili drugih briga koje nosi; zabrinjavajuće je koliko je to danas postalo teško i koliko je potrebno truda da se takva automatska stimulacija mobitelima regulira
  • neosuđivanje i prihvaćanje sebe i djeteta – roditelj pokazuje i komunicira manje nerealnih očekivanja od djeteta; svjesno roditeljstvo uključuje neosuđivanje i prihvaćanje djetetovih karakteristika, ponašanja i atributa, baš kao i svojih; prihvaćanje ne znači slaganje s djetetovim ponašanjem ako je potrebno postaviti granicu, već prihvaćanje onoga što se događa ovdje i sada s namjerom da se ide prema razumijevanju i rješavanju konflikata
  • emocionalna svjesnost – svjestan roditelj odgovara na djetetove potrebe i emocije i pokazuje više vlastite odgovornosti naspram svojih potreba i emocija; kada je roditelj svjestan svojih emocija, manje pokazuje snažne emocije poput razočaranosti i srama te bolje razumije kako su te emocije povezane s vlastitim odrastanjem; ovdje je naglasak na kapacitetu roditelja za emocijama unutar sebe i kod djeteta; roditelji koji su sposobni identificirati svoje emocije i emocije djeteta donosit će bolje i svjesnije izbore, umjesto da automatski reagiraju; ova vještina utječe i na podnošenje snažnih emocija; kkada dopuste snažne emocije kod djetetam izostaje posramljivanje i potiskivanje
  • samoregulacija – kada roditelji mogu regulirati svoje emocije, onda manje ovise o emocijama djeteta; tada dijete osjeća manje krivnje, straha i tereta; kod svjesnog roditeljstva fokus je na samoregulaciji roditelja; svjesno roditeljstvo ne implicira da se ne pokazuju neugodne emocije poput ljutnje ili uznemirenosti, nego da se pauzira prije same reakcije kako bi izbor roditelja bio mudriji i usklađen; načini na koji roditelji odgovaraju na emocije djeteta igra vrlo važnu ulogu u socijalizaciji i alatima samoregulacije djeteta
  • suosjećanje za sebe i dijete – svjestan suosjećajan roditelj će imati želju da odgovori primjereno na djetetovu potrebu i da umiri uznemirenost kod djeteta; također, suosjećanje potiče roditelje da budu manje strogi prema sebi i da se manje samookrivljuju kada neki ciljevi nisu postignuti; suosjećanje pomaže roditeljima da se manje evaluiraju u odnosu na druge roditelje i vrate svoju pažnju na ono gdje jesu i kakav je njihov životni put.
Svjesno roditeljstvo
FOTO: Shutterstock

Izazovi modernog roditeljstva

Današnji stresori nisu kao prije i roditelji doživljavaju različite oblike prijetnje. Cilj mindfulnessa i svjesnog roditeljstva je zamijeniti automatsku reaktivnost sa svjesnim postupanjima. Što to znači?

Uzmimo za primjer situaciju u kojoj roditelji žure kroz dan i odvoze svoju djecu na raznorazne aktivnosti. Pomažu im da se ostvare, ali pritom ne daju svoju prisutnost. To bi moglo značiti da ih u tome automatski vodi današnja prijetnja, a to je strah od neuspjeha i neostvarenosti djeteta, a moguće i strah od financijske stabilnosti djeteta u budućnosti.

Kada roditelji ne bi automatski reagirali na svoj strah, imali bi veću mogućnost posvetiti se odnosu i prisutnosti, što je za emotivnu zrelost i preživljavanje djeteta puno važnije. Primjer ostalih prijetnji koji koče svjesno roditeljstvo su potreba za činjenjem, a manje za bivanjem. Potreba da se priušti materijalno dobro, a manje siguran i povezan bliski kontakt.

Gledano očima naših predaka, potpuno je normalno da nas u životu vodi strah. Na kraju krajeva, oni koji su imali snažne detektore za opasnost preživjeli su. Velika je razlika što su današnje opasnosti manje fizički ugrožavajuće, dok mi i dalje reagiramo velikim intenzitetom.

Kako i samim roditeljima nedostaju vještine samoregulacije, postaju previše zaštitnički nastrojeni i automatski reagiraju na svoje emocije straha. Kada su pod stresom, roditelji mogu pretjerano reagirati emocionalno, a kada su anksiozni, mogu postati previše zaštitnički.

S druge strane, postoje automatske reakcije negiranja i zanemarivanja osjećaja djeteta, ako je to nešto što roditelj radi u odnosu na sebe. Kada je previše, neke se osobe ugase.

Svjesno roditeljstvo pomaže pronaći balans od automatskog (ne)reagiranja do svjesnog odgovaranja.

Jako je važno normalizirati roditeljski strah i anksioznost. Nije potrebno patologizirati mamu ili tatu koji su prezaštitnički nastrojeni. Prihvatiti svoje osjećaje pomaže nam da usporimo automatske reakcije i obratimo pažnju na osjećaje. Svjesno roditeljstvo nam otvara mogućnost da biramo svoje reakcije.

Svjesni roditelji – kako postati jedan od njih?

Svjesno roditeljstvo nije nešto nemoguće ili dalekosežno za roditelje. To je pristup koji u svojoj osnovi šalje jasnu poruku da je svaki roditelj kapacitiran da bude svjestan. Evo nekoliko načina na koje već sada možete njegovati svoje svjesno roditeljstvo:

  • budite prisutni – kada ste u prisutnosti djeteta, poklonite mu cijelog sebe; ne morate nešto govoriti ili isplanirati neku aktivnost – jednostavno budite; osjetite kontakt očima, spustite se na razinu djetetove fizičke visine, ponudite svjestan fizički kontakt i samo ga svjesno i bez prekidanja slušajte
  • počnite osjećati svoje osjećaje – roditeljstvo ne isključuje vas; zainteresirajte se za sebe i provedite nekoliko trenutaka u danu brinući se za svoje emocije; dajte si podršku i utjehu koju trebate, izbacite svoje osjećaje straha i ljutnje
  • manje je više – usmjerite pažnju na kvalitetu odnosa, a manje na kvantitetu; unesite u svoju svakodnevicu više bivanja, manje činjenja; čak i neke zajedničke obiteljske obaveze pretvorite u bivanje; budite u trenutku s onime što radite kao da je to najvažnija stvar
  • budite suosjećajni – umjesto davanja savjeta svojem djetetu, pokušajte mu dati suosjećanje; dajte mu do znanja da ste tu uz njega, da ima dozvolu osjećati štogod da osjeća bez osuđivanja ili umanjivanja; imajte razumijevanja i za sebe
  • prakticirajte mindfulness – uvedite u svoj dan više bivanja i opustite svoj stres.

Evo jedna kratka mindfulness meditacija kojom možete odlučiti svjesno započinjati svoj dan. 

Svjesno roditeljstvo – knjige

Ako vas zanima ovaj pristup, pokušajte upijati nova znanja kroz vlastito iskustvo svjesnosti. Dobar početak je prakticiranje mindfulnessa ili završavanje osnovnog tečaja mindfulnessa kako bi kao roditelji mogli pronaći svoj balans i naučili se nositi sa svojim emocijama.

Postoje i odlične knjige koje vam mogu pomoći u razumijevanju ovog pristupa i pružiti praktične smjernice za primjenu:

  • Mindful Parenting (Jon i Myla Kabat-Zinn) – Jon Kabat-Zinn je začetnik mindfulnessa na zapadu i zajedno sa suprugom dijeli praktične savjete o primjeni mindfulnessa u odgoju
  • Svjesni roditelji (Shefali Tsabary) – ova knjiga naglašava važnost promjene roditelja kroz suočavanje s vlastitim emocionalnim obrascima i stavovima kako bi bolje razumjelo svoje dijete
  • Peaceful Parent, Happy Kids: How to Stop Yelling and Start Connecting (Laura Markham) – autorica se bavi tehnikama kako roditelji mogu regulirati vlastiti stres i emotivne reakcije te kako se povezati s djecom kroz suosjećanje i razumijevanje, bez potrebe za kaznama ili grubim metodama discipliniranja.

Iznenađujući efekt svjesnog roditelja

Svjesno roditeljstvo ne bi trebalo biti naporno. Dakako, sve iziskuje napor u svojim počecima učenja. Ono što je ovdje poruka je da je pristup svjesnog roditeljstva primarno namijenjen da olakša roditeljima ovu najkompleksniju životnu ulogu osvještavajući sebe kao roditelja.

Vrlo često jedan duboki udah prije reakcije na tantrum djeteta ima veću učinkovitost nego nešto što ćemo reći. Važan je način na koji djelujemo, kojim glasom pričamo i s kojom kvalitetom smo kao roditelji prisutni.

Više znanja ne mora značiti da će nam roditeljstvo biti učinkovitije. Ono što svjesno roditeljstvo zagovara je bivanje u kontaktu sa sobom, vježbanje samoregulacije, prisutnosti ovdje i sada, te prakticiranje suosjećanja.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Bögels, S. i Restifo, K. (2014). Mindful Parenting: A guide for mental health practitioners. Springer Science + Business Media: New York.
  2. Duncan, L. G. i sur. (2009). A Model of Mindful Parenting: Implications for Parent–Child Relationships and Prevention Research. Clin Child Fam Psychol Rev., 12(3): 255–270.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu