Moždana magla, depresija, rizik od demencije: Psihologinja otkriva što je COVID-19 učinio s našim mentalnim zdravljem

Budite prvi i komentirajte!
6 min čitanja

Marija Šimunić

mag. psych.

Prilagodba promjenama životnog stila koji je sa sobom donijela pandemija COVID-19 još uvijek nije gotova. Možda više ne znamo što je novo, a što staro normalno, ali činjenica je da su se određene promjene dogodile u društvu, ali i u svakome od nas.

Rad i školovanje od doma, nedostatak fizičkog kontakta s članovima obitelji i prijateljima, ograničeno kretanje i dostupnost zdravstvenih usluga posebno su utjecali na osobe sa psihičkim problemima. Iako je upravljanje strahom od zaraze virusom i zabrinutost za ljude koji su nam bliski ili posebno ranjivi kod svakog izazvala određenu razinu tjeskobe, kolektivno smo suočeni s raznim gubicima.

COVID – od 2020. do danas

Život s koronom, pa bez nje, pa onda opet s njom, nije nešto što smo mogli tako jednostavno psihički pratiti i usklađivati kao što smo morali fizički. Školarci su zakinuti za brojna školska putovanja i nova prijateljstva, radnici su ostajali bez posla i tražili nove oblike rada, roditelji su nastojali sve svoje uloge odrađivati unutar četiri zida vlastitog doma, što je uz čuvanje djece i online školovanje ponekad bilo gotovo nemoguće. Realno, nitko nije znao što je najpametnije, ali smo se trudili izvući iz pandemije sa što manje posljedica. Koliko smo uspjeli?

Tek nakon dvije godine shvaćamo koliko smo (ne)spremni emocionalno i mentalno ponovno se u potpunosti uključiti u život kakav smo poznavali prije pandemije. Iako mnogi još uvijek to ne priznaju, povećanje svjesnosti o mentalnom zdravlju suočilo nas je s prihvaćanjem značajnog porasta psihičkih problema u općoj populaciji. I dok se neki još uvijek boje priznati da nam je društvo psihički očito u rasulu, oni koji rade u području mentalnog zdravlja svakodnevno uočavaju nove pojave ozbiljnih psiholoških stanja i psihičkih poteškoća.

Post-COVID – razvoj dugotrajnih simptoma

U posljednje dvije godine stručnjaci su najviše zabrinuti pojavom sindroma nazvanog “dugi COVID” ili “post-COVID” gdje se uočava značajan postotak oboljelih od COVID-a s dugotrajnim simptomima. Studije pokazuju da rizik od dugotrajnog COVID-a nije izravno povezan s dobi ili početnom težinom bolesti, kao što se smatralo. Fizički simptomi uključuju ekstremni umor i stalne komplikacije s disanjem, ali prisutni su i simptomi povezani sa psihičkim zdravljem koji također imaju veliki značaj u proučavanju ovog sindroma.

Pročitajte članak “Dugotrajni COVID – post-COVID simptomi kod odraslih i djece i kako ih liječiti?“.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, stope anksioznosti i depresije porasle su na globalnoj razini za 25 % u 2020. godini, a porast je bio toliko dramatičan da je krajem 2021. glavni američki kirurg izjavio da se trenutno nalazimo u razarajućoj svjetskoj krizi mentalnog zdravlja. Iako je uočen veći rizik od nekih psihijatrijskih poremećaja (anksioznost i depresija) nakon infekcije, čini se da taj rizik brzo nestaje kod onih koji nisu imali težih psihičkih problema prije pandemije. Međutim, kod onih koji su i prije COVID-a imali značajnih problema sa psihičkim zdravljem, simptomi su se pogoršali.

Nažalost, tijekom pandemije, dostupnost zdravstvenih usluga postala je ograničena za sve one bolesnike koji nisu bili oboljeli od COVID-a što je dovelo do nemogućnosti dobivanja adekvatne terapije, pružanja pravovremenih intervencija kojima bi se spriječila progresija određenih bolesti, ali i preskakanje terapijskih tretmana kod pacijenata kojima je liječnički nadzor bio nužan. Masovno odgađanje pregleda i operativnih zahvata koji se nisu smatrali hitnima (a možda su ipak bili) dovelo je kod nekih pojedinaca do nenadoknadivih zdravstvenih posljedica.

“Moždana magla” ili “brain fog” – kognitivne posljedice COVID-a

Ono što posebno zabrinjava neuroznanstvenike je to što mnogi dugotrajni COVID bolesnici prijavljuju poteškoće s pažnjom, koncentracijom, pamćenjem i planiranjem. Ovu pojavu opisuju nazivom “moždana magla” (eng. “brain fog“). Naime, postoje određeni dokazi koji povezuju respiratorne viruse, uključujući i gripu, s disfunkcijom mozga.

U zapisima o pandemiji španjolske gripe iz 1918. godine postoje izvještaji o demenciji, kognitivnom padu i poteškoćama povezanim s kretanjem i spavanjem. Također, dokazi o virusima SARS-a 2002. i MERS-a 2012. godine pokazuju da su te infekcije jedan od potencijalnih uzročnika depresije, tjeskobe, poteškoća s pamćenjem i umorom kod otprilike 15 – 20 % ljudi koji su preboljeli infekcije.

Još uvijek se istražuju dokazi koji će potvrditi koliko je COVID-19 povezan sa sličnim posljedicama, ali postoje podaci koji sugeriraju da bi mogao biti povezan s utjecajem na određena područja mozga, pa tako i na limbički sustav, koji je odgovoran za emocije, učenje i pamćenje. Oslikavanja mozga su pokazala i određene promjene u veličini dijelova limbičkog sustava kod pacijenata koji su preboljeli infekciju.

Rizici od dijagnosticiranja i drugih poremećaja, poput psihoze, epileptičkih napadaja, moždane magle i demencije, iako uglavnom još uvijek niski, ipak su ostali povišeni tijekom dvije godine nakon infekcije COVID-om. Na primjer, rizik od demencije kod starijih osoba bio je 4,5 % u dvije godine nakon COVID-a u usporedbi s 3,3 % kod onih s drugom respiratornom infekcijom. Još se uvijek traže objašnjenja kako je COVID povezan s ovim rizicima, ali trenutne teorije uključuju postojanost virusa u živčanom sustavu, imunološku reakciju na infekciju ili probleme s krvnim žilama.

Pročitajte članke:

Kako liječiti post-COVID posljedice?

Post-COVID kognitivni deficiti imaju velik utjecaj na razinu funkcioniranja pacijenata nakon preboljenja infekcije. Trenutno se još uvijek istražuju intervencije koje bi mogle ublažiti ovakve posljedice. Još uvijek postoje mnoga neodgovorena pitanja o ovom sindromu koja zahtijevaju istraživanje, a najveće od njih je koja je najbolja metoda liječenja ovog stanja.

Prije brzopletog donošenja suda o uzročno-posljedičnim vezama između same infekcije i zdravstvenih posljedica, treba uzeti u obzir i brojne lijekove kojima se COVID tretirao na samom početku pandemije, a koji su kod nekih pacijenata izazvali određene nuspojave, utjecali na postojeće bolesti i uzrokovali dodatne probleme.

Strah od zaraze koji se ciljano izazvao u cijelom svijetu, manjak adekvatnih informacija od strane stručnjaka i nepromišljeno zaključivanje o etiologiji same infekcije doveli su do toga da smo zanemarili ono bitno. Ako se na trenutak prisjetimo i ponekih suludih odluka o mjerama sigurnosti i zaštite od infekcije, jedini zaključak je da su posljedice u području mentalnog zdravlja vidljive i prisutne, ali i da nisu uzrokovane isključivo infekcijom, nego i popratnim sadržajima i mjerama koje je pandemija sa sobom donijela.

Pročitajte članke:

Post-COVID i mentalno zdravlje

Iako je pomalo žalosno što su se naslovi o važnosti mentalnog zdravlja počeli nizati tek nakon što smo zakoračili u pandemiju, sreća u nesreći je što smo neke teme barem otvorili. Globalno gledajući, pandemija je dovela do pogoršanja mentalnog zdravlja populacije, prvenstveno zato što su socijalna izolacija i stres potaknut strahom i tjeskobom predugo bili u zadnjem redu istraživanja ozbiljnih uzročnika problema. I usamljenost i stres poznati su prediktori lošeg mentalnog zdravlja, uključujući povećan rizik od depresije i anksioznosti.

Društvena izolacija i mjere fizičkog distanciranja povećale su iskustvo usamljenosti za mnoge, posebno one koji žive sami i one koji su odvojeni od najbližih. Nepredvidiva i nepoznata budućnost, poremećaji u dnevnim rutinama, dodatna osobna opterećenja (posebno online život) i smanjeni pristup zdravstvenoj i socijalnoj skrbi nedvojbeno su doprinijeli povećanoj razini stresa za mnoge.

Međutim, iako su se mnogi suočili s izazovnim problemima mentalnog zdravlja tijekom pandemije, postoji i oni čije je mentalno zdravlje ostalo nepromijenjeno ili se pak poboljšalo tijekom tog vremena. Jedno je istraživanje potvrdilo da su pojedinci s izraženom osobinom psihološke otpornosti oni koji su održali dobro mentalno zdravlje. Vjerojatnije je da takvi pojedinci imaju višu razinu obiteljske i društvene podrške te višu razinu fizičke aktivnosti. No, rad na razvoju strategija za očuvanje mentalnog zdravlja uslijed pandemijskih okolnosti života je još uvijek prisutan, a posljedice je potrebno što prije osvijestiti kako bi se spriječile daljnje komplikacije.

Pročitajte i članke: