Psihoanalitička psihoterapija je vrsta psihoterapije i oblik kliničke prakse koji se temelji na teoriji i načelima psihoanalize. Cilj joj je otkriti i istražiti nesvjesne misli i osjećaje klijenta, kao i njegove unutarnje konflikte i uvjerenja koja ga ograničavaju u ostvarivanju psihološke dobrobiti.

Klasična psihoanaliza i psihoanalitička psihoterapija temelje se na istim načelima, ali se ne provode na isti način. Koje su sličnosti i razlike, a koje temeljne postavke psihoanalitičke psihoterapije – saznajte u nastavku članka.

Što je psihoanalitička psihoterapija?

Iako je većini ljudi glavna asocijacija na psihoanalizu upravo Sigmund Freud, njezin glavni začetnik, brojni su psihoanalitičari u povijesti utjecali na stvaranje psihoterapijskog pravca koji danas nazivamo psihoanalitičkom psihoterapijom.

Heinz Kohut, Otto Kernberg, Stephen Mitchell, Melanie Klein, Erik Erikson, Erich Fromm, Donald Winnicott, Michael Balint – samo su neki od začetnika brojnih psihoanalitičkih teorija na kojima se temelji ova vrsta psihoterapije kojoj je cilj rasvjetljavanje nesvjesnih konflikata i uvjerenja koji utječu na klijentovu emocionalnu patnju i nemogućnost napredovanja u raznim životnim područjima.

Psihoanaliza je, u kliničkom smislu, oblik kliničke prakse i metoda liječenja pacijenata koji boluju od različitih psihičkih poremećaja. U svakodnevnom životu psihoanaliza pomaže u shvaćanju funkcioniranja našeg unutarnjeg svijeta, razumijevanju ljudi i njihovih ponašanja te dubinskoj interpretaciji brojnih psiholoških fenomena o kojima uglavnom površno zaključujemo.

Psihoanalitička psihoterapija vs. psihoanaliza

Psihoanalitička psihoterapija koristi teorije psihoanalize kao okvir za formuliranje i razumijevanje terapeutskog procesa te shvaćanje dubine emocionalnih problema u pozadini psihičkih poteškoća s kojima pojedinci dolaze na liječenje.

Psihoanalitički psihoterapeuti obično se bave istraživanjem nesvjesnih procesa i obrambenih mehanizama u podlozi određenih misli, emocija i ponašanja, kako bi razumjeli i integrirali dijelove klijentove ličnosti uslijed djelovanja terapijskog procesa.

Glavno psihoanalitičko središte je istraživanje osjećaja i ličnosti klijenta, njegovih unutarnjih i nesvjesnih procesa te snova i značajnih odnosa u životu klijenta.

Osnovna razlika između klasične psihoanalize i psihoanalitičke psihoterapije u izvođenju iste. Psihoanaliza se odvija 3 – 4 puta tjedno, a klijent tijekom terapijskih seansi leži na kauču. Dugotrajna je, a u prosjeku traje 5 – 8 godina, iako može potrajati duže, ovisno o potrebama klijenta i dinamici rada.

Nije svatko spreman za psihoanalizu, neovisno o poteškoćama za koje bi možda ovaj psihoterapijski pristup bio najadekvatniji, ali s obzirom na emocionalnu, vremensku i financijsku zahtjevnost pohađanja terapija, mnogima je psihoanaliza nedostupna i teško ostvariva vrsta liječenja.

Psihoanalitička psihoterapija se izvodi uz određene preinake u setingu, tako što podrazumijeva terapijske seanse 1 – 2 tjedno i provedbu face-to-face, odnosno klijent sjedi okrenut licem prema terapeutu. Zbog rjeđih susreta, potrebno je duže vrijeme za postizanje određenih promjena, a općenito je manji doseg promjena u strukturi ličnosti klijenta s obzirom na nešto slabiji intenzitet transfera.

Međutim, psihoanalitička psihoterapija je dostupnija i usmjerenija na ovdje i sada, odnosno konkretne probleme klijenta koji se mogu vezati za psihičke poremećaje, ali i određene probleme u svakodnevnom funkcioniranju (npr. poteškoće u ostvarivanju bliskih odnosa, poslovne probleme i sl.).

I psihoanaliza i psihoanalitička psihoterapija temelje se na istim metodama i načelima, a mogu ih provoditi isključivo psihijatri i psiholozi koji su završili dodatnu izobrazbu za provedbu psihoanalitičke psihoterapije.

Osim slobodnih asocijacija i interpretacije onoga što klijent nudi tijekom terapijskih susreta, obje vrste psihoterapijskog pristupa bave se dubinskim shvaćanjem funkcioniranja određenih dijelova ličnosti, interpretacijom različitih interpersonalnih područja klijenta, analizom snova te uspostavljanjem empatijskog odnosa međusobnog razumijevanja i povjerenja.

Kome može pomoći psihoanalitička psihoterapija?

Psihoanalitička psihoterapija se bavi poteškoćama koje imaju svoju povijest, ali koje su prisutne ovdje i sada. Iako su psihoanalitičari jako zainteresirani za obiteljsku povijest pojedinca, oni su i dalje prisutni u trenutnom procesu nastojeći pružiti prilike klijentu kako bi mogao dublje razumjeti svoje karakteristike ličnosti.

Tijekom procesa se također nastoji osvijestiti različita emocionalna iskustva iz ranog djetinjstva koja su imala ogroman utjecaj na određene aspekte funkcioniranja klijenta, uključujući njegovo samopoimanje, shvaćanje svijeta, bliske odnose i funkcioniranje u trenutnoj životnoj okolini.

Tijekom psihoterapijskog procesa klijent nastoji doći do razumijevanja prošlih iskustava i obuhvatnijeg shvaćanja vlastitog psihičkog funkcioniranja otkrivajući brojne nesvjesne i obrambene aspekte koji su u pozadini njegovog mentalnog sklopa. Time se stječe dublji uvid u poteškoće koje su uglavnom razlog javljanja na terapiju, ali i pronalaženje načina kojima se mogu ublažavati simptomi i prevenirati komplikacije istih.

Osim rada na psihičkim poteškoćama, psihoanalitička psihoterapija dovodi do dubinskog shvaćanja vlastite ličnosti, njezinih mračnih i skrivenih dijelova te integriranja onih koji su odcijepljeni od dijelova selfa. Time se otvara put za stvaranje novih emocionalnih i korektivnih iskustava za klijenta kojem se pruža prilika za razvijanje boljih psiholoških mehanizama, reguliranja vlastitih misli i osjećaja te otpuštanja destruktivnih obrazaca ponašanja.

Više informacija o psihoanalitičkoj psihoterapiji potražite na službenim stranicama Hrvatskog društva za psihoanalitičku psihoterapiju.

Pročitajte i članke:

• Vrste psihoterapije: Ne znate koju odabrati? Imamo popis dostupnih psihoterapijskih pravaca u Hrvatskoj, a evo i o čemu ovisi odabir
• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju
• Logoterapija: Psihoterapijski pristup Viktora Frankla koji odgovara na pitanja čovjekovog traganja za smislom.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• psihoanalitička psihoterapija
• psihoanaliza