Obrambeni mehanizmi predstavljaju psihološke strategije ili obrasce ponašanja koje ljudi koriste kako bi se nosili s neugodnim osjećajima, mislima ili događajima. Dolaze iz psihoanalitičke teorije Sigmunda Freuda koja ličnost vidi kao interakciju između tri komponente: ida, ega i superega.

Obrambeni mehanizmi ličnosti prisutni su kod svake osobe, a glavna svrha im je zaštitnička – distanciranje od prijetnji i neželjenih osjećaja, poput tjeskobe, krivnje ili srama. Teoretski, ova ponašanja nisu pod svjesnom kontrolom osobe, a smatraju se prirodnim dijelom psihičkog razvoja. Međutim, korisno je osvijestiti koje obrambene mehanizme koristimo i kako prevenirati negativne posljedice istih.

Obrambeni mehanizmi – psihologija 

Obrambene mehanizme je prvi predložio Freud u svojoj psihoanalitičkoj teoriji koja je tijekom godina doživjela brojne preinake i postala jedan od najutjecajnijih psihoterapijskih smjerova. Prema toj teoriji, kada doživimo određenu vrstu stresora, podsvijest će prvo provjeriti koliko je situacija štetna i može li dovesti do emocionalne povrede. Ako zaključi da bi do toga moglo doći, iskoristit će razvijeni obrambeni mehanizam kako bi zaštitila ego.

Mnogi stručnjaci ističu da su neki obrambeni mehanizmi prilično nezreli i mogu naštetiti socioemocionalnom funkcioniranju pojedinca. Međutim, dugoročno, zreliji oblici obrambenih mehanizama mogu biti posebno korisni za suočavanje s tjeskobnim situacijama koje mogu stvoriti stres i negativna emocionalna stanja.

Obrambeni mehanizmi – primjeri 

Obrambeni mehanizmi su strategije koje ego koristi kako bi se obranio od konflikata prisutnih u svakodnevnom životu. Freud tvrdi da su uvijek u funkciji jer smo neprestano u nekoj vrsti obrane od tjeskobe i anksioznosti. Rijetko koristimo samo jedan obrambeni mehanizam, a svima im je zajedničko nijekanje ili iskrivljavanje stvarnosti te nesvjesno djelovanje.

1. Represija ili potiskivanje

Predstavlja nesvjesno otklanjanje određenog događaja iz svjesnosti. Umjesto da se suoče s bolnim sjećanjima i iracionalnim uvjerenjima, ljudi ih mogu nesvjesno sakriti u nadi da će ih potpuno zaboraviti. Međutim, oni zbog toga ne nestaju, nego utječu na buduće odnose koje pojedinac stvara. Ovaj obrambeni mehanizam središnji je koncept Freudove teorije ličnosti i uključen je u sva neurotska ponašanja. Nakon što represija počne djelovati, teško ju je eliminirati, a da bismo je otklonili, trebamo znati da neka ideja ili osoba više nije opasna. 

Pročitajte članak “Kako osloboditi potisnute emocije? – prepoznavanje i izražavanje emocija“.

2. Nijekanje ili negiranje

Jedan je od najčešćih obrambenih mehanizama koji je povezan s represijom i uključuje nijekanje činjenica da se neka vanjska opasnost ili traumatski događaj uopće dogodio (npr. osoba koja saznaje za tešku dijagnozu smrtonosne bolesti može nijekati mogućnost smrti). Također je riječ o poricanju ili izbjegavanju bolnih sjećanja ili neugodnih osjećaja. 

3. Reaktivna formacija

Podrazumijeva obranu protiv neugodnog impulsa tako da se aktivno izrazi suprotan impuls. Ljudi koji koriste ovaj mehanizam obrane prepoznaju kako se osjećaju, ali se odlučuju ponašati suprotno od svojih instinkata. Osoba koja je sklona ovakvom ponašanju može smatrati da ne bi trebala izražavati negativne emocije, poput ljutnje ili frustracije, a umjesto toga odlučuje reagirati na pretjerano pozitivan način.

Pročitajte članak “Toksična pozitivnost: Psihologinja otkriva zašto je štetna i kako je izbjeći“.

4. Projekcija

Riječ je o mehanizmu obrane od prijetećih impulsa tako da ih se pripisuje nekome drugome. Neke misli ili osjećaji koji nam smetaju kod nas samih, a koje nismo spremni posvijestiti i mijenjati, možemo nesvjesno pripisivati drugim ljudima ne znajući da se radi o nečemu što nas kod nas smeta ili što bismo htjeli mijenjati.

5. Regresija i fiksacija

To su obrambeni mehanizmi vraćanja u prijašnja ego stanja. Kada je riječ o regresiji, osoba nazaduje ili se povlači u ranije razdoblje života koje je bilo ugodnije i slobodno od frustracije i anksioznosti. Sličan fenomen je i fiksacija – mehanizam u kojem osoba može postati fiksirana na jednu od ranijih faza prije negoli krene u sljedeću (uzimajući u obzir da u tijeku normalnog razvoja svaka ličnost prolazi kroz seriju faza dok ne stekne zrelost).

6. Racionalizacija

Riječ je o obrambenom mehanizmu koji uključuje reinterpretiranje našeg ponašanja kako bismo ga učinili prihvatljivijim. Ljudi opravdavaju neku misao ili djelo uvjeravajući sebe da za to postoji racionalno objašnjenje i skup “činjenica” koje ga podupiru. Ovaj mehanizam se često koristi pri donošenju odluka kako bi se osoba osjećala ugodno s izborom koji je napravila.

7. Premještanje

Znači obranu u kojoj premještamo impulse na drugi objekt, odnosno usmjeravamo emocije i frustracije prema objektu koji nije prijeteći, što može biti prilično loše jer istresamo svoje emocionalno stanje prema osobama koje to nisu zaslužile jer ga nisu niti uzrokovale. 

Pročitajte članak “Česte promjene raspoloženja: Evo gdje trebate tražiti uzrok i što kada vas snađe emocionalni rollercoaster“.

8. Sublimacija

Obrambeni je mehanizam koji uključuje preusmjeravanje snažnih emocija ili osjećaja prema objektu ili aktivnosti koja je prikladna i sigurna u odnosu na onu koja je opasna ili prijeteća. Ovaj mehanizam predstavlja zrelu, pozitivnu strategiju, ali nužno je da se negativna emocija preusmjeri u sigurne smjerove.

9. Identifikacija

Obrana koja se ponekad naziva i “introjekcija”, a uključuje pripisivanje tuđih karakteristika ličnosti samima sebi kako bi se riješile emocionalne poteškoće. Prema Freudu pomoću ovog mehanizma razvijamo svoj superego, odnosno identificiramo se s nekom važnom osobom čije karakteristike bismo željeli imati pa ih koristimo za uspostavljanje vlastitog identiteta (npr. dijete koje ima svojeg superheroja s kojim se poistovjećuje).

Drugi mehanizmi obrane

Navedeni obrambeni mehanizmi su neki od osnovnih i primarnih u psihoanalitičkoj teoriji, no postoje i drugi mehanizmi obrane koji se mogu pojaviti u ponašanju pojedinca, kao što je npr. eksternalizacija. Obrambeni mehanizmi eksternalizacije predstavljaju neurotske probleme sa samokontrolom emocija i ponašanja, odnosno unutarnjih nagona koji se agresivno usmjeravaju prema van, a osobe koje pate od dijagnoze eksternalizacijskog poremećaja imaju problema s kontroliranjem impulsa koje na antisocijalne načine projiciraju prema drugima.

Pročitajte članak “Emocionalna samoregulacija: Često burno reagirate? Psihologija ima rješenje, a zove se samoregulacija emocija! Imamo tehnike za kontrolu emocija“.

Obrambeni mehanizmi – frustracije 

Frustracije i negativni osjećaji koje svakodnevno doživljavamo mogu biti emocionalno preintenzivni da bismo se mogli suočiti s njima, posebno ako nemamo dovoljno izgrađenih psiholoških resursa niti stručne podrške koja bi nam posvijestila obrane koje se kriju ispod naše svijesti kako bi zaštitile ego od nezadovoljstava iz okoline. Svi obrambeni mehanizmi mogu biti prisutni i kod zdravih pojedinaca, ali i kod psihopatoloških poteškoća u težim oblicima.

Freud je smatrao da obrambeni mehanizmi moraju biti nesvjesni jer kada bismo znali da sami sebi lažemo, obrane ne bi bile učinkovite. Sve dok ne znamo nesvjesnu pozadinu svojih ponašanja, ego se štiti od emocionalno teških stanja i koristi obrane koje je kroz iskustva naučio, a upravo zato što su obrane prilično čvrste strukture ispod naše svijesti, teško ćemo ih primijetiti kao neobične u svojem ponašanju, čak i kada drugi oko nas to primjećuju. 

Primjerice, osoba koja se ne želi suočiti sa starenjem i ulaskom u srednju odraslu dob može prolaziti kroz prilično tešku emocionalnu krizu srednjih godina, zbog čega će iskoristiti neki obrambeni mehanizam kako bi se zaštitila. Najčešće se u ovim situacijama koristi regresija, odnosno vraćanje u prijašnje ego stanje (npr. adolescenciju) u kojem se osoba osjećala sigurno i ugodno pa tako može naglo promijeniti stil ponašanja, oblačenja ili provođenja vremena koji je potpuno netipičan za nju, a koji se generacijski više veže za mlađu odraslu dob.

Pročitajte članak “Kriza srednjih godina – kad se javlja i kako je prepoznati?“.

Iako u nekim obrambenim ponašanjima nema neke prevelike vanjske štete, činjenica je da osoba izbjegava svoje unutarnje stanje i svoje pravo “ja”. Nezreli obrambeni mehanizmi su prilično štetni u bliskim odnosima s drugima (npr. kada osoba koristi obranu premještanja pa svoje frustracije iz poslovnog svijeta izbacuje na obitelj koja nema nikakve veze s uzrokom tjeskobe i neugodnih emocija).

Svatko od nas koristi neke obrane kako bi se zaštitio u teškim emocionalnim trenucima. Dobro je biti svjestan koje obrane nam pomažu, a koje nam štete. Zbog nekih obrambenih mehanizama možemo biti prilično nesretni, povrijediti druge, osjećati se usamljeno ili ne uspijevati u produbljivanju bitnih odnosa. Upravo zato je važan rad na sebi te izgradnja zrelih psiholoških resursa koji će nam pomoći da se u teškim situacijama adekvatno suočavamo i nosimo sa stresnim okolnostima.

Pročitajte i članke:

• Gaslighting: Psihologinja otkriva kako prepoznati i kako odgovoriti na ovaj oblik emocionalnog zlostavljanja
• Narušeno mentalno zdravlje: Psihologinja otkriva upozoravajuće simptome i kako sačuvati mentalno zdravlje
• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju.

• ego
• eksternalizacija
• frustracije
• nijekanje
• obrambeni mehanizmi
• potiskivanje
• psihološki resursi
• rad na sebi
• Sigmund Freud

Učitaj više izvora