Razmažena djeca – psihologinja otkriva tko je kriv

Razmažena djeca

Razmažena djeca su najčešća tema zabrinutih roditelja, ali čak i šire obitelji. Za bilo kakvo neprimjereno ponašanje, etiketa “razmaženosti” se brzopleto dijeli onima koji su slabiji i manji od nas, a koji ne rade ništa drugo nego imitiraju vlastitu okolinu. Pojam razmaženosti nije stručno definiran, stoga i ne možemo okrivljavati jednu stranu u izazovnom procesu roditeljskog odgoja.

Međutim, uočavanjem ponašanja koja su karakteristična za razmaženu djecu možemo prevenirati razmaženost kod odraslih te na vrijeme pokušati dati odgovor na pitanje kako preodgojiti razmaženo dijete.

Razmaženost - definicija
FOTO: Shutterstock

Razmaženost – definicija

Ljudi često govore o djeci kao o “razmaženoj”, a mnogi roditelji brinu o tome hoće li razmaziti svoju djecu ako nešto (ne) učine. Mnogim stručnjacima ovaj izraz ne odgovara jer je loše definiran i često pogrdan, odnosno korišten za kojekakva ponašanja kojima ne znamo uzrok ili koja nas živciraju kod drugih. 

Razmaženost predstavlja obrasce egocentričnog i nezrelog ponašanja koje proizlazi iz neuspjeha roditelja da provode dosljedne granice primjerene dobi djeteta. Mnoga problematična ponašanja koja uzrokuju roditeljsku zabrinutost nisu povezana s razmaženosti, kako mnogi misle. Većina dječjih ponašanja kojima pridajemo etiketu “razmaženosti” su normalna ponašanja karakteristična za dob djece (npr. temper tantrum) i predstavljaju neku od razvojnih faza. 

Stručnjaci nastoje objasniti problem razmaženosti kako bi pomogli roditeljima shvatiti kakva ponašanja zaista mogu razmaziti djecu i kako na vrijeme usvojiti tehnike adekvatnog i autoritativnog roditeljstva koje je ispunjeno podržavanjem, ljubavlju i brigom, ali i jasnim pravilima, granicama i disciplinom.

Pročitajte članke:

Problemi modernog roditeljstva

Uzimajući u obzir kako se roditeljstvo značajno promijenilo s obzirom na društvene okolnosti i način života, biti roditelj zaista jest jedna od najizazovnijih uloga koju možete imati. Koliko god imali najbolje namjere u određenim roditeljskim postupcima, možda ipak neće ispasti onako kako ste zamišljali. Činjenica je da se danas roditelji uglavnom odlučuju na samo jedno ili dvoje djece, pa se, sukladno tome, promijenio i način na koji roditelji odgajaju djecu.

Svi roditelji imaju određene poteškoće u odgoju i treba uzeti u obzir sve aspekte koji su doveli do problema razmaženosti. Ponekad su u pitanju samo dječje razvojne faze u kojima testiraju roditeljske granice istražujući što se sve može dogoditi kada se ponašaju na različite načine. Uzmite u obzir da u pitanju može biti i određeni poremećaj u ponašanju, no to nikako ne bi trebala biti prva pomisao kada se nađete pred problemom razmažene djece.

Problemi modernog roditeljstva
FOTO: Shutterstock

Normalno je željeti da djeca budu sretna i da imaju sve što im je potrebno, ali davati sve što žele može uzrokovati dugoročne probleme. Velika je razlika između potreba i želja. Novorođeno dijete isključivo traži zadovoljavanje primarnih potreba, stoga je gotovo nemoguće da zbog prirodnog odgovaranja na djetetove potrebe netko zaključi da je u pitanju razmažena beba.

Pretjerano ugađanje djetetovim željama i popuštanje svakom njegovom zahtjevu javlja se kada dijete započne izražavati svoje želje i kada shvati kako može svoje ponašanje mijenjati da bi nešto dobilo. Promatranje djeteta kroz njegove želje ne stvara kvalitetnu privrženost s djetetom dugoročno, već se temelji na razmjeni dobara. 

Prezaštitnički roditelji

Prezaštitnički nastrojeni roditelji često imaju razmaženu djecu. Današnja pretjerana fiksiranost na jedno dijete je dovela do toga da roditelji pretjerano štite svoju djecu od straha i boli ne uzimajući u obzir da će se njihova djeca s takvim osjećajima morati znati nositi, posebno kada samostalno krenu istraživati svijet.

Djeca koja odrastaju pod velikim ograničenjima mogu razviti nezdrav stav prema ljudima koji imaju autoritet i stvaraju pravila. Rješavajući sve djetetove probleme, roditelji ga sprječavaju da nauči kako se nositi s posljedicama svojih postupaka. Bez ove vještine djeca možda neće naučiti kako preuzeti odgovornost i pravilno planirati svoje postupke, ali neće ni shvatiti kada svojim postupcima vrijeđaju druge i nanose im bol zbog vlastitih želja i ciljeva.

Pročitajte članak “Helikopter roditelji: Psihologinja otkriva sve o ovom fenomenu koji je sve izraženiji“.

Razmažena djeca - kako ih prepoznati
FOTO: Shutterstock

Razmažena djeca – kako ih prepoznati?

Treba biti jako oprezan pri postavljaju hipoteze da je neko dijete razmaženo. Poznavanjem djetetovih razvojnih faza te razvoja emocionalnih i socijalnih vještina roditelji će jednostavnije shvatiti koji je problem u pitanju. Međutim, nekoliko znakova ipak može ukazivati na razmaženost kod djece:

  • nezadovoljstvo onim što imaju
  • odbijanje prihvaćanja “ne”
  • nedostatak zahvalnosti (uvijek žele “još”)
  • manjak suosjećanja i dijeljenja s drugima
  • povećana egocentričnost koja prelazi granice
  • želja za posebnim tretmanom
  • okrivljavanje drugih za vlastite postupke.

Važno je naglasiti da razmaženost nije bolest niti poremećaj, nego obrazac ponašanja koji je povezan s utjecajima iz okoline. Dijete koje uvijek dobije sve što želi, koje nema nikakve granice niti pravila u obitelji, koje ne zna poštovati autoritet i druge ljude, vjerojatno će biti razmaženo. 

I dalje je važno imati na umu da je teško reći tko je za to kriv jer djeca uče ponašanja – svako ponašanje je naučeno ponašanje. Pritom imitiraju ljude oko sebe, odnosno roditelje i one koji skrbe za njih. Kada dobiju pažnju ili potvrdu za neko svoje ponašanje, djeca će ga nastaviti koristiti sve dok im donosi benefite. To su osnovne postavke bihevioralne psihologije, stoga prije brzopletog zaključivanja o tome tko je razmažen (ili tko je za to kriv) treba razjasniti primarne psihološke principe učenja ponašanja.

Pročitajte članke:

Kada razmaženo dijete postane razmažena odrasla osoba
FOTO: Shutterstock

Kada razmaženo dijete postane razmažena odrasla osoba

Za svako nezrelo i neadekvatno ponašanje postoje dugoročne posljedice. Neke će biti jasno vidljive, a neke ćemo osvijestiti tek naknadnim radom na sebi i retrogradnim shvaćanjem određenih postupaka. No, činjenica je da razmaženo dijete postaje razmažena odrasla osoba ako u tom procesu protoka vremena ne sazre i doista ne odraste. To što vrijeme prolazi ne znači da će netko shvatiti probleme u vlastitom ponašanju. Sigurno neće doći do toga ako je okružen ljudima koji ponavljaju one obrasce ponašanja koji odobravaju takve postupke ili pak grade još veći problem razmaženosti.

Budući da razmažena djeca tijekom odrastanja možda neće uspjeti naučiti rješavati svoje probleme, često im nedostaju životne vještine potrebne za odgovornosti odraslog svijeta. Pritom je moguće uočiti određene znakove koji ukazuju na neprilagođenost kronološke sa psihološkom dobi osobe:

  • povećana ovisnost o drugima – manifestira se na različite načine u odrasloj dobi
  • nemogućnost suočavanja s fizičkom ili psihičkom samoćom – vlastita sreća ovisi o drugim ljudima
  • manjak zdravih odnosa – uglavnom ostvaruju odnose u kojima imaju dominaciju nad drugom osobom
  • manjak odgovornosti – mogućnost razvoja većih društvenih problema (pretjerana potrošnja, kockanje, prejedanje, alkoholizam, ovisnosti)
  • emocionalna nezrelost – nemogućnost razlikovanja potreba od želja, upuštanje u različita hedonistička ponašanja
  • manjak poštovanja i suosjećanja – ignoriranje i manipuliranje drugih kako bi postigli vlastite ciljeve.

Problem s razmaženom odraslom osobom nadilazi činjenicu da će takva osoba, koja zahtijeva mnogo pažnje i vremena, ljudima oko sebe vjerojatno djelovati odbojno i neugodno. Razmažena osoba je nesretna, osjeća se frustrirano, pa čak i prevareno, ako joj se ne dopusti da odmah udovolji svojim željama. Osim stalne potrebe za pažnjom od strane drugih ljudi, razmaženu odraslu osobu karakterizira i nespremnost da se prilagodi običnim društvenim očekivanjima. Takva osoba je često nezadovoljna, ogorčena, egocentrična i zaokupljena onime što nema.

Kako preodgojiti razmaženo dijete
FOTO: Shutterstock

Kako preodgojiti razmaženo dijete?

Ako primijetite da je vaše dijete razmaženo, problem morate riješiti dovoljno rano kako biste izbjegli dugoročne posljedice. Kao roditelj možete početi tako što ćete biti ljubazni i puni poštovanja, ali odgovorni i jasni kada situacija to zahtijeva. 

  1. Postavite i provodite kućna pravila, ali nemojte postavljati toliko ograničenja da vaše dijete ne vidi drugu opciju kada se dogodi neki problem. Važno je da ste dosljedni – ako se neko pravilo prekrši, dijete mora znati koja je posljedica i kako se problem može riješiti. 
  2. Zapamtite da će kvalitetno zajedničko vrijeme uvijek biti učinkovitije u izgradnji veza i nagrađivanju dobrog ponašanja od materijalističkih stvari. Djeca vole provoditi vrijeme s roditeljima i vi ste im glavni model koji imitiraju kada uče svoja prva ponašanja. Samo zasipanje djeteta darovima neće ga nužno razmaziti, ali davati mu darove (čak i običan slatkiš) jednostavno zato što on to zahtijeva, hoće.
  3. Ostanite mirni kad god vaše dijete ima izljeve bijesa i nemojte lako popustiti pred djetetovim zahtjevima. Ako se takva ponašanja javljaju prečesto, provjerite sa stručnjacima je li riječ o specifičnim poteškoćama u ponašanju ili razvojnim fazama.
  4. Naučiti reći “ne” dio je učinkovitog roditeljstva, a uči i vaše dijete postavljanju granica koje će mu kasnije biti nužne da bi sačuvao samopoštovanje i imao stabilne odnose.
  5. Kvalitetna komunikacija s djetetom razvija se od prvih dana njegovog života. Dijete promatra i verbalnu i neverbalnu komunikaciju te na temelju iste zaključuje je li neko ponašanje ispravno ili ne. Zdrava komunikacija rješenje je mnogih problema!

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Brennan, D. (2021). What Happens When a Child Is Spoiled? MedicineNet.
  2. Neuman, F. (2017). Spoiling a Child. Psychology Today.
  3. Brassell, A. A. i sur. (2016). Parent’s psychological flexibility: Associations with parenting and child psychosocial well-being. Journal of Contextual Behavioral Science, 5(2), 111–120.
  4. Berk, L. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Naklada Slap: Jastrebarsko.
  5. Klein, H. A. i Ballantine, J. (2001). For parents particularly: Raising competent kids: The authoritative parenting style. Childhood Education, 78(1), 46–47.

Ocijenite članak

5 / 5   4

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu