Hordeum murinum ili divlji ječam, u narodu poznat kao stoklasa, mišji ječam, tovarska trava, strelice ili popino prase vrsta je korova koji je vrlo raširen i uobičajen u našim krajevima.

Riječ je o žitarici čije sjeme niče u proljeće te vrlo često uzrokuje alergije. Ovu biljka, iako ima niz pozitivnih osobina, pa čak i ljekovitost, vlasnici kućnih ljubimaca vide je kao veliku opasnost.

Divlji ječam opasan je jer se lako pričvrsti za dlaku životinje. Njegove sjemenke oko sebe imaju zaštitni sloj koji na sebi ima kukice. Problem nastaje kada se sjemenke zabodu u kožu životinje.

Kako prepoznati divlji ječam ili stoklasu?

Prepoznat ćete ga po jasnoj zelenoj boji. On je vrlo razgranat, stabljika mu je uspravna, listovi ravni, a klas vrlo gust i bogat igličastim tvorevinama. Može narasti do 40 cm u visinu.

Kao sjeme iz porodice ječma, najčešće klija u jesen ili proljeće, pod utjecajem kiša. Raste na suhim i toplim mjestima, u podnožju zidova, uz ceste, čak i u gradovima. No lako se rasprostranjuje.

Upravo zahvaljujući obliku sjemenki i lakoći kojom se one pričvršćuju za dlaku životinja ili odjeću. Također, kut pod kojim se zakače za dlaku ili tkaninu onemogućuje ispadanje ili lako vađenje.

Tko je u opasnosti od stoklase?

U najvećoj opasnosti su omiljeni dlakavi ljubimci – psi i mačke. Ipak, mačke, koje same vode računa o higijeni svoga tijela su u puno manjoj opasnosti od pasa koji su puno bezbrižniji u tom pogledu.

Ako po povratku iz šetnje vlasnik ne pregleda i pažljivo ukloni sve moguće prijetnje sa svoga ljubimca, divlji ječam može uzrokovati velike probleme psima. Najosjetljivija područja su svakako jastučići na šapama.

Često se može pronaći u uhu i to prvenstveno kod pasa s dugačkim ušima. Osim njih posebno su ugroženi i dugodlaki psi, psi s kratkom njuškom te psi niskog rasta.

U opasnosti su, osim dugodlakih i dugouhih pasa, i psi svijetle dlake, jer će se stoklasa lakše skriti u njihovom krznu.

Koje su moguće posljedice?

Oštro klasje divljeg ječma oblikovano je tako da se lako zakači i što dublje zabode u krzno, otvore ili pregibe na koži životinje. Ako se klas odmah ne ukloni, on se zabija sve dublje u tkivo.

To može uzrokovati snažnu bol, oticanje, svrbež, infekcije rana, vrućicu, krvarenje, oštećenje ili gubitak vida ili sluha, a ako se udahne, može doći do pluća i izazvati gušenje, pa i smrt.

U samo nekoliko dana, sjeme može postati prijetnja za vitalne organe. Vrlo je važno da vlasnik reagira odmah na prve znakove i psa odvede veterinaru.

Samostalni pokušaj izvlačenja sjemena iz kože, uha ili oka mogao bi samo pogoršati postojeće stanje!

Oblik klasa onemogućuje mu kretanje unazad, već samo naprijed. Zato se vrlo uporne i naporne osobe u narodu ponekad uspoređuju s ovom biljkom.

Znakovi i simptomi 

Na šapi:

• pas je nervozan i često liže i grize šapu,
• cvili na dodir šape,
• izbjegava oslanjanje na jednu šapu,
• šepanje,
• crvenilo i oticanje na mjestu uboda.

Cvilež može izostati kod pasa koji imaju visok prag boli!

U oku:

• crvenilo,
• žmirkanje,
• zatvaranje oka te
• suzenje ili
• sekret iz oka.

U nosu:

• kihanje,
• sekret ili krv iz nosa,
• teško disanje.

U uhu:

• naglo okretanje glave,
• naginjanje glave na jednu stranu i
• mahnito češanje uha.

U nekim slučajevima nije lako razlikovati ubod stoklase od uboda insekta. Zbog toga je važno pregledati psa nakon šetnje! Ponekad se i kod pregleda može dogoditi propust, jer sjeme može vrlo brzo ući pod kožu.

Budite oprezni pa temeljito pretražite dlaku svoga psa te ga pri pregledu i prepipajte. Imajte na umu da se simptomi ne moraju pojaviti odmah nakon šetnje.

Što više vremena prođe, to je stoklasu teže pronaći. Stoga treba reagirati i prije nego što ste sigurni o čemu je riječ.

Liječenje divljeg ječma (stoklase) na životinjama

Ako je pregledom kože psa odmah nakon šetnje pronađeno sjeme divljeg ječma u krznu, ono se relativno lako izvadi pincetom, a mjesto uboda se dezinficira.

Ako je sjeme stoklase pronađeno u oku, uhu, genitalijama ili se već zarilo u tkivo, izvaditi ga mora veterinar! U nekim slučajevima bit će potrebna i operacija pod anestezijom.

Nestručno vađenje ovoga klasa može uzrokovati niz problema. Na primjer, ako je klas suh, on se lako raspada, a za njim ostaju fragmenti koji izazivaju dodatnu bol kod životinje.

Ne treba napominjati da takva životinja može biti iznimno opasna za ljude oko sebe. Bol je motivira da se brani pa postoji rizik od napada i ugriza.

Kirurški zahvati pod anestezijom

Zbog toga i veterinari ponekad posežu za općom anestezijom i pravom kirurškom intervencijom kako bi u potpunosti uklonili tragove divljeg ječma iz kože.

Poseban izazov predstavljaju ozljede oka, uha i dišnih puteva, jer su za njihovo pronalaženje i liječenje potrebni posebni instrumenti (otoskop, bronhoskop).

Poslije uklanjanja klasova potrebna je dodatna terapija. Koriste se lokalni i sistemski antibiotici, lijekovi protiv bolova i dezinfekcijska sredstava po nekoliko puta na dan.

Ipak, nakon uklanjanja stranog tijela, simptomi bi se vrlo brzo trebali u potpunosti povući, a vaš bi ljubimac trebao nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima.

Prevencija divljeg ječma/stoklase na životinjama

Najjednostavniji način da spriječite bilo kakve probleme s divljim ječmom je da držite svog psa podalje od zaraslih travnatih područja. Također, trebali bi redovito kositi travu u svom dvorištu.

Pomoći može i redovito češljanje i šišanje psa, osobito između svibnja i listopada kada ima najviše stoklase. S kratke i meke dlake lakše je skinuti sjemenke divljeg ječma, nego s guste i zakovrčane.

Pregled krzna, očiju, ušiju i šapa poslije svake šetnje trebao bi biti obavezan. Kako zbog stoklase, tako i zbog krpelja i drugih insekata.

• kućni ljubimci
• mačke
• popino prase
• psi
• stoklasa