Gestacijska vrećica – normalan nalaz i patološka trudnoća

Budite prvi i komentirajte!
9 min čitanja

Antonija Mišković

dr. med.

Najraniji objektivni dokaz zdrave trudnoće je ultrazvučni prikaz gestacijske vrećice s plodom kod kojeg su prisutni prvi otkucaji srca fetusa u 7. tjednu trudnoće.

Da bi razumjeli što je gestacijska vrećica i od čega nastaje, detaljno ćemo opisati začeće i ranu trudnoću. Saznajte više o normalnom nalazu gestacijske vrećice po tjednima trudnoće i patološkim trudnoćama.

Ovulacija i oplodnja

U normalnom menstrualnom ciklusu koji traje 28 dana, jedna jajna stanica izbacuje se iz folikula jajnika 14. dana prije sljedeće menstruacije. Taj proces naziva se ovulacija.

Preostale sekrecijske stanice folikula se preobraze u luteinske stanice i stvaraju žuto tijelo (corpus luteum).

Jajna stanica je spremna za oplodnju samo 24 sata nakon ovulacije. Da bi se dogodila oplodnja treba se dakle, dogoditi snošaj u razdoblju od 2 dana prije i jedan dan poslije ovulacije.

Oplodnja se najčešće događa u ampuli jajovoda gdje spermiji stignu već 5 do 10 minuta nakon ejakulacije. Ako do oplodnje ne dođe, jajna stanica propada i izlazi iz maternice zajedno s menstrualnim krvarenjem.

Ako spermij prodre u jajnu stanicu, ona je oplođena i započinje rasti u embrij nizom dioba. Nekoliko sati nakon ulaska spermija u oocitu (jajnu stanicu) ona se podijeli (nastavlja mejozu) i izbaci polarno tijelo pa sada ima 23 nesparena kromosoma, od kojih jedan kromosom X.

Spoji li se jajašce sa spermijem koji također ima 22 autosoma i 1 kromosom X, začeta je curica. Ako kromosom uz 22 autosoma sadrži Y kromosom, začet je dječak.

Nakon oplodnje, potrebna su 3 do 4 dana da oplođena jajna stanica (zigota) doputuje do maternice. Tijekom putovanja, zigota se prehranjuje sekretom jajnika, a kasnije endometrija.

Stalnim dijeljenjem oplođene jajne stanice (zigota) stvori se morula koja ima 100 identičnih stanica, a u sredini nastaje šupljina (blastocista).

Blastocista se sastoji od 2 dijela:

trofoblast – periferni, rubni sloj stanica od kojeg će nastati posteljica,
embrioblast – centralni, središnji sloj stanica od kojeg nastaje plod.

Žuto tijelo u jajniku proizvodi hormon progesteron koji priprema maternicu na oplođenu jajnu stanicu (zigotu). Endometrij maternice (unutarnja stijenka maternice) se mijenja i oblikuje deciduu.

Saznajte više: Endrometrij maternice – normalna debljina i zadebljanje

Implantacija i razvoj posteljice

Blastocista koja je dospjela u šupljinu maternice prianja na endometrij te se događa implantacija – invazija trofoblasta u deciduu.

Implantacija blastociste događa se između 5. i 8. dana nakon oplodnje i završena je 9. ili 10. dan. Tijekom implantacije, trećina žena iskusi implantacijsko krvarenje.

Implantacijsko krvarenje je sasvim normalna pojava. Implantacijsko krvarenje počinje nekoliko dana prije očekivane mjesečnice. S obzirom na to da je ono slično menstrualnom krvarenju, mnoge žene ni ne znaju da su ostale trudne.

Postoji nekoliko ključnih razlika između menstrualnog i implantacijskog krvarenja:

implantacijsko krvarenje je lagano i ne stvara krvne ugruške,
implantacijsko krvarenje je ružičaste ili tamnosmeđe boje te ima neugodan miris,
slabiji grčevi (nikad nisu poput jakih menstrualnih),
implantacijsko krvarenje je kratkog trajanja.

Osim toga, mogu se javiti i drugi, rani znakovi trudnoće:

izostanak menstruacije,
često uriniranje,
zatvor,
mučnina,
osjećaj pritiska u maloj zdjelici,
promjene raspoloženja,
glavobolje,
iscrpljenost,
slabi grčevi,
ružičasti ili smećkasti iscjedak.

Saznajte više: Implantacijsko krvarenje – što je i kako ga razlikovati od mjesečnice?

Postupno, cijela blastocista biva okružena deciduom. Počinje se formirati posteljica, organ koji je od izuzetne važnosti da bi embrij mogao preživjeti. Naime, embrioblast se i dalje dijeli te su njegove energetske potrebe izrazito narasle. Više mu nije dovoljna difuzija hranjivih tvari i kisika iz decidue, stoga se formira posteljica.

Stanice trofoblasta se umnožavaju i nastaje chorion. Bujanjem stanica koriona nastaju primarne resice posteljice i različite plodne ovojnice. Približno 16. dan nakon oplodnje, kroz resice počinje teći krv iz embrija. Istodobno u trofoblastu nastaju krvni sinusi kroz koje teče majčina krv. Krv embrija u resicama odvojena je od majčine krvi, koja ispunjava prostor između resica. Na taj se način vrši izmjena hranjivih tvari između majke i ploda bez izravnog miješanja krvi.

Osim funkcije izmjene tvari, posteljica stvara hormone koji održavaju trudnoću.

Posteljica (placenta) je stoga građena od 2 dijela:

majčina strana – nastala od decidue, čini ju 15-20 kotiledona,
fetalna strana – građena od koriona, korionske ploče. Na fetalnoj strani vide se krvne žile koje tvore pupkovinu.

Korion okružuje embrij, a unutarnji dio ovoja (amnion) se razvija kasnije, tvoreći amnijsku šupljinu. Embrij nastao iz embrioblasta pliva u tekućini – amnijska tekućina, plodova voda koja se nalazi unutar vreće – amnijska vreća, vodenjak. Plodova voda predstavlja prostor u kojem embrij može nesputano rasti te mu pomaže štiteći ga od ozljeda.

Posteljica je potpuno oblikovana s 18 do 20 tjedana, ali nastavlja rasti tijekom cijele trudnoće. U doba poroda, masa posteljice iznosi oko 500g.

Saznajte više: Trudnoća po mjesecima: Prvo tromjesečje

Ultrazvučni nalaz – gestacijska vrećica po tjednima

Ultrazvuk je jedini pouzdan pokazatelj trudnoće unutar maternice i njezine kvalitete.

Najraniji ultrazvučni znak normalne trudnoće je gestacijska vrećica unutar zadebljanog endometrija. Već tjedan dana nakon izostanka menstruacije (ako ciklus traje 28 dana) ultrazvučno se vidi mjehurić – gestacijska vrećica u kojem se još ne vide plod i žumanjčana vreća. To je normalan nalaz za pet tjedana trudnoće.

UZV nalaz – kako se vidi gestacijska vrećica? Hipoehogena unutrašnjost (crna šupljina ispunjena tekućinom) omeđena hiperehogenim rubom (svijetla boja na UZV) koji se sastoji od 2 obruča – vanjski obruč predstavlja deciduu, unutarnji obruč predstavlja korion, između kojih je tanka hipoehogena zona > ZNAK DVOSTRUKOG OBRUČA. Na ultrazvučnoj snimci se to vidi kao crni krug okružen bijelim rubom u kojem se lagano razaznaju dva dijela (decidua i korion). Pogledajte sliku ispod!

S 5 tjedana, gestacijska vrećica je veličine oko 5 mm i povećava se 1 – 2 mm/dan.

Najranije raspoznavanje unutar gestacijske vreće zbiva se u 6. tjednu amenoreje, a vide se 2 mjehurića: sekundarna žumanjčana vreća i amnijska vreća > ZNAK DVOSTRUKOG MJEHURA. Na ultrazvučnoj snimci se sada osim unutar velikog crnog kruga vide 2 bijela kruga (mjehurića).

Najraniji prikaz embrija vidi se u 6. tjednu kao EMBRIONALNI DISK – hiperehogeni (svijetli) linijski odjek na ultrazvuku između sekundarne žumanjčane vreće i amnijske vreće.

Od 7. tjedna trudnoće uz žumanjčanu vrećicu se vidi zametak veličine 2 do 4 mm. Od 7. tjedna trudnoće jasno su vidljivi prvi otkucaji srca fetusa.

Prve prepoznatljive strukture embrija su glava s neuralnom cijevi te osnove udova.

Osnovni biometrijski pokazatelj je udaljenost tjeme-trtica (CRL) – najtočniji parametar za određivanje tjedna gestacije (trudnoće).

Patološka trudnoća

Na svakih 100 oplođenih jajnih stanica čovjeka, rađa se 10 do 20 djece. Najviše neuspjelih trudnoća zbiva se u razdoblju prije implantacije zametka i u ranoj fazi usađivanja u endometrij maternice. Smatra se da u tom razdoblju odumire polovica trudnoća.

Pretklinička trudnoća (biokemijska trudnoća) je pojam koji označava da trudnoću nismo mogli vidjeti kliničkom pretragom. Jedini dokaz takve rano završene trudnoće je povišen beta HCG.

Većina žena nije svjesna ove kratkotrajne biokemijske trudnoće (svega nekoliko dana) i shvaćaju to kao da im je jednostavno „zakasnila“ menstruacija.

Ultrazvučni pregled u ranoj trudnoći – patološka trudnoća

Ako se na ultrazvučnom pregledu ne nađe pravilan slijed događanja, tada govorimo o abnormalnim produktima začeća.

Pseudogestacijska vrećica – izvanmaternična trudnoća

Pseudogestacijska vrećica javlja se kod ektopične trudnoće.

Ektopična trudnoća podrazumijeva implantaciju ploda izvan normalnog mjesta u šupljini maternice. Drugi nazivi za ektopičnu trudnoću su: izvanmaternična trudnoća, ekstrauterina trudnoća.

Učestalost izvanmaternične trudnoće je od 0,25 – 1,4% trudnoća. Češća je kod izvantjelesne oplodnje (IVF) i prijenosu zametka (tu je 2 – 4 %).

Razlikujemo nekoliko vrsta izvanmaternične trudnoće s obzirom na mjesto implantacije embrija:

Tubarna trudnoća – najčešći oblik (95-98%). Plod se implantira u različitim dijelovima jajovoda i raste. Kako raste tako rasteže i jajovod i u konačnici može uzrokovati rupturu jajovoda i pojavu intraabdominalnog krvarenja koje može biti vrlo jako i u kratkom vremenu ugroziti život žene uslijed hemoragijskog šoka. Simptomi su: bol u donjem dijelu trbuha i krvarenje iz maternice (oskudno, tamnije i drugačije od menstruacije).
Ovarijska trudnoća – implantacija embrija u jajniku, 1 do 3% ektopičnih trudnoća
Abdominalna trudnoća – implantacija embrija u trbušnoj šupljini na nekom od organa (npr. jetri). Može se dosta dugo razvijati, a neke trudnoće se mogu i donijeti.
Cervikalna trudnoća – implantacija embrija u endocerviksu.

Čimbenici rizika za ektopičnu trudnoću su:

prijašnja upala u zdjelici (salpingitis, klamidijske infekcije),
prijašnja ektopična trudnoća,
operativni zahvati na jajovodima ili u zdjelici,
intrauterini uložak,
progesteronska hormonska kontracepcija.

Dijagnoza izvanmaternične trudnoće postavlja se mjerenjem beta HCG-a i odsustvom normalne gestacijske vrećice. U ektopičnoj trudnoći vidi se pseudogestacijska vrećica – nedostaje znak dvostrukog obruča. Vidljiva je samo decidua (endometrij maternice), dok korionski obruč izostaje jer se implantacija ne događa u maternici.

Saznajte više: Izvanmaternična trudnoća – uzroci, simptomi, liječenje

Prazna gestacijska vrećica – anembrionalna trudnoća

Dijagnoza se postavlja sa sigurnosti ako se u gestacijskoj vrećici prosječnog promjera od 20 mm ne prikazuje odjek embrija.

Anembrionalna trudnoća događa se kada se oplođena jajna stanica implantira u maternicu, ali se ne razvije embrij. Anembrionalna trudnoća je glavni uzrok pobačaja u ranoj trudnoći.

Najčešći uzrok anembrionalne trudnoće (eng. blighted ovum, prevedeno na hrvatski vještičje jaje) je genetska pogreška – kromosomska anomalija. Kromosomske anomalije mogu biti uzrokovane lošom kvalitetom spermija ili jajne stanice ili mogu nastati prilikom diobe normalno oplođene jajne stanice. Vaše tijelo prepoznaje abnormalnost takvog embrija i zaustavlja trudnoću.

Kromosomske anomalije ploda očituju se nepravilnom diobom stanica u oplođenom jajašcu. Ako se trofoblast normalno razvija, a embrioblast zbog genetskih pogrešaka odumire, razvit će se gestacijska vrećica bez embrija.

Jako je bitno da razumijete da Vi niste ni na koji način krivi za ovo stanje te da ga nikako niste mogli spriječiti. Srećom, za većinu žena, anembrionalna trudnoća se događa samo jednom u životu.

Zadržani pobačaj – missed abortion

Ako se zametak u početku normalno formira, ali se ultrazvukom prestaje registrirati kucanje srca embrija, govorimo o tzv. retiniranom ili zadržanom pobačaju (missed abortion).

Nakon smrti ploda, ne dolazi do spontanog pobačaja jer tijelo ne prepoznaje gubitak trudnoće. Mrtvi plod i trofoblast zaostanu u šupljini maternice i mogu uzrokovati sepsu jer nakon smrti fetusa u majčin krvotok dospijevaju različite tromboplastične tvari.

Spontani pobačaj je neželjeni gubitak trudnoće prije 24. ili 22. tjedna trudnoće, odnosno one trudnoće u kojih je plod lakši od 500 grama. Rani spontani pobačaj je do 16. tjedna trudnoće, a kasni spontani pobačaj nakon 16. tjedna trudnoće.

Do zadržanog pobačaja može doći zbog kromosomskih anomalija ploda, oštećenja ploda alkoholom, duhanom, lijekovima i štetnim tvarima. Do razvoja abnormalnih produkata začeća mogu dovesti i nepravilno liječena bolest štitnjače ili šećerna bolest.

Saznajte više: Spontani pobačaj – uzroci, simptomi i tretmani nakon spontanog pobačaja

Grozdasta mola – mola hydatidosa

Hidatidna mola je vrsta gestacijske trofoblastične bolesti u kojemu je trofoblast pretvoren u mnoštvo različito velikih i gotovo prozirnih vezikula koje djelomično ili u cijelosti nadomještaju normalne korionske resice.

Hidatidna mola češća je u žena starijih od 40 godina.

U 80% slučajeva hidatidna mola ima benigni tijek i spontano se povlači evakuacijom molarnog sadržaja.

Razlikujemo dvije vrste hidatidne mole:

Potpuna (kompletna) hidatidna mola – degeneracija svih resica, odsutnost krvnih žila u resicama, nedostatak zametka i ovoja. Simptomi su vaginalno krvarenje (često izlaze i tzv. vodeni mjehurići), prekomjerno povećanje maternice, hipertireoza
Djelomična (parcijalna) hidatidna mola – žarišne edematozne promjene nekih korionskih resica, prisutan je fetus, ali umire u prvom trimestru trudnoće. Klinička slika se očituje slikom nepotpunog pobačaja ili odumrle trudnoće.

Dijagnoza se postavlja laboratorijskim nalazima beta hCG (vrijednosti znatno više nego u normalnoj trudnoći, visok beta hCG), ultrazvukom (običnim i color doppler).

Liječenje se provodi što ranijom evakuacijom sadržaja kiretažom da bi se sačuvala reproduktivna sposobnost žene.

Invazivna mola

Invazivna mola ima iste histološke karakteristike kao i hidatidna mola, ali ima sposobnost lokalne invazije u maternicu te sposobnost metastaziranja.

Na invazivnu molu treba misliti u sljedećim situacijama: