Iako se za psa kaže da je čovjekov najbolji prijatelj, važno je poznavati postupak u slučaju da vas ugrize. Posljedice ugriza psa koji nije cijepljen mogu biti razne infekcije poput tetanusa te oštećenje kože i nastanak ožiljaka. Ako želite saznati kakve su kazne za ugriz psa te kako se odvija liječenje, nastavite čitati članak.

Ugriz psa – postupak

Kada nas ugrize pas, bio to naš vlastiti ljubimac ili neki nepoznati, važno je pravilno reagirati. Rane nastale ugrizom psa mogu biti:

• površinske – koje nisu dublje od par milimetara,
• dubinske – koje obilato krvare i možda će zahtijevati šivanje.

Bilo da se radi o manjim ili većim ranama, važno je:

• s mjesta ugriza netom poslije treba ukloniti slinu i nečistoće, a to se radi ispiranjem rane pod mlazom vode i pranjem blagim sapunom;
• na ranu primijeniti antiseptik za sprječavanje nastanka infekcija;
• po mogućnosti držati ranu u povišenom položaju;
• ako rana krvari, prekriti je sterilnom gazom ili čistom krpom i pritiskanjem pokušati zaustaviti krvarenje;
• obavezno se javiti liječniku te zatim epidemiologu.

Ugriz psa – liječenje

Po dolasku u hitnu medicinsku službu ili zdravstvenu ustanovu liječnik će:

• pregledati ranu i procijeniti treba li šivanje,
• očistiti ranu,
• provesti zaštitu od tetanusa cijepljenjem ako se niste cijepili u skorije vrijeme,
• prepisati tretman antibioticima zbog sprječavanja daljnjih infekcija,
• napisati uputnicu za epidemiološku službu.

Ugriz psa koji nije cijepljen

Pregled u epidemiološkoj ambulanti od ključne je važnosti. Postoji mogućnost da je osoba zaražena bjesnoćom ako je bila prisutna bjesnoća kod psa.

Bjesnoća je akutna zarazna bolest koja pogađa životinje, a uzrok bolesti je virus. Engleski naziv za ovu bolest je “rabies” što je izvedenica iz porodice rabdovirusa koji je uzrokuju. Sukladno tome, tretman protiv bjesnoće još se naziva i “antirabična terapija”.

Virus napada sivu tvar u mozgu, a vrijeme razvoja simptoma bolesti može biti od 10 do 90 dana. Posljedica u slučaju ne tretiranja je sigurna smrt koja nastupa nakon dva do šest dana. Ne postoji osoba koja je preživjela bjesnoću ako nije pravovremeno reagirano netom nakon ugriza životinje.

Simptomi bjesnoće su:

• svrbež i peckanje rane nastale ugrizom,
• slabost i umor,
• glavobolja,
• visoka tjelesna temperatura,
• strah od vode,
• povećano lučenje sline.

Antirabična terapija

Postupak antirabične terapije može se podijeliti na tretman čovjeka i životinje, odnosno u ovom slučaju psa.

Po dolasku u antirabičnu ambulantu liječnik specijalist epidemiolog ispitat će sve faktore važne u odlučivanju o daljnjem postupku:

• okolnosti napada psa – radi li se o isprovociranoj životinji ili nepredvidivom napadu,
• mjesto ugriza psa – koji dio tijela, je li preko odjeće,
• podrijetlu psa – je li to poznata ili nepoznata životinja, poznaje li pacijent vlasnika,
• treba li pacijentu cijepljenje i terapija imunoglobulinima.

Ako se radi o ugrizu nepoznatog psa, odmah se pristupa cijepljenju protiv bjesnoće i terapiji imunoglobulinima. Cijepljenje se provodi u dvije sheme, a zaustavlja se samo ako se dokaže da pas nije bio zaražen virusom bjesnoće.

Načini provođenja cijepljenja su sljedeći:

• “Essenska shema” – 0., 3., 7., 14. i 28. dan prime se po dvije doze cjepiva,
• “Zagrebačka metoda” – 0. dan se prime dvije doze, a 7. i 21. dan jedna doza cjepiva.

Što se tiče psa koji je ugrizao pacijenta, postupak je sljedeći:

• Poznata životinja – potrebno je zatražiti knjižicu cijepljenja kod vlasnika i provjeriti je li pas cijepljen protiv bjesnoće. Također, liječnik će uputiti nalog veterinaru da drži psa pod prismotrom 10 dana u slučaju da razvije simptome bjesnoće. Ako se simptomi ne pojave, pas u trenutku ugriza nije bio zaražen. Može se raditi i o vašem vlastitom ljubimcu pa se obavlja veterinarski pregled prvi, peti i deseti dan nakon ugriza.
• Nepoznata životinja – u slučaju nepoznatog psa i iznenadnog napada, pacijent se odmah cijepi. Šalje se obavijest Veterinarsko-higijenskom servisu koji se zatim trudi uhvatiti psa i staviti ga u karantenu. Taj pas se također promatra 10 dana u slučaju razvijanja simptoma.
• Životinja je u međuvremenu umrla – mozak psa šalje se u Veterinarski institut zbog analize i dokazivanja prisutnosti virusa bjesnoće.

Zaštita pasa

Psi se moraju svake godine cijepiti, a cijepe se od trećeg mjeseca starosti pa nadalje. Također, psi moraju biti i označeni mikročipom koji sadrži informacije vezane za sva cijepljenja.

Pravilnik o opasnim psima (NN 117/2008) kaže da je opasan svaki pas, bilo koje pasmine, koji je ničim izazvan napao čovjeka ili drugog psa ili/i nanio im teške tjelesne ozljede ili ih usmrtio. Status “opasnog psa” utvrđuje veterinar i upisuje se u registar. Nakon utvrđivanja tog statusa, vlasnik mora:

• obaviti kastraciju psa u roku od 14 dana i veterinaru predočiti račun,
• psa u šetnju izvoditi samo s brnjicom preko njuške,
• ako je pas smješten u dvorištu, treba objesiti natpis “opasan pas”,
• sam čuvati psa i ne ostavljati ga kod drugih osoba.

Ugriz psa – posljedice

Bjesnoća je jedna od najgorih posljedica ugriza psa koja neliječena rezultira smrću. Posljedice pogoršavanja simptoma su:

• grčenje mišića,
• halucinacije,
• delirij,
• gušenje i zastoj disanja.

Osim bjesnoće, mogu se pojaviti:

• tetanus,
• infekcije na mjestu rane.

Ugriz psa – tetanus

Tetanus je ozbiljna bolest uzrokovana bakterijom Clostridium tetani koja se može prenijeti na čovjeka ugrizom zaraženog psa. Ulaskom bakterije u krv ona sintetizira toksin tetanospazmin koji uzrokuje:

1. ukočenost mišića,
2. grčenje,
3. otežano gutanje,
4. znojenje,
5. vrućicu.

Ako niste primili cjepivo protiv tetanusa u zadnjih pet godina, nakon ugriza psa morat ćete se cijepiti.

O detaljnom postupku liječenja pročitajte ovdje.

Ugriz psa – infekcija

Ako se rana nastala ugrizom psa ne liječi, posljedica može biti i sekundarna infekcija. Znakovi nastanka infekcije su:

• crvenilo i toplina oko rane,
• oticanje kože,
• svrbež u blizini rane,
• istjecanje gnoja ili tekućine iz rane.

Inficirana rana predstavlja slobodan prolaz ulasku drugih nečistoća i mikroorganizama. Kako se infekcija ne bi dalje razvijala, obavezno se javite liječniku koji će preventivno dati antibiotsku terapiju.

Kazne za ugriz psa

Više od 70% ljudi koji su cijepljeni protiv bjesnoće ugrizao je pas. Taj podatak govori o učestalosti napada pasa na ljude. Samo ih se mali broj odluči na kaznenu prijavu, iako poznaju psa ili vlasnika.

Važno je napomenuti da prema odredbama čl. 230 st. 1 Zakona o obveznim odnosima tražbina naknade štete, slučaj zastarijeva nakon što prođu tri godine od ugriza.

Prijava ugriza psa

Svaka ugrizena osoba ima pravo na prijavu i odštetu. Ako se oštećena osoba nije uspjela dogovoriti s vlasnikom psa izvan suda za naknadu, može podnijeti tužbu protiv njega. Tužba za ugriz psa se podnosi općinskom sudu pokretanjem sudskog spora.

Nastalu ozljedu te okolnosti napada i ugriza psa dokazujete pred sudom:

• medicinskom dokumentacijom,
• saslušanjem svjedoka i očevidaca,
• policijskim zapisnikom ako postoji.

Prava oštećenih stranki su:

• traženje odštete za nanošenje tjelesnih ozljeda,
• prijava za povredu tjelesnog i duševnog zdravlja – za proživljeni strah ili vrijeme mirovanja od posla,
• odšteta za liječenje i njegu – ako su tjelesne ozljede većih razmjera,
• odšteta za naruženje – ako ozljede ostave trajne ožiljke,
• odšteta za plaćanje liječenja, lijekova, medicinskih tretmana,
• odšteta za uništenu imovinu prilikom ugriza psa – npr. odjeća ili obuća.

Visina novčane naknade određuje se odlukom suda i mišljenjem sudskih vještaka.

Vlasnika je moguće osloboditi od krivnje ako se dokaže da je pas bio isprovociran od strane ugrizenog.

Vlasnici pasa trebaju biti odgovorne osobe i brinuti se za svoje ljubimce. To posebno vrijedi u slučaju da životinja ima status “opasan pas”. Takva se životinja u bilo kojem trenutku nepažnje može otrgnuti s povodca ili otrčati iz dvorišta i napasti nedužnog prolaznika.

Vlasnici mogu sklopiti policu osiguranja u koju će se uklopiti stavka o napadu psa. Tada oštećene stranke mogu naplatiti svoje odštete iz fonda tog osiguranja.

• bjesnoća
• tetanus
• ugriz psa