Hipohondrija je psihički poremećaj kojeg karakterizira pretjerano razmišljanje o tjelesnim funkcijama i strahovi od dobivanja ili imanja ozbiljnih bolesti, zasnovano na pogrešnom tumačenju tjelesnih simptoma.

Drugi naziv za hipohondriju je zdravstvena anksioznost. Svrstava se u oblik somatoformnog psihičkog poremećaja – oblik kod kojih osnovni psihološki problem dovodi do značajnih fizičkih simptoma.

Često hipohondri imaju i neko medicinsko stanje oko kojeg se neprestano brinu. Neki simptomi koji su medicinski neobjašnjivi, poput boli u prsima ili glavobolje (oko kojih su hipohondri zabrinuti) mogu biti znakovi ozbiljnih bolesti.

Što uzrokuje hipohondriju?

Hipohondrija nije pod utjecajem volje, a točan uzrok nije poznat.

Postoji nekoliko razloga zašto je netko toliko zabrinut oko zdravlja. Moguće je da osoba prolazi kroz stresno životno razdoblje.

Na hipohondriju često utječe osobnost, odnosno sklonost brizi.

Hipohondru je teško kontrolirati emocije i sukobe te je sklon pretjerivati kada se suoči s problemima u životu.

Ponekad, hipohondrija može biti simptom ozbiljnog psihičkog poremećaja poput depresije ili poremećaja anksioznosti koje je potrebno prepoznati i liječiti na određeni način.

Postoje određeni faktori koji utječu na pojavu hipohondrije:

• uvjerenje – nerazumijevanje fizičkih osjetila i načina na koje tijelo funkcionira,
• obitelj – ljudi koji imaju nekoga u obitelji tko boluje od hipohondrije često će sami razviti hipohondriju,
• osobna povijest – ljudi koji su imali loša zdravstvena iskustva u prošlosti sklonija su razvitku straha od razvoja bolesti,
• povezanost s drugim stanjima – visok postotak pacijenata s hipohondrijom imaju depresiju, poremećaj panike, opsesivno-kompulzivni poremećaj i poremećaj anksioznosti.

Obično započinje u ranoj odrasloj dobi i jednako je učestala u muškaraca i u žena.

Više o prepoznavanju stresa i načinima kako ga smanjiti pročitajte ovdje.

Simptomi hipohondrije

Na razvoj hipohondrije utječu različiti faktori koji su individualni za svaku osobu. To može biti potreba za pažnjom (ako je osoba kao dijete bila zanemarena ili zlostavljana), strah od smrti, strah koji se pojavljuje nakon smrti bliske osobe. Hipohondrija se može razviti i ako je osoba imala prezaštitničke roditelje te je doživjela svijet kao opasno mjesto.

Također, ako osoba previše istražuje na internetu i učestalo razmišlja o tome, znači da je sklona razvitku hipohondrije.

Neki simptomi hipohondrije su:

• strah od normalnih tjelesnih funkcija – za osobu koja ima hipohondriju, normalne tjelesne funkcije kao što je otkucaj srca, znojenje i kruljenje želuca predstavlja simptome ozbiljne bolesti ili stanja,
• strah od manjih abnormalnosti – curenje nosa, natečeni limfni čvorovi i rane za hipohondre mogu predstavljati ozbiljne probleme,
• provjeravanje – učestalo provjeravanje tijela kako bi se pronašla bolest,
• učestalo razgovaranje o bolesti,
• učestali posjeti doktoru,
• ne postoji olakšanje nakon dobivenih rezultata,
• izbjegavanje liječnika – neki pojedinci s poremećajem izbjegavaju kontaktiranje liječnika zbog straha da imaju ozbiljne bolesti,
• izbjegavanje ljudi, mjesta i aktivnosti koje mogu utjecati na pojavu bolesti.

Simptomi nepovoljno utječu na socijalno i profesionalno djelovanje osobe ili uzrokuju značajnu uznemirenost.

Kada se simptomi pojave, bitno je konzultirati liječnika koji će na temelju povijesti bolesti i fizičkog pregleda postaviti dijagnozu. Ako liječnik ne pronađe nikakav fizički razlog za simptome, može vas preporučiti specijalistu psihijatru ili psihologu kako bi se dijagnosticirala i liječila psihička bolest ili poremećaj.

Strah od bolesti koji traje više od 6 mjeseci može biti znak somatizacijskog poremećaja. 

Somatizacijski poremećaj označava tjelesne simptome (koji obuhvaćaju bol i probavne, seksualne i neurološke simptome) koji se događaju kroz dugi period, a koji se ne mogu u potpunosti objasniti tjelesnom bolešću. 

Koliko dugo traje hipohondrija?

Hipohondar može provesti mjesece ili godine strahujući od oboljenja, ali također mogu provesti duga razdoblja ne misleći na bolesti. Pacijenti čije su bolesti prolazne imaju manji rizik razvijanja psihijatrijskih problema ili kroničnih anksioznih poremećaja.

Kada hipohondrija započinje?

Najčešće započinje u doba adolescencije, a u kasnijim godinama simptomi su intenzivniji.

Tijek je obično kroničan s jačanjem i slabljenjem simptoma, a moguć je i potpuni oporavak.

Može se pojaviti tijekom perioda oporavljanja od ozbiljne bolesti ili nakon što je voljena osoba ili bliski prijatelj umro. Osoba koja ima srčanih problema može misliti da će doći do smrti svaki put kada osjeti nešto što je povezano sa srčanim problemom.

Faktori koji također utječu na pojavu hipohondrije su povećani stres ili izloženost informaciji o bolesti koju mediji prenose.

Ponekad, osoba često pretjerano brine o zdravlju kada se približava dobi u kojoj je umro jedan od roditelja, pogotovo ako je smrt roditelja bila preuranjena.

Psiholozi naglašavaju kako su hipohondri samokritični ili “perfekcionisti”.

Hipohondrija i tjelesni simptomi

Ako hipohondar učestalo razmišlja o zdravlju osjeća se sve anksioznijim. Anksioznost uzrokuje fizičke simptome u tijelu, a oni mogu biti:

• glavobolje (misli poput: “Što ako je moždani tumor?”),
• mišićne tenzije i mišićni bolovi (sumnja na multiplu sklerozu),
• problemi sa želucem,
• zamagljenost vida,
• znojenje i drhtanje.

Mozak je u stanju opreza od potencijalne opasnosti i onda je lako krivo protumačiti ono što se događa u tijelu. Ako su misaoni procesi zaokupljeni ozbiljnim bolestima, mozak neće percipirati kako su simptomi u tijelu rezultat anksioznosti koju je uzrokovala zabrinutost zdravljem.

Psihodinamski koncept bolesti

Osnovna funkcija “psihičkog aparata” je održavanje fizičke i psihičke ravnoteže.

Mehanizmi obrane na nesvjesnoj razini služe održavanju psihičke ravnoteže, a jedan od nezrelih mehanizama obrane je hipohondrija, koja je karakterizirana pretjerivanjem ili prenaglašavanjem bolesti s ciljem izbjegavanja (regresije). Tako se neki osjećaji (npr. usamljenosti) mogu transformirati u somatske tegobe i/ili osjećaj boli.

Hipohondrija – mehanizam obrane

Za razliku od osoba koje boluju od anksioznih poremećaja, fobija ili neuroza, hipohondri ne prihvaćaju činjenicu da je njihova bolest ili poremećaj psihogene naravni (jednom kada se isključi mogući organski uzrok).

Uočava se izostanak straha od gubitka kontrole ili psihičkog poremećaja kod hipohondrijskog poremećaja. Hipohondrijske zaokupljenosti tjelesnim simptomima te bolestima nalazimo i u kliničkim slikama: shizofrenije, psihotične depresije, sumanutim poremećajima (uzrokovani tjelesnim stanjima) i demencijama.

Hipohondrija i anksioznost

Mozak hipohondra kontinuirano traži objašnjenje što se događa u tijelu. Pacijent kreće analizirati sve simptome i osjećaje koji mu se javljaju u tijelu.

Ako osoba kontinuirano pretražuje tijelo kako bi pronašla znakove bolesti, kao što su osip ili kvržica, često se dogodi da nešto i pronađe, ali nije ništa ozbiljno – moguće da je prirodna tjelesna mana ili pogrešno tumačenje znakova anksioznosti (kao što je ubrzani rad srca i znojenje).

Osoba koja ima poremećaj hipohondrije treba učestalo uvjeravanje liječnika, prijatelja i obitelji.

Olakšanje koje se dobije uvjeravanjem može biti kratkotrajno ili se hipohondrija može vratiti što znači kako je potrebno ponovno uvjeriti osobu da nema neku bolest.

Kada se fizički simptomi povećavaju zbog česte zabrinutosti, to uzrokuje sve veću anksioznost koja pogoršava simptome.

Pretjerana briga može dovesti do napadaja panike ili čak depresije.

Svi oblici anksioznosti mogu utjecati na razvoj zdravstvene anksioznosti. Obično je anksioznost povezana s pojavom hipohondrije kao i opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Panični poremećaj uzrokuje različite fizičke simptome koji se čine stvarnima, pri čemu dolazi do razvoja zdravstvenog straha.

Nadalje, napadaji panike mogu uzrokovati simptome dok anksioznost nije prisutna i također utječe na hipersenzitivnost koja označava stanje u kojem mozak primjećuje svaku promjenu. To su neželjene reakcije koje proizvodi imunološki sustav.

Kako se riješiti hipohondrije?

Prvo je potrebno posjetiti liječnika kako bi postavio ispravnu dijagnozu. Zatim, potrebno je prakticirati savjete liječnika i psihijatra kako bi se riješili ili ublažili simptomi hipohondrije. 

Liječenje je teško jer osoba smatra da je nešto s njom ozbiljno poremećeno te da liječnici nisu uspjeli pronaći pravi uzrok.

Psihijatar će primijeniti kognitivno-bihevioralnu terapiju koja se pokazala uspješnom za liječenje zdravstvene anksioznosti.

Kognitivno-bihevioralna terapija je relativno kratkotrajna, na problem usmjerena psihoterapija. Po brzini postignutih rezultata spada u najbrže terapije: za depresiju, emocionalne probleme i poremećaje (strahovi, tjeskoba, ljutnja) te je potrebno između 4 i 25 susreta obično jednom tjedno kako bi se smanjio psihički poremećaj.

Kada prvi put dođete na kognitivno-bihevioralnu terapiju vaš će vas terapeut upitati za probleme zbog kojih ste se odlučili obratiti za pomoć, uvidjet će kako vi interpretirate simptome i ohrabriti vas za uravnotežen te realističan pogled. Može vam pomoći da olakšate simptome, razvijete metode suočavanja sa simptomima te da nastavite biti aktivni iako i dalje imate simptome.

Privatna psihološka praksa “KBT opcija” provodi uslugu kognitivno-bihevioralne terapije. Cijena terapije iznosi 1500 – 2500 kuna.

U liječenju se koristi i SSRI (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) koji pripadaju skupini antidepresiva.

Savjetuje se primjenjivanje zdravog načina života. Prehrana i tjelovježba neće u potpunosti smanjiti anksioznost, ali će smanjiti bolove i neugodne osjećaje koje hipohondrija uzrokuje.

• anksioznost
• hipohondrija
• strahovi
• stres