Shizofrenija je jedan od najčešće pogrešno shvaćenih mentalnih poremećaja. Filmovi, serije i stereotipi često stvaraju iskrivljenu sliku, zbog čega osobe koje žive s ovom dijagnozom nerijetko trpe stigmu i nerazumijevanje.

U nastavku razbijamo najčešće mitove o shizofreniji i objašnjavamo što o ovoj bolesti kaže znanost.

---

Što je shizofrenija?

Shizofrenija je ozbiljan mentalni poremećaj koji utječe na način na koji osoba razmišlja, osjeća i doživljava stvarnost.

Najčešći simptomi uključuju:

• halucinacije (slušanje glasova ili viđenje stvari koje drugi ne vide)
• deluzije (čvrsta uvjerenja koja nisu utemeljena na stvarnosti)
• neorganizirane misli
• probleme s pamćenjem
• poteškoće s koncentracijom
• smanjeno izražavanje emocija
• otežano donošenje odluka i razumijevanje informacija.

Shizofrenija pogađa približno 1 % populacije. Jednako se javlja kod muškaraca i žena, iako se kod muškaraca simptomi obično pojavljuju ranije.

---

Mit 1: Shizofrenija znači da imate više osobnosti

Jedna od najraširenijih zabluda jest da osobe sa shizofrenijom imaju podijeljenu osobnost ili disocijativni poremećaj identiteta.

Iako osobe sa shizofrenijom mogu čuti glasove ili imati deluzije, to nije isto što i postojanje više različitih identiteta unutar jedne osobe. Riječ je o dva potpuno različita psihička poremećaja.

Mit 2: Osobe sa shizofrenijom su nasilne i opasne

Filmovi često prikazuju osobe sa shizofrenijom kao nepredvidive kriminalce ili nasilnike. U stvarnosti je takva slika daleko od istine.

Većina osoba sa shizofrenijom nije nasilna, osobito ako se liječi i prima odgovarajuću podršku. Zapravo, osobe sa shizofrenijom češće postaju žrtve nasilja nego njihovi počinitelji. Također, imaju povećan rizik od samoozljeđivanja i suicida.

Mit 3: Loše roditeljstvo uzrokuje shizofreniju

Nekada su se roditelji, a posebno majke, često krivili za razvoj shizofrenije kod djece.

Danas je poznato da je riječ o složenom poremećaju na čiji razvoj utječu genetika, traumatska iskustva, zlouporaba psihoaktivnih tvari i drugi biološki čimbenici. Roditeljske pogreške ne uzrokuju shizofreniju.

Mit 4: Ako jedan roditelj ima shizofreniju, sigurno ćete je imati i vi

Genetski čimbenici imaju važnu ulogu, ali nisu jedini odgovorni za razvoj bolesti.

Ako jedan roditelj ima shizofreniju, rizik da ćete razviti poremećaj iznosi oko 10 %. To znači da većina djece roditelja sa shizofrenijom nikada neće razviti bolest. Znanstvenici smatraju da na pojavu simptoma utječu i brojni okolišni čimbenici.

Mit 5: Osobe sa shizofrenijom nisu inteligentne

Shizofrenija može otežati koncentraciju, učenje i pamćenje, no to ne znači da osobe s ovim poremećajem imaju nižu inteligenciju.

Mnogi talentirani, kreativni i iznimno inteligentni ljudi kroz povijest živjeli su sa shizofrenijom. Neka istraživanja čak proučavaju moguću povezanost između kreativnosti i određenih genetskih čimbenika povezanih sa psihozom.

Mit 6: Osobe sa shizofrenijom moraju živjeti u psihijatrijskoj ustanovi

U prošlosti su osobe s mentalnim poremećajima često bile smještene u ustanove na duže razdoblje.

Danas se većina osoba sa shizofrenijom liječi u zajednici. Mnogi žive samostalno, rade i vode aktivan život. Razina potrebne podrške ovisi o težini simptoma i individualnim potrebama.

Mit 7: Sa shizofrenijom ne možete raditi

Iako simptomi bolesti mogu otežati pronalazak i zadržavanje zaposlenja, mnoge osobe sa shizofrenijom uspješno rade.

Uz odgovarajuće liječenje, podršku i prilagodbu radnog okruženja, moguće je pronaći posao koji odgovara sposobnostima i interesima pojedinca.

Mit 8: Shizofrenija ljude čini lijenima

Ponekad osobe sa shizofrenijom imaju poteškoća s obavljanjem svakodnevnih aktivnosti poput odijevanja, održavanja higijene ili organiziranja obveza.

To nije znak lijenosti, već posljedica simptoma bolesti. U takvim situacijama često im je potrebna dodatna podrška i razumijevanje okoline.

Mit 9: Shizofrenija se pojavljuje iznenada

Iako kod nekih osoba prvi simptomi mogu nastupiti naglo, bolest se često razvija postupno.

Rani znakovi mogu uključivati:

• povlačenje iz društvenih aktivnosti
• gubitak interesa za hobije i svakodnevne aktivnosti
• emocionalno udaljavanje od drugih
• promjene u ponašanju i razmišljanju.

Tek kasnije mogu se razviti izraženije halucinacije i deluzije koje dovode do postavljanja dijagnoze.

Mit 10: Shizofrenija se ne može liječiti

Za shizofreniju trenutno ne postoji potpuno izlječenje, no postoje učinkoviti načini liječenja koji pomažu u kontroli simptoma i poboljšanju kvalitete života.

Liječenje najčešće uključuje antipsihotike, psihoterapiju i različite oblike psihosocijalne podrške. Kod većine osoba terapija je dugotrajna, a često i doživotna.

Uz odgovarajuće liječenje i podršku, mnoge osobe sa shizofrenijom mogu voditi ispunjen, produktivan i kvalitetan život.

Pročitajte i ove članke:

• Prvi simptomi shizofrenije: Počinju u 20-ima, evo koji su
• Kako držati simptome shizofrenije pod kontrolom?
• “Genetski otpad” u ljudskom genomu povezan s mnogim psihijatrijskim poremećajima.

• mitovi o shizofreniji
• shizofrenija

Učitaj više izvora