Prema podacima Alzheimer’s Disease International, u 2020. godini diljem svijeta živjelo je više od 55 milijuna osoba s demencijom, a do 2030. taj bi broj mogao narasti na čak 78 milijuna.

Iako na neke rizične čimbenike – poput dobi ili genetike – ne možemo utjecati, brojna istraživanja potvrđuju da zdrave životne navike, poput pravilne prehrane, kvalitetnog sna, upravljanja stresom i redovite tjelovježbe, mogu pomoći u smanjenju rizika.

Najnovija studija objavljena u časopisu JAMA Network Open dodaje novu dimenziju toj priči – čini se da fizička aktivnost u srednjoj i kasnoj životnoj dobi ima posebno snažan učinak na smanjenje rizika od demencije i Alzheimerove bolesti.

Istraživanje kroz životni tijek

Autori su analizirali podatke iz poznate Framingham Heart Study, koja je pokrenuta još 1948. godine. Za potrebe ovog rada proučavali su oko 4.300 ispitanika iz Offspring kohorte (1971. – 1975.), koji su tijekom života prolazili zdravstvene preglede svakih 4 – 8 godina.

Podaci su podijeljeni u tri životne faze:

• rano odraslo doba (26 – 44 godine)
• srednja dob (45 – 64 godine)
• kasna dob (65 – 88 godina).

Cilj je bio otkriti razlikuje li se utjecaj tjelesne aktivnosti na rizik od demencije ovisno o tome u kojoj životnoj dobi je navika razvijena.

Najveća korist u srednjoj i kasnoj dobi

Rezultati su jasno pokazali – ispitanici koji su bili fizički aktivniji u srednjoj i kasnoj životnoj dobi imali su jednako smanjen rizik od demencije – uključujući Alzheimerovu bolest.

Prema autoru studije, dr. Phillipu H. Hwangu, to može značiti da tjelovježba djeluje na više različitih mehanizama koji sudjeluju u razvoju neurodegenerativnih bolesti.

Dr. Hwang pojašnjava:

Iako bismo očekivali da aktivnost u mlađoj dobi donosi najveću korist, naši rezultati pokazuju da tjelesna aktivnost u kasnoj životnoj dobi može biti jednako važna kao i u srednjoj.

A što s tjelovježbom u ranim godinama?

Za razliku od srednje i kasne dobi, istraživanje nije pronašlo povezanost između tjelesne aktivnosti u ranoj odrasloj dobi i rizika od demencije kasnije u životu. Razlog bi mogao biti manji broj osoba kod kojih se demencija razvila tijekom praćenja – ili jednostavno to da rane navike ne utječu izravno na rizik.

No, stručnjaci upozoravaju – to ne znači da vježbanje u mladosti nema vrijednost.

Neurolog dr. Clifford Segil, koji nije sudjelovao u istraživanju, za Medical News Today ističe:

Vježbanje u mladosti omogućuje vam da dočekate starost. Sjedilački način života donosi zdravstvene probleme koji mogu spriječiti ljude da uopće dožive godine u kojima se javlja demencija. Počnite rano i nastavite cijeli život.

Zašto je važno kretati se tijekom cijelog života?

Stručnjaci se slažu da ova studija dodatno naglašava potrebu za redovitom tjelesnom aktivnošću u svim dobnim skupinama. Živimo sve sjedilačkije, a rizik od Alzheimerove bolesti s godinama rapidno raste.

Neuropsiholog dr. Raphael Wald podsjeća da je fizička aktivnost važna i zbog zdravlja srca – a kardiovaskularne bolesti i dijabetes značajni su rizični čimbenici za demenciju.

Možda ne postoji izravna povezanost u svim životnim dobima, ali tjelovježba pomaže stvaranju zdravih navika koje dugoročno štite mozak, kaže dr. Wald.

Pročitajte i ove članke:

• Rani simptomi demencije: Osim gubitka pamćenja, ovo je 11 najranijih znakova
• Vrste demencije: Bruce Willis ima frontotemporalnu demenciju! Evo o čemu je riječ i koji su još manje poznati tipovi demencije
• Zašto neki ljudi dobiju demenciju u srednjoj dobi?

• demencija
• istraživanje
• vježbanje i demencija

Učitaj više izvora