San je ključan za fizičko i mentalno zdravlje, a istraživači sve više proučavaju kako san može biti povezan s bolestima poput demencije. Istraživanje objavljeno u časopisu Alzheimer’s & Dementia: The Journal of the Alzheimer’s Association proučavalo je vezu između vremena koje je potrebno za ulazak u fazu brzih pokreta očiju (REM) i Alzheimerove bolesti.

REM san je ključan dio ciklusa spavanja, kada se javljaju živopisni snovi, te pomaže u procesu obrade informacija i njihovu konsolidaciji. Vrijeme potrebno da osoba uđe u REM san nakon što zaspi naziva se latencija REM sna (REML), a istraživanje se usmjerilo na njegovu povezanost s Alzheimerovom bolešću i srodnim demencijama.

Tijek studije

Ukupno je sudjelovalo 128 osoba, od kojih je 64 imalo Alzheimerovu bolest, 41 je imalo blagi kognitivni pad, a preostali su imali normalnu kogniciju. Istraživanje je isključilo sudionike s drugim neurodegenerativnim poremećajima poput Parkinsonove bolesti ili onima koji su koristili antipsihotičke lijekove.

Svi sudionici imali su najmanje 50 godina. Istraživanje je prikupilo podatke o njihovoj medicinskoj povijesti, a sudionici su prošli kroz različite testove, uključujući MRI snimke, laboratorijske pretrage i kognitivne testove prije nego što je započelo proučavanje spavanja.

Sudionici su također proveli noćnu studiju spavanja, poznatu kao polisomnografija, koja bilježi aktivnost mozga, pokrete očiju i druge fiziološke funkcije. To je omogućilo istraživačima da prate kada su sudionici ušli u REM san.

Osim toga, korišteni su PET skeneri za mjerenje razine amiloid beta proteina, koji je biomarker za Alzheimerovu bolest, a istraživanje je također proučavalo tri plazma biomarkera – p-tau 181, neurofilamentno svjetlo (NfL) i brain-derived neurotrophic factor (BDNF).

Istraživači su prilagodili analize za faktore poput tjelesne mase, spola, dijabetesa i APOE ε4 statusa (gen koji povećava rizik od Alzheimerove bolesti).

Rezultati istraživanja

Rezultati istraživanja su pokazali da su sudionici koji su duže čekali na ulazak u REM san (duža REM latencija) imali višu razinu amiloid beta proteina i p-tau 181 te niže razine BDNF-a u plazmi, u usporedbi sa sudionicima koji su brže ulazili u REM san.

Ovi rezultati bili su nezavisni od kognitivnog statusa sudionika ili APOE ε4 statusa. Čak i nakon što su uzeti u obzir mogući lažni pozitivni rezultati, veza između amiloid beta proteina i BDNF-a ostala je značajna, što sugerira važnu povezanost koja bi mogla pomoći u razumijevanju Alzheimerove bolesti.

Osim toga, sudionici koji su imali manje REM sna i spore faze spavanja (poznate kao sporovalni san) imali su višu razinu p-tau 181, proteina koji je povezan s neurološkim bolestima poput Alzheimerove bolesti. Međutim, ova povezanost nije bila statistički značajna nakon što su uzeti u obzir mogući pogrešni rezultati.

Autor studije dr. med. Yue Leng je za Medical News Today istaknuo da je REM san, osobito vrijeme potrebno za ulazak u REM, potencijalno važno za Alzheimerovu bolest. Iako istraživanje nije moglo potvrditi uzročno-posljedičnu vezu, latencija REM sna mogla bi poslužiti kao marker za ranu detekciju Alzheimerove bolesti.

Istraživanje ima nekoliko ograničenja

Međutim, istraživanje ima nekoliko ograničenja. Ne može dokazati da odgođeni REM san uzrokuje Alzheimerovu bolest, a zbog svojeg presječnog karaktera ne može odrediti smjer povezanosti.

Također, broj sudionika bio je relativno mali, a svi su bili Kinezi stariji od 50 godina. Maleni broj sudionika u svakoj dijagnostičkoj grupi mogao je ograničiti statističku moć istraživanja.

Iako su istraživači otkrili da su sudionici s blagim kognitivnim padom ili Alzheimerovom bolešću duže čekali na REM san nego sudionici bez kognitivnih smetnji, ti su rezultati bili statistički neznačajni.

Buduća istraživanja mogla bi imati koristi od veće razine uzorka i veće raznolikosti, kao i uključivanja mlađih sudionika.

Istraživači su se također odlučili fokusirati na p-tau 181, a ne na p-tau 217, koji je osjetljiviji na predviđanje napredovanja Alzheimerove bolesti.

Postavke za studiju spavanja mogle su uzrokovati okolišne smetnje koje bi mogle utjecati na točnost mjerenja sna. Također, budući da je studija trajala samo jednu noć, možda nije u potpunosti odražavala tipične uzorke spavanja sudionika. Istraživači također napominju da mnogi sudionici nisu imali dovoljnu količinu sporovalnog sna, što bi moglo utjecati na sposobnost generalizacije rezultata.

Unatoč tim ograničenjima, istraživanje sugerira da REM san može igrati važnu ulogu u istraživanju Alzheimerove bolesti, uz sporovalni san. Stručnjaci vjeruju da bi daljnja istraživanja s većim i raznolikijim uzorcima mogla donijeti dublje razumijevanje uloge REM sna i njegovog potencijala u ranom otkrivanju demencije.

Ovo istraživanje ističe moguću važnost REM sna u Alzheimerovoj bolesti i otvara nova područja za razumijevanje kako obrasci spavanja mogu modificirati rizik od demencije. Prepoznavanje produljene REM latencije moglo bi pomoći u ranoj detekciji Alzheimerove i srodnih demencija. 

Pročitajte i ove članke:

• Demencija i spavanje: 26 % oboljelih ima poremećaje spavanja
• Osobe koje loše spavaju imaju 53 % veću šansu za razvoj ovog neurodegenerativnog poremećaja!
• Često propisivani lijek za spavanje uzrokuje demenciju?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Nova studija

Kako spavate? Ovo može upućivati ​​na Alzheimerovu bolest

• Tomislav Stanić
• 3 min čitanja

• alzheimerova bolest
• duži ulazak u REM fazu sna
• istraživanje