Nakon infarkta miokarda, kardiokirurških zahvata i raznih drugih kardiovaskularnih bolesti, rehabilitacijski programi koji uključuju tjelovježbu i promjenu načina života postali su ključna komponenta planova liječenja.

Prof. dr. sc. Zdravko Babić, dr. med., specialist interne medicine i subspecijalist kardiolog, stručnjak u tom tom području, u nastavku objašnjava pozitivan učinak kardiološke rehabilitacije i otkriva postoje li specifične vježbe za kardiovaskularne bolesnike.

Kardiovaskularna stanja koja mogu zahtijevati tjelovježbu kao dio plana liječenja

Nakon infarkta miokarda, kardiokirurških operacija pa i nekih drugih kardiovaskularnih stanja, rehabilitacija bazirana na tjelovježbi i drugim poboljšanjima životnih navika uobičajeni je dio plana liječenja.

Babić pojašnjava:

Čitav je niz studija i metaanaliza koje su dokazale povoljan učinak kardiološke rehabilitacije na mortalitet i morbiditet tih bolesnika. Rehabilitacija započinje već u akutnoj fazi bolesti u i uz krevet bolesnika (I faza), nastavlja se u obliku bolničke ili vanbolničke rehabilitacije (II faza), a slijedi doživotno bavljenje odgovarajućom tjelesnom aktivnošću uz redovite liječničke kontrole (III faza).

Uz liječnike, najčešće kardiologe i fizijatre, u rehabilitacijskom timu sudjeluju i fizioterapeuti, medicinske sestre/tehničari, kineziolozi, psiholozi, nutricionisti, a po potrebi i drugi stručnjaci.

Prednosti redovite tjelovježbe za kardiovaskularne bolesnike

Redovita tjelovježba u trajanju od pola sata do sat dnevno veći dio dana u tjednu u obliku umjerene tjelesne aktivnosti (tj. one koja nas umori, zapuše ili oznoji, no još uvijek nam ne onemogućava da normalno govorimo tijekom te aktivnosti) jedan je od oblika prevencije kardiovaskularnih bolesti.

Babić ističe:

I bolesnici koji dožive neku kardiovaskularnu bolest imaju bolju prognozu što su tjelesno aktivniji i višeg kardiorespiratornog fitnessa pa i snage. Tjelesna aktivnost navedeno povoljno djelovanje zahvaljuje direktnim učincima na kardiovaskularni sustav i druge sustave u organizmu (vazodilatacija, antioksidativno i antiagregacijsko djelovanje i dr.), ali i indirektnim, povoljnim djelovanjem na rizične čimbenike kardiovaskularnih bolesti (povišeni arterijski krvni tlak, povišene masnoće u krvi, šećerna bolest i dr.). 

Vježbe za kardiovaskularne bolesnike

Babić navodi da je aerobna tjelesna aktivnost, tj. trening izdržljivosti umjerenog intenziteta osnovna vrsta tjelesne aktivnosti koja se može preporučiti bolesnicima s kardiovaskularnim bolestima. U te vrste tjelesne aktivnosti spadaju:

• brzo hodanje
• planinarenje
• trčanje umjerenom brzinom
• vožnja bicikla umjerenom brzinom
• rekreativno bavljenje sportskim igrama i dr.

Babić upozorava:

Danas popularan trening snage, koji se uglavnom provodi u teretanama i fitness centrima, može također biti primjeren za kardiovaskularne bolesnike, no uz veći oprez. Općenito se za trening snage može reći da se preporučuje veći broj ponavljanja uz niža opterećenja, a da se visoka opterećenja ne preporučuju jer mogu dovesti do većeg skoka arterijskog tlaka i drugih nepovoljnih nuspojava. Znači, bolja su višestruka ponavljanja dizanja tereta do nekoliko kilograma, nego jedno ili nekoliko dizanja tereta od nekoliko 10-aka kilograma ili više.

Ne preporučaju se ni sportovi kod kojih bi gubici svijesti uzrokovani aritmijama ili padom tlaka bili opasni za bolesnika ili druge osobe (npr. alpinizam, slobodno penjanje, neki auto-moto sportovi i sl.). 

Vježbe za kardiovaskularne bolesnike – smjernice

Nakon 15 godina Europsko kardiološko društvo izdalo je 2020. godine posljednje Smjernice za sportsku kardiologiju i vježbanje bolesnika s kardiovaskularnim bolestima.

Smjernice opisuju i definiraju pojmove vezane uz tjelesnu aktivnost, preporučuju razinu i vrstu tjelesne aktivnosti u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, no i razinu i vrstu tjelesne aktivnosti kod različitih kardiovaskularnih bolesti te učestalost kontrolnih kardioloških pregleda. Razina i vrsta tjelesne aktivnosti kojom se bolesnik s nekom kardiovaskularnom bolešću može baviti i učestalost kontrolnih kardioloških pregleda ne ovisi samo o vrsti kardiovaskularne bolesti, već i o njezinoj razini odstupanja od normale.

Babić navodi kako postoje kardiovaskularne bolesti koje onemogućavaju bavljenje bilo kakvom tjelovježbom ili se bolesnik može baviti samo tzv. vještinama (golf, streljaštvo i sl.) do onih kod kojih se bolesnik može baviti i natjecateljskim sportom visokog intenziteta, naravno, uz redovite kardiološke kontrole.

Intenzitet i trajanje vježbanja za kardiovaskularnog bolesnika

Babić tvrdi kako liječnik specijalist kardiologije ili medicine rada i sporta treba, na osnovi nalaza kardiološke obrade, a u skladu s prethodno navedenim smjernicama Europskog kardiološkog društva, preporučiti vrstu i razinu tjelesne aktivnosti ili tjelovježbe koja je primjerena za određenog bolesnika s kardiovaskularnom bolešću.

Na bazi takve preporuke fizijatar, fizioterapeut, kineziolog, trener ili druga osoba koja vodi programe rehabilitacije ili tjelovježbe ili bolesnik sam provode odgovarajuću tjelesnu aktivnost/tjelovježbu uz redovite specijalističke kardiološke kontrole. Plan tjelovježbe/tjelesne aktivnosti može se revidirati kroz vrijeme ovisno o ukupnom i kardiovaskularnom zdravstvenom stanju bolesnika.

Postoje li ograničenja za vježbanje kod kardiovaskularnih bolesnika?

Babić naglašava da bolesnik nakon preboljelog infarkta miokarda kojem je provedeno intervencijsko liječenje i koji nema zaostalih značajnih stenoza koronarnih arterija, ishemijskih promjena u ergometrijskom testiranju ili značajnih aritmija i redukcije globalne sistoličke funkcije, nakon provedene kardijalne rehabilitacije praktički nema ograničenja za bavljenje tjelovježbom, no ako zaostane nešto od navedenog, postoje veća ili manja ograničenja za bavljenje tjelesnom aktivnošću.

Utvrđena hipertrofijska kardiomiopatija, najčešći uzrok iznenadne srčane smrti u sportu, može ovisno o morfološkim karakteristikama i genetskom riziku potpuno onemogućiti bavljenje tjelovježbom do toga da se pojedinac može baviti natjecateljskim sportom visokog intenziteta uz redovite kontrole.

Babić navodi i druga stanja:

Patološka stanja grudne aorte mogu također potpuno onemogućiti bavljenje tjelovježbom ili dopustiti samo bavljenje vještinama do onih slučajeva kada minimalno ograničavaju bavljenje sportom (posebno u smislu preferiranja treninga izdržljivosti u odnosu na trening snage). Kod nekih akutnih stanja kao što su perikarditis i miokarditis redukcija bavljenja tjelovježbom je najčešće privremena i traje do nekoliko mjeseci.

Kako pratiti napredak pacijenta?

Babić navodi da je kod bolesnika s kardiovaskularnim bolestima važno na svakoj kontroli, osim stanja osnovne bolesti, pratiti razinu tjelesne aktivnosti i toleranciju napora, kako prikupljanjem anamnestičkih podataka, tako i povremenim ergometrijskim (kod sportaša i spiroergometrijskim) testiranjima.

Potonja testiranja daju objektivne pokazatelje o kardiorespiratornom fitnessu, toleranciji, ali i ograničenjima napora. Kod ovih bolesnika treba promovirati i poticati onu tjelesnu aktivnost koja će povoljno utjecati na njihovu bolest, a preporučivati redukciju one koja može predstavljati kratkoročni i dugoročni rizik za njih.

Znakovi koji upućuju na to da bi pacijent trebao prilagoditi svoju rutinu vježbanja

Osjećaj intolerancije dotad uobičajenog tjelesnog napora radi kratkoće daha, bolova, preskakanja i lupanja srca ili drugih simptoma u prsima ili pak opća slabost zahtijevaju liječničku kontrolu, uvođenje ili korekciju kronične terapije i prilagodbu vježbanja novonastalim okolnostima. Babić navodi:

Svaka akutna kardiovaskularna bolest ili akutizacija kronične zahtjeva postepeno vraćanje na dotadašnju razinu tjelovježbe.

Sigurnosne mjere

Babić skreće pozornost na to da kardiovaskularni bolesnici moraju biti pod redovitim kardiološkim kontrolama, redovito uzimati svoju kroničnu terapiju, a razinu tjelovježbe prilagoditi liječničkim preporukama. Preporučuje im se tjelovježba kontrolirana od kineziologa, fizioterapeuta ili drugih stručnih osoba te u prostorima gdje im se može pružiti adekvatna i brza prva pomoć u slučaju nekih zdravstvenih incidenata.

Neki lijekovi (antiagregacijska i antikoagulantna terapija) zahtijevaju izbjegavanje kontaktnih sportova radi rizika od teže zaustavljivog krvarenja. Bolesnici s elektrostimulatorima i implantibilnim defibrilatorima, osim potonjih, trebaju izbjegavati i sportove s velikim opsezima pokreta u ramenima čime ti uređaji mogu biti oštećeni.

Pročitajte i ove članke:

• Kardio vježbe za početnike: Osim fizičke aktivnosti, pružaju dodatno zadovoljstvo! Imamo popis najboljih vježbi za one koji ne vole trčanje.
• Kardio vježbe za starije: Olakšavaju svakodnevne radnje, sprječavaju padove i jačaju srce! Imamo popis aktivnosti koje se mogu izvoditi sigurno
• Simptomi srčanih problema: Ubijaju više od 20,5 milijuna ljudi svake godine! Liječnik otkriva koje tegobe upućuju na to da je u pitanju srce.

• vježbe za kardiovaskularne bolesnike