Danas kada hladnjaci u supermarketima obiluju gotovim jelima koja (samo) zahtijevaju da se nakratko proprže u tavi ili jela koja se pripremaju iz mikrovalne pećnice, a na mnogim mjestima možemo kupiti gotova jela (koja čak budu dostavljena na kućnu adresu) možemo si postaviti pitanje isplati li se uopće potrošiti vrijeme na kuhanje hrane?

Gotova jela su praktična, dovoljno je otvoriti vrećicu i poslužiti ih (ili ih prethodno zagrijati u mikrovalnoj pećnici), nije potrebno prati posuđe nakon kuhanja, te možemo uštedjeti na vremenu (resurs koji je danas čini se sve manje raspoloživ).

Isplati li se onda uistinu kuhati?

Prije nekoliko godina su kokice u vrećicama koje se prave u mikrovalnoj pećnici bile “hit” i sjećam se da su mnoge moje prijateljice bile “ovisne” o njima. Sve je izgledalo savršeno: nema prljanja posuđa, ulja, stajanja nad štednjakom… Samo uključiti mikrovalnu pećnicu na zadano vrijeme, nakon zvuka izvaditi ih iz vrećice i – pojesti (čak su bile dostupne i različite varijante okusa: sir, češnjak…). No, onda su odjednom novine i mediji počeli informirati o tome kako ovakva vrsta kokica sadrži određene toksične konzervanse, te da bi ih trebalo izbjegavati… moje su prijateljice počele kupovati “normalna” zrna kukuruza za kokice, koje su zatim pekle u velikoj posudi, nad štednjakom.

Naučili smo jos jednu lekcija iz predmeta “povratak prirodi”, koju su naše bake jako dobro znale (one nisu ni znale za mikrovalnu pećnicu i kladim se da im je netko pričao prije pedeset godina za nju, da bi im zvučalo kao znanstvena fantastika). 🙂

Popularni autor na temu zdrave prehrane, Michael Pollan, u svojoj knjizi “U obrani hrane” (“In Defense of Food”) predlaže da ukoliko sastojke na naljepnicama prehrambenih proizvoda ne možete “protumačiti”, to jest prepoznati naša baka, ne bismo ih trebali konzumirati. No, ukoliko pogledamo deklaraciju sa sastojcima na mnogim prerađenim i “gotovim” prehrambenim artiklima, možemo zamijetiti i više ovakvih sastojke, koji su nerijetko kancerogeni (listu “sumnjivih E-aditiva možete pronaći ovdje).

Naučite kako “čitati” deklaracije sa sastojcima na prehrambenim proizvodima ovdje.

Sa našom (sve većom) ovisnošću o gotovoj hrani polako gubimo kontrolu nad onim što jedemo mi i naša djeca. Izbor sastojaka koje jedmo preprustili smo proizvođačima prerađene, konzervirane i smrzute hrane.

Kada kuhamo u domu mi smo kreator našeg jela i mi odlučujemo što ćemo i u kojoj količini staviti u naš obrok i obrok naše djece. Mi sudjelujemo u svakom procesu pripremanja hrane: od nabavke namirnica do kuhanja. Točno znamo koje smo sastojke i u kojoj količini upotrijebili.

Koliku važnost kuhanje u domu ima u Indiji govori činjenica da se smatra velikom čašću ako vas netko pozve doma na ručak ili na večeru i skuha za vas nešto toplo i “domaće”, s ljubavlju, dok s druge strane ukoliko vas neko izvede u najskuplji i najbolji restoran, to nema ni približnu vrijednost! Djeca u školu i muževi na posao u Indiji sa sobom nose kutije sa hranom, koju su im majke, onosno supruge zapakirale kod kuće. Divan primjer kako kultura i socijalne norme mogu poduprijeti jedan od važnih “stupova” mentalnog i fizickog zdravlja.

Posebno je važan zajednički obrok svih članova obitelji u domu (na ovu temu pročitajte više u tekstu “Zašto je važno jesti za obiteljskim stolom?”). Bilo da je riječ o molitvi prije jela, zajedničkom razgovoru tijekom jela, jednom članu obitelji koji prvi počinje sa obrokom, nekim posebnim omiljenim jelima, nedjeljnom ručku… ovi mali rituali ostat će sa svim članovima obitelji tijekom cijeloga života. Zajednička priprema i degustacija jela za praznike, poput specijaliteta ili kolača za Božić ili neki drugi praznik, pomaže mladim članovima obitelji u društvu da usvoje tradiciju koja živi dugo, dugo godina u njihovoj obitelji i da je prenesu na svoju djecu u budućnosti.

Čak i ako se odlučimo za kupovinu gotove hrane i slastica, prednost bi trebalo dati hrani i slasticama koje su nečije vrijedne ruke s ljubavlju pripemile doma (na primjer od žene koje prodaju domaće torte i kolače doma po narudžbi). U redu je da povremeno jedemo vani, sa ljudima koje volimo, te uživamo u posebnom ambijentu restorana i danu “odmora od kuhanja”, no čak i tada možemo dati prednost restoranima zdrave hrane, restoranima koji imaju obiteljsku tradiciju ili najbolji interes gosta kao misiju poslovanja.

Hrana skuhana doma osim veće hranjive vrijednosti i blagotvornog djelovanja na zdravlje ima i brojne druge prednosti. Nije bez razloga u narodu prisutna izreka da je put do muškarčevog srca kroz želudac: hranom koju smo skuhali dijelimo dijelić naše energije i ljubavi. Hrana koju smo skuhali oslikava nasu ličnost, emocije, kreativnosti i vođena je željom da nahranimo i usrećimo ljude koje volimo. I zbog toga je posebna.

• kuhanje
• zdrava prehrana