Posttraumatski rast je pozitivna psihološka promjena koju neki pojedinci doživljavaju nakon traume ili traumatskog događaja koji je potpuno uništio njihovu sliku vlastitog života i svijeta. Traumatski događaji su vrlo teški, bolni i neugodni te u potpunosti mijenjaju život pojedinca (npr. neizlječive bolesti, tragedije poput prometnih nesreća, prirodnih katastrofa, svjedočenja ubojstvima, zlostavljanja u djetinjstvu, ratnih masakara itd.). Posttraumatski rast ne negira duboku patnju i proživljenu bol, već pretpostavlja da trauma može rezultirati pozitivnom transformacijom i novim pronalaženjem životnog smisla.

Paradoks traume je taj što ona ima i moć uništavanja i moć transformacije i oživljavanja. (Peter A. Levine, psihoterapeut)

Posttraumatski rast – psihologija

Riječ “trauma” ili “traumatski događaj” uglavnom percipiramo u negativnom kontekstu, uzimajući u obzir da takvi događaji mogu potpuno uništiti našu sliku svijeta i sebe u tom svijetu. Gubi se vjera u pravedan svijet, brojni životni ciljevi postaju nevažni, a pronalaženje svrhe i smisla postaje nemoguće. Međutim, osobe koje izdrže ovu psihološku borbu nakon životnih nedaća nerijetko doživljavaju pozitivan rast i novo razumijevanje teškoće koja ih je pogodila.

Posttraumatski rast odnosi se na pozitivne promjene koje slijede nakon traumatskog događaja, a prema nekim podacima istraživanja čak 30 – 90 % osoba koje prežive traumu svjedoče o nekim pozitivnim promjenama koje su se nakon toga dogodile.

Ne doživljavaju svi nakon traume posttraumatski rast, ali za one koji ga dožive promjene mogu trajati doživotno. Neke studije ističu da će posttraumatski rast vjerojatnije doživjeti osobe koje su otvorenije prema iskustvu i ekstravertirane. Otvoreni prema iskustvu će vjerojatnije preispitati svoje sustave uvjerenja, a ekstraverti će spremnije potražiti povezivanje s drugima i biti aktivniji u odgovoru na traumu.

Nakon preživljene traume brojni pojedinci svjesnije i slobodnije prepoznaju i prihvaćaju nove prilike, znajući iz vlastitog iskustva koliko ih je ponekad moguće brzo izgubiti. Isto tako, spremniji su za izgradnju kvalitetnijih odnosa s bliskim osobama, ali i sa žrtvama koje su također propatile i proživjele traumu. Shvaćaju važnost unutarnje snage koja im je omogućila da prevladaju ogromne poteškoće koje su se dogodile te cijene život na jedan dublji način. Mnogi mijenjaju i razvijaju odnos prema vjeri i duhovnosti.

Posttraumatske pozitivne promjene

Osobe koje prežive traumu razvijaju novo razumijevanje sebe, svijeta u kojem žive, odnosa prema drugim ljudima i budućnosti koja je neizvjesna, nepredvidiva i nesigurna. Stručnjaci smatraju da postoje tri kategorije pozitivnih posttraumatskih promjena koje se događaju kod osoba koje su preživjele traumu:

• odnosi s drugim ljudima se poboljšavaju, a osoba pridaje veću važnost svojoj obitelji i prijateljima, osjeća veće suosjećanje s drugima i spremnija je pomoći
• osoba mijenja sliku o sebi, osjeća da je jača i otpornija te lakše prihvaća vlastita ograničenja i ranjivost
• mijenja se životna filozofija pa osoba shvaća koliko je važno cijeniti svaki novi dan, uviđajući da život nije beskonačan, zbog čega postavlja nove životne prioritete.

Određena količina stresa, boli, patnje i negativnih misli je nužna da bi uopće moglo doći do promjene i posttraumatskog rasta. Ulazeći u pravovremeni i adekvatni način suočavanja s traumom i fazama prebolijevanja, osoba će vjerojatnije smanjiti stres i povećati pojavljivanje pozitivnih emocija. Osoba može istovremeno osjećati suprotstavljene emocije, ali s vremenom prijeći na jednu stranu, odnosno onu pozitivnu koja će joj donijeti potpuno novi pogled na situaciju koju je proživjela.

Proces posttraumatskog rasta

Nakon proživljene traume osoba treba neko vrijeme da bi uopće mogla shvatiti što se točno dogodilo. Taj proces traženja informacija se događa automatski, a nakon toga slijedi svjesni pokušaj ponovnog traženja smisla, odnosno kognitivno restrukturiranje na temelju kojeg osoba iznova gradi svoj unutarnji svijet, mijenja perspektivu prema vanjskom svijetu, ali i prema samom sebi.

Taj proces zahtijeva puno truda, napora i mentalne energije. Ako osoba ne uspijeva doći do prihvaćanja, to znači da se teško može pomiriti sa situacijom te da je još uvijek vrlo ranjiva i podložna negativnim posljedicama.

Posttraumatski rast povezan je s boljom psihološkom prilagodbom, ali i poboljšanjem tjelesnog zdravlja. Međutim, nužno je razlikovati posttraumatski rast od psihološke otpornosti. Naime, otpornost se promatra kao osobni atribut i sposobnost oporavka koju osoba ima u sebi, dok je posttraumatski rast rezultat borbe s traumom nakon koje osoba postaje otpornija i uči nove mehanizme suočavanja sa stresnim i traumatskim situacijama.

Netko tko je već otporan vjerojatno neće snažno doživjeti traumu ni posttraumatski rast zato što ga taj traumatski događaj ne potresa do srži i ne zahtijeva promjenu sustava vjerovanja i životne filozofije.

Posttraumatski rast je proces izdržavanja psihičke borbe koju osoba prolazi nakon doživljene traume, a to znači da ga ne smijemo ubrzavati ni usporavati. Osoba prirodno ulazi u faze prebolijevanja i tugovanja, suosjećanja s drugima i samom sobom, a tek nakon toga, kada izrazi pozitivne reakcije na događaj, počinje otkrivati ono što je značajno, životno važno i nužno za kvalitetniji život u budućnosti. Tada se često okreće drugima, bliskim i voljenim osobama, novim prilikama i mogućnostima, ali i boljem razumijevanju sebe shvaćajući da je svaki novi dan prilika za zahvalnost i osobni rast.

Pročitajte i ove članke:

• Transgeneracijska trauma: Bol koja se prenosi šutnjom! Psihijatar Darko Marčinko otkriva sve o procesu koji nas određuje
• Žalovanje i opraštanje: Može li se trauma prevladati i oprostiti? Psihijatar Darko Marčinko otkriva što nam čini neprorađena tuga
• Izbjegavanje razgovora o traumi vodi do PTSP-a! Psihijatar Darko Marčinko otkriva kako traumatska iskustva ostaviti u prošlosti i bolje živjeti.

• posttraumatske pozitivne promjene
• Posttraumatski rast
• pronalaženje smisla
• trauma

Učitaj više izvora