Ihtioza (riblja koža) je nasljedni poremećaj kože u kojem se mrtve stanice kože nakupljaju i orožnjavaju. Ponekad se naziva bolešću riblje kože jer se pojavljuju ljuske na koži poput ribljih. Bolest može biti prisutna već pri rođenju, ali obično se pojavljuje tijekom ranog djetinjstva. Ponekad, u blagim slučajevima, ihtioza ostaje neotkrivena.

Najblaži oblik ihtioze je kseroderma. Kseroderma nije nasljedna niti je povezana sa sistemskim poremećajima. Kseroderma obično zahvaća potkoljenice kod starijih bolesnika i to najčešće tijekom hladnijeg vremena te kod osoba koje se često kupaju. 

Svi oblici ihtioze se manifestiraju kroz suhu, perutajuću, ispucalu i zadebljalu kožu. 

Ihtioza (riblja koža) može predstavljati znak deformirajuće sistemske bolesti. Većina slučajeva ihtioze su blagi, ali neki su teški. Ponekad su druge kožne bolesti povezane s ihtiozom, poput alergijskog ekcema. Nema lijeka za ihtiozu, a tretmani se usredotočuju na kontroliranje postojećeg stanja.

Kongenitalna ihtioza može biti iznimno teška. U eksterminm slučajevima djeca se rađaju u debelom rožnatom oklopu od kože koji može znatno utjecati na životne funkcije. Nerijetko se djeca s ovim tipom ihtioze rađaju mrtva ili umiru nedugo nakon rođenja. 

Statistički podaci govore kako se ihtioza javlja kod jednog na 300 novorođenčadi, međutim simptomi se mogu pojaviti kasnije tijekom života pa se pretpostavlja da je broj oboljelih od ihtioze znatno veći. U najvećem broju slučajeva, ovaj poremećaj se javlja godinu ili dvije dana nakon rođenja, a poremećaj svoj maksimum postiže do 5 godine. Kod nekih pacijenata zamijećeno je smirivanje i povlačenje simptoma po izlasku iz puberteta. Međutim, kod većine pacijenata se promjene zadržavaju tijekom cijelog života. 

Uzroci ihtioze

Ihtioza je najčešće uzrokovana genetskom mutacijom koja se nasljeđuje od jednog ili oba roditelja. Djeca koja naslijede defektni gen od samo jednog roditelja imaju blaži oblik bolesti, dok ona koja naslijede dva neispravna gena imaju teži oblik. Djeca s nasljednim oblikom bolesti obično imaju normalnu kožu pri rođenju. Bolest se u tom slučaju javlja oko druge godine života ili nešto ranije te traje tijekom cijelog života.

Jedini nezahvaćeni dio kože na tijelu je onaj na pregibima. Ako genetske abnormalnosti nisu odgovorne za ihtiozu, tada se ona naziva stečenom. Ova rijetka vrsta često počinje u odrasloj dobi. Ona je obično povezana s ostalim oboljenjima poput raka, bolestima štitnjače i HIV-om/ AIDS-om. Ihtioza se može javiti kao posljedica:

• limfoma
• sakroidoze
• kronične bubrežne insuficijencije
• sistemskog lupusa
• sistemske skleroze
• multiplog mijeloma
• upotrebe određenih lijekova

Uzroci nastanka ihtioze nisu u potpunosti razjašnjeni.

Simptomi ihtioze

Ihtioza usporava prirodni proces obnavljanja kože. To uzrokuje kronično, prekomjerno nakupljanje proteina u gornjem sloju kože (keratin). Simptomi uključuju:

• Suha, ljuskava koža
• Bijele, prljavo sive ili smeđe mrlje na koži
• Nestabilno vlasište
• Duboke, bolne pukotine na koži

Promjene se obično pojavljuju na koljenima i potkoljenicama, a orožnjavanje kože može biti osobito gusto i tamno nad potkoljenicama. Većina slučajeva su blagi, ali jačina simptoma može znatno varirati među članovima obitelji koji boluju od ihtioze. Noge su više pogođene nego ruke. Čest simptom je i svrbež kože koji može navoditi na češanje, a samim time dovesti i do povreda koje mogu prouzrokovati infekciju. 

Simptomi se obično pogoršavaju ili su izraženiji u hladnim i suhim uvjetima, a imaju tendenciju da se ublaže ili čak povuku u toplijim i vlažnijim okruženjima.

Liječenje ihtioze

Dijagnoza ihtioze se najčešće postavlja na osnovu kliničke slike te patohistološkog nalaza uzorka kože. Kako bi rezultati bili što točniji, preporučuje se biopsija kože na mjestima gdje je koža najdeblja. Nema poznatog lijeka za ihtiozu, tako da je cilj liječenja upravljanje stanjem i poboljšavanje istog, ako je to moguće.

Kongenitalna ihtioza se s vremenom može poboljšati, međutim najčešće zahtijeva dugoročno liječenje. Keratolitici su djelotvorni kod blažih i srednje teških oblika ihtioze. Kreme za održavanje vlažnosti kože također mogu pomoći, a potencijalno dovesti i do povlačenja simptoma. Kod bakterijskih infekcija do kojih je došlo zbog češanja kože djelotvorni su isključivo antibiotici. 

Liječenje može uključivati kreme koje se dobivaju na recept te masti koje sadrže kiseline (alfa hidroksi kiseline poput mliječne ili glikolne) koje pomažu u kontroliranju stanja kože i povećavanju njene vlažnosti.

Retinoidi se koriste u teškim slučajevima kada vam liječnik može propisati lijekove vitamina A. Oni smanjuju proizvodnju stanica kože. Nuspojave tih lijekova mogu uključivati probleme s očima, noktima i usnama, upalu kosti i gubitak kose. Također, mogu uzrokovati urođene mane. Žene na retinoidnoj terapiji moraju biti sigurne da nisu trudne, kako bi se spriječila mogućnost malformacija ploda.

Izlaganje posebnom UV zračenju također može pomoću u usporavanju tijeka bolesti.

Samopomoć u slučaju ihtioze

Kao prirodni lijek ovom stanju ističu se biljke divizma, neven i gospina trava koje se mogu konzumirati zasebno ili kao čajna mješavina. Čaj je potrebno piti tri puta dnevno po šalicu prije svih glavnih obroka.

• Kako biste omekšali kožu, odvojite vrijeme za dugotrajnu kupku. Uvijek koristite blage sapune ili one iz ljekarne koji će pomoći u vašem slučaju. Ostatke kože lagano uklonite trljajući ih ručnikom, a kožu nakon toga hidratizirajte.
• Hidratantnu kremu nanesite na kožu dok je još vlažna od kupanja. Kreme s ureom ili propilen glikolom pomoći će u zadržavanju vlažnosti kože. 
• Maslinovo ulje izvrstan je preparat za zadržavanje vlažnosti kože. 
• Ovlaživači zraka ili difuzori također mogu biti korisni u borbi protiv ihtioze.

Kako je živjeti s ihtiozom doznajte u dokumentarcu:

https://www.youtube.com/watch?v=5k6V9eNStJI

• ekcemi
• ihtioza
• suha koža
• zdravlje kože