Biokemijska trudnoća je trudnoća koja završi vrlo rano, prije nego se mogla klinički dokazati (ginekološkim i/ili ultrazvučnim pregledom).

Pojam „biokemijska“ odnosi se na činjenicu da se može potvrditi samo biokemijskim parametrima – prisustvom beta hCG-a (“hormona trudnoće”) u urinu ili krvi. Međutim, unutar nekoliko dana od pozitivnog nalaza dolazi do krvarenja i trudnoća propada.

Biokemijska trudnoća se ponekad naziva i biokemijskim pobačajem (spontani pobačaj).

Veoma su česte, i više od 50% svih trudnoća završava kao biokemijska. Žene uglavnom ni ne znaju, ukoliko ne naprave test, da su imale biokemijsku trudnoću već misle da se radi o normalnom ciklusu s malo zakašnjelom menstruacijom. Foto: Photospin

Biokemijska trudnoća – uzroci

Uzroci biokemijske trudnoće nisu još uvijek u potpunosti razjašnjeni, no smatra se da se da bi je mogle potaknuti:

• kromosomske abnormalnosti, anomalije kromosoma – najčešći uzrok. Jajna stanica ili spermij nose kromosomsku grešku zbog koje se plod ne može razviti, pa propada,
• prirođene anomalije maternice – pregrada maternice, dvostruka maternica. Plod se pokuša “ugnijezditi” u nepogodni dio maternice, zbog čega trudnoća propada,
• stečene anomalije maternice – ciste, miomi. Dolazi do istog procesa kao i u prirođenim anomalijama maternice, 
• poremećaj hormona – žene koje imaju manjkavu lutealnu fazu ciklusa, pa zbog toga i nedovoljno hormona da održe trudnoću.

Istraživanja o uzrocima biokemijske trudnoće

Kako bi se saznalo nešto više o uzrocima završetka trudnoće u ovoj ranoj fazi, Sveučilište u Adelaidu provelo je 2002. godine istraživanje na 1196 žena koje su ušle u biokemijsku trudnoću nakon medicinski potpomognute oplodnje. Od tih žena, 16 % nije razvilo trudnoću dalje od biokemijske, odnosno dalje od 6. tjedna. 

Istraživanje je promatralo moguće uzroke biokemijske trudnoće kod tih žena, a uzelo se u obzir: dob trudnice, indeks tjelesne mase, pušenje, sindrom policističnih jajnika, neplodnost u obiteljskoj povijesti, te kvaliteta usađenih embrija.

Rezultati su pokazali kako je povećan rizik za biokemijsku trudnoću bio kod žena koje su pušile, te kod onih kojima su usađivani embriji “lošije” kvalitete, dok dob, pa čak i teška pretilost nisu bili značajan faktor. Važnost odabira kvalitetnog embrija kod uspjeha potpomognute trudnoće potvrdilo je i belgijsko istraživanje iz 2004. godine.

Na istom su Sveučilištu povodom drugog istraživanja rezultati pokazali kako sindrom policističnih jajnika može biti uzrokom spontanog pobačaja – prekida trudnoće nakon 6. tjedna, no i dalje ne postoji dovoljno dokaza da uzrokuje biokemijsku trudnoću (onu koja je završila prije 6. tjedna).

Biokemijska trudnoća – simptomi

Biokemijska trudnoća uglavnom prolazi neprepoznata. Uočavaju je uglavnom samo žene koje kućni test naprave odmah po izostanku menstruacije.

Kako se rani simptomi trudnoće javljaju tek oko 6. tjedna trudnoće, a biokemijska trudnoća završava ranije, nema pojave određenih simptoma. Eventualno se mogu pojaviti simptomi svojstveni menstruaciji:

• grčevi i bolovi,
• osjetljivost dojki,
• jutarnja mučnina,
• umor i manjak energije,
• krvni ugrušci prilikom krvarenja.

Biokemijska trudnoća – beta hCG

Biokemijska se trudnoća može odrediti samo određivanjem razine beta hCG-a, a ne ultrazvukom.  Testom se u krvi ili urinu detektira “hormon trudnoće” beta hCG (humani korionski gonadotropin). 

Ultrazvučni bi pregled u ovom slučaju bio negativan jer trudnoća nije napredovala. Kad se trudnoća može potvrditi ultrazvukom, naziva se klinička trudnoća.

Biokemijska trudnoća nakon IVF

Kad je u pitanju medicinski potpomognuta oplodnja (IVF – in vitro fertilizacija), biokemijske su trudnoće isto moguće. Naime, uspješnost takve oplodnje ovisi o brojnim faktorima kao što su dob buduće majke, broj jajnih stanica, kvaliteta maternice itd.

Ipak, većina žena nakon biokemijske trudnoće sljedeću iznese uredno do kraja i rodi zdravo dijete pa biokemijska trudnoća može biti dobar znak za parove koji pokušavaju ovako zatrudnjeti jer im pokazuje kako je trudnoća ipak moguća.

Biokemijska trudnoća – kiretaža

Biokemijske trudnoće nastanu kad zametak odumre odmah nakon stvaranja, odnosno prije usađivanja u stijenku maternice, pa nema potrebe za kiretažom, tj. struganjem tkiva jer se maternica sama očisti dolaskom menstruacije. Mogu se uočiti ugrušci tijekom krvarenja koje može biti obilnije, a bolovi mogu biti malo jači od uobičajenih menstrualnih.

Biokemijska trudnoća – iskustva

Mnoge žene koje su doživjele biokemijsku trudnoću ne znaju da su bile trudne. Pobačaj i povezano krvarenje događaju se otprilike u isto vrijeme kad i očekivana menstruacija, simptoma najčešće još uvijek nema, pa trudnoća i rani pobačaj ostaju neotkriveni.

U okviru podjele iskustava žene najčešće postavljaju sljedeće pitanje: „Koliko vam je trebalo da zatrudnite nakon biokemijske trudnoće?“. Ako je žena zdrava i nastavi pokušavati zatrudnjeti, nova je trudnoća moguća već idući mjesec.

Trudnoća poslije biokemijske trudnoće

Ovo se iskustvo ne mora ponoviti. Sljedeća trudnoća može biti netaknuta i uredna te dovesti do rođenja zdravog djeteta. Danas se računa da ponovljeni gubitak pretkliničkih trudnoća brine do 3% žena.

Ako se pojavi krvarenje nakon pozitivnog testa trudnoće, odmah se treba obratiti liječniku i obaviti ginekološki pregled. U slučaju višestrukih pobačaja preporučljivo je medicinsko ispitivanje uzroka.

Rani pobačaj i tuga

Iskustvo ranog pobačaja, iako trudnoća nije uznapredovala, može biti u emocionalnom smislu bolno, pogotovo ako se radi o dugo željenoj trudnoći. Već od samog početka razvija se povezanost majke s djetetom, kao i ideje zajedničkog života. Iznenadni kraj se percipira kao veliki gubitak. Vrijeme i potpora okoline potrebni su kako bi žena skupila snagu i hrabrost za novu trudnoću.

• beta hcg
• biokemijska trudnoća
• ginekološki pregled
• implantacija
• ivf
• kiretaža
• pobačaj
• rana trudnoća
• test za trudnoću
• trudnoća
• ultrazvuk

Učitaj više izvora