Dermatilomanija je poremećaj mentalnog zdravlja koji se očituje kao kompulzivno čupanje, grebanje ili stiskanje kože, najčešće do te mjere da dolazi do rana, ožiljaka i upala.

Iako se naizgled može činiti kao bezazlena navika, dermatilomanija je ozbiljan oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji može značajno narušiti svakodnevni život i samopouzdanje.

Osobe koje pate od ovog poremećaja često osjećaju snažan poriv da diraju ili oštećuju vlastitu kožu, osobito u trenucima stresa, tjeskobe, dosade ili napetosti.

Najčešće su zahvaćena područja poput lica, vlasišta, ruku, prstiju, bedara i stopala, no navika može zahvatiti bilo koji dio tijela.

Dermatilomanija – uzroci i rizični čimbenici

Točan uzrok dermatilomanije još uvijek nije u potpunosti poznat. Ipak, stručnjaci smatraju da se radi o kombinaciji genetskih, bioloških i psiholoških čimbenika.

Ako u obitelji postoji povijest sličnih poremećaja poput trihotilomanije (čupanja kose), depresije ili anksioznosti, povećava se vjerojatnost da će se razviti i dermatilomanija.

Pored toga, stres, trauma, perfekcionizam i emocionalna osjetljivost često djeluju kao okidači. Kod nekih osoba, oštećivanje kože postaje nesvjesni način suočavanja s neugodnim emocijama.

Vrste dermatilomanije

Stručnjaci razlikuju dvije osnovne vrste:

• automatska dermatilomanija – događa se nesvjesno, dok osoba gleda televiziju, čita ili razgovara
• usmjerena dermatilomanija – osoba se svjesno fokusira na određeno područje kože, ponekad i satima, sve dok ne osjeti olakšanje.

Dermatilomanija – simptomi i znakovi

Najprepoznatljiviji simptom je neodoljiv poriv za diranjem, stiskanjem ili grebanjem kože. Osobe s dermatilomanijom često osjećaju kratkotrajno olakšanje nakon čupanja, ali i sram, tugu ili krivnju kasnije.

U mnogim slučajevima, ovo ponašanje dovodi do vidljivih ožiljaka, rana i krasti, što dodatno pogoršava osjećaj srama i povlačenje iz društva.

Kako se dijagnosticira dermatilomanija?

Dijagnozu obično postavlja psihijatar ili klinički psiholog, ponekad u suradnji s dermatologom.
Važno je isključiti druge uzroke svrbeža ili oštećenja kože, kao i druge poremećaje iz spektra opsesivno-kompulzivnih ponašanja.

Liječnik će procijeniti:

• koliko dugo traje navika
• koliko utječe na svakodnevni život
• postoje li pokušaji da se ponašanje zaustavi
• te izaziva li osjećaj srama ili socijalne izolacije.

Dermatilomanija – liječenje

Iako dermatilomanija može biti dugotrajna, uz pravilan pristup moguće je postići značajno poboljšanje, pa čak i remisiju.

Psihoterapija

Najčešći i najučinkovitiji oblik liječenja je kognitivno-bihevioralna terapija, osobito tehnika treninga zamjene navika (Habit Reversal Training). Ova metoda pomaže osobi da prepozna okidače i zamijeni štetno ponašanje zdravijim reakcijama.

Dobre rezultate daje i terapija prihvaćanja i posvećenosti (ACT), koja uči kako prepoznati emocije bez automatske reakcije na njih.

Lijekovi

Ne postoji lijek koji je posebno namijenjen liječenju dermatilomanije, ali antidepresivi (SSRI), antikonvulzivi i dodaci poput N-acetilcisteina mogu ublažiti simptome, osobito ako je prisutna i anksioznost ili depresija.

Njega kože

Ako su rane inficirane, liječnik može preporučiti lokalne ili oralne antibiotike, dok se za zaštitu kože često koriste barijerne kreme i flasteri koji sprječavaju daljnje oštećivanje.

Dermatilomanija – iskustva

Iskustva osoba koje žive s dermatilomanijom pokazuju da svjesnost i podrška igraju ključnu ulogu u oporavku. Mnogi opisuju osjećaj olakšanja nakon što su potražili pomoć terapeuta ili se pridružili online grupama podrške, gdje mogu otvoreno razgovarati o svojim navikama bez osude.

Savjeti za svakodnevni život

Uz stručnu pomoć, i male promjene u svakodnevici mogu pomoći:

• prepoznajte okidače – stres, dosada ili određeni prostori često potiču naviku
• zaposlite ruke – koristite antistres loptice, rukavice ili fidget igračke
• skratite nokte kako biste smanjili mogućnost oštećenja kože
• njegujte kožu blagim proizvodima koji smanjuju potrebu za “popravljanjem” nepravilnosti
• potražite podršku – razgovor s psihologom ili grupom podrške može znatno pomoći.

Pročitajte i ove članke:

• Što učiniti ako dijete čupa kosu, grebe kožu i gricka nokte?
• Grickanje noktiju: 7 rješenja za ružnu naviku
• Prirodno liječenje upaljene zanoktice: Evo koji kućni lijekovi pomažu kod blagih do umjerenih infekcija.

• Dermatilomanija
• dermatilomanija – iskustva
• dermatilomanija je

Učitaj više izvora