Duhovnost, vjera i zdravlje: Sve više liječnika uvodi ovaj aspekt u terapije! Ipak, nisu sva iskustva pozitivna

Vjera i zdravlje

Područje konvencionalne zapadne medicine prvenstveno se usredotočuje na fizičko zdravlje, zanemarujući aspekt duhovnog blagostanja. Međutim, naginje se promjeni perspektive jer sve više dokaza ukazuje na to da duhovnost i vjera mogu značajno utjecati na zdravlje, posebice mentalno zdravlje.

Istraživanja pokazuju da su više razine duhovnosti i vjerskog angažmana povezane sa smanjenom razinom depresije, suicidalnih tendencija i zlouporabe droge.

Sudjelovanje u stalnim duhovnim praksama kao što su pohađanje vjerskih službi, molitva, meditacija i altruistička djela mogu poslužiti kao zaštitni čimbenici protiv stanja poput posttraumatskog stresnog poremećaja i olakšati psihološki rast nakon stresnih iskustava.

Vjera i zdravlje – utjeha u vremenu očaja

Prema dr. Lisi Miller, osnivačici Spirituality Mind Body Institute na Učiteljskom koledžu Sveučilišta Columbia, ove prakse mogu pružiti osjećaj podrške i utjehe u vremenu očaja. Oni koji smisao i svrhu izvlače iz svoje duhovnosti imaju tendenciju izići iz poteškoća osjećajući se bolje opremljenima za suočavanje s budućim izazovima.

Štoviše, kod pojedinaca koji redovito sudjeluju u vjerskim obredima bilježe se niže stope hospitalizacija i kraći boravak u bolnici u usporedbi s onima koji to ne čine. Čak i među pojedincima koji se suočavaju s teškim bolestima, poput raka, održavanje duhovne prakse u korelaciji je s izvješćivanjem o višoj kvaliteti života.

Neuroznanstvena istraživanja sugeriraju da bavljenje vjerskim ili duhovnim aktivnostima može izazvati vidljive promjene u mozgu. Određena područja mozga povezana s emocijama, uvidom i transcendentnom sviješću aktiviraju se tijekom takvih iskustava.

Osim toga, pojedinci kojima je duhovnost prioritet tijekom i nakon oporavka od depresije često pokazuju deblje regije mozga povezane s emocionalnim blagostanjem.

Dok točni mehanizmi koji stoje iza ovih moždanih promjena ostaju nejasni, očito je da je dosljedna duhovna praksa ključna za potpunu korist navedenog, slično redovitoj praksi bihevioralnih intervencija, poput kognitivno-bihevioralne terapije.

Dokazana je i važnost održavanja duhovnog angažmana tijekom vremena, pokazujući da je kod pojedinaca koji su doživjeli “duhovno buđenje” i kontinuirane duhovne prakse manja vjerojatnost da će u budućnosti razviti depresiju.

Duhovnost i zdravlje
FOTO: Shutterstock

Duhovnost i zdravlje – ne trebate pripadati nekoj religiji, postoje drugi načini

Duhovnost ne podrazumijeva nužno privrženost organiziranoj religiji, ali može uključivati povezanost s višom silom/transcendentnim ili osjećaj nečega većeg od sebe. Kaže se da ova svijest aktivira univerzalni neuralni put svojstven svim pojedincima, bez obzira na vjersku pripadnost ili sustav vjerovanja.

Prema dr. Brandonu Vaidyanathanu formalna vjerska uvjerenja i prakse nisu obavezni za duhovno ispunjenje. Uključivanje u djela zahvalnosti, suosjećanja, služenje zajednici ili provođenje vremena u prirodi mogu doprinijeti duhovnom blagostanju.

Prepoznajući društveni aspekt duhovnosti, Vaidyanathan naglašava važnost zajednice i pripadnosti. Dok vjerske zajednice često pružaju osjećaj pripadnosti i podrške, nereligiozne duhovne zajednice, poput meditacijskih grupa, mogu ponuditi slične dobrobiti. Međutim, bitno je priznati da nisu sva iskustva unutar vjerskih ili duhovnih zajednica pozitivna.

Negativna iskustva poput osjećaja krivnje, napuštenosti ili sukoba unutar ovih zajednica mogu pogoršati tjeskobu i depresiju.

Neki liječnici mentalnog zdravlja integriraju religijske ili duhovne prakse u terapiju, što se pokazalo obećavajućim u upravljanju različitim stanjima mentalnog zdravlja. Psihijatrica Anna Yusim, dr. med., uključuje pojedinačna vjerska ili duhovna uvjerenja u kognitivno-bihevioralnu terapiju, prepoznajući važnost zadovoljavanja duhovnih potreba za sveukupnu dobrobit.

Yusimin pristup uključuje integraciju praksi kao što su molitva, sveti tekstovi ili vjerske službe kod pojedinca s vjerskim uvjerenjima, dok za one bez posebnih vjerskih uvjerenja preporučuje meditaciju, jogu i rad na disanju.

Ukratko, sve veće prepoznavanje odnosa između duhovnosti i zdravlja naglašava važnost integracije duhovne prakse u medicinske i terapijske pristupe za postizanje holističkog blagostanja.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Wiginton, K. (2024). Can Spiritual/Religious Practice Improve Your Health? WebMD.
  2. Stelcer, B. i sur. (2023). Supporting elderly patients in strengthening their personal and spiritual health resources. Frontiers in Psychology, 14: 1237138.
  3. Van Elk, M. i Aleman, A. (2017). Brain mechanisms in religion and spirituality: An integrative predictive processing framework. Neurosci Biobehav Rev., 73: 359–378.

Ocijenite članak

2.50 / 5   2

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu