Dječja psihoanaliza: Zahtjevnija je nego s odraslima! Psihologinja otkriva kako izgleda u praksi
- Budite prvi i komentirajte!
- 4 min čitanja
Psihoanalitička psihoterapija ima široku primjenu u raznolikom spektru poremećaja kod odraslih, ali i kod djece i adolescenata različite dobi. Dok je Sigmund Freud uglavnom radio s odraslima, pokušavajući rekonstruirati njihove rane godine kroz tragove koji su ostali u nesvjesnom funkcioniranju, njegova kćer Anna Freud bila je uglavnom zainteresirana za rad s djecom.
Tako je nastala i dječja psihoanaliza, odnosno psihoterapijski pristup i oblik liječenja koji koristi dječju igru kako bi pomogao najmlađima u shvaćanju njihovih problema. Cilj dječje psihoanalize je pomoći djeci, ali i njihovim roditeljima, stoga se veliki naglasak stavlja na suradnju s roditeljima.
Dječja psihoanaliza
Psihoanalitički pristup u dječjoj dobi pojavio se kao subspecijalnost psihoanalize tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća. Riječ je o zasebnoj grani psihoanalize koja se bavi teorijama u dječjoj dobi kako bi protumačila uzroke psihičkih poremećaja kod djece, a u konačnici i odraslih.
Kako smatraju neki psihoanalitičari, svaka odrasla osoba koja traži psihoanalitički orijentiranu psihoterapiju zapravo u velikoj mjeri želi izliječiti dijete u sebi koje je duboko ukorijenjeno u psihi odrasla čovjeka.
Prvom dječjom psihoanalitičarkom smatra se Hermine Hug-Hellmuth koja je 1913. godine objavila članak o terapiji igrom.
Međutim, Anna Freud bila je prva osoba koja je sistematizirala i organizirala teorije iz dječje psihoanalize kao poseban oblik psihoterapijskog pristupa. Ona je smatrala da se i dječja psihoanaliza mora držati osnovnih teorija psihoanalize, ali bi se trebala razlikovati u načinu terapije i njezinoj provedbi.
U periodu prije toga najvažnije se usredotočiti se na djetetovo okruženje, kako bi se mogao podržati i razvijati njegov emocionalni razvoj te na taj način spriječiti bilo kakvu vrstu neuroze u nastanku.
Gotovo svi psihoterapijski pravci svoje korijene pronalaze u psihoanalizi – od obiteljske i grupne terapije do kognitivno-bihevioralne i transakcijske analize.
Uspostavljanje terapijskog odnosa s djetetom
Uspostavljanje terapijskog odnosa povjerenja s djetetom puno je zahtjevnije nego s odraslom osobom. Anna Freud posebno je pisala o važnosti uspostavljanja snažnog terapeutskog “saveza” s djetetom koje dolazi na terapiju.
Posebno je raspravljala o činjenici da djeca ne mogu sama za sebe potražiti terapiju, kao što to čine odrasli. Također im nedostaje riječi kojima bi mogli izraziti svoje misli i osjećaje. Stoga je smatrala da je najvažnije pridobiti pozornost i povjerenje djece prije provođenja bilo kakvih terapijskih postupaka.
Iako djetetu nedostaje vokabular za slobodne asocijacije, dijete se izražava na brojne druge načine – motorikom, igrom, maštom, crtežom, ponašanjem. Odlike dobrog i obrazovanog psihoterapeuta u ovom području podrazumijevaju njegovu stručnost i informiranost te izvrsno poznavanje dječje psihe i dinamike oblikovanja ličnosti u ranim fazama života.
Opće je poznato u psihoanalitičkim krugovima da nema dobrog terapeuta koji nije prije ulaska u rad s klijentima prošao detaljnu i iscrpnu dugotrajnu osobnu terapiju kojom je i sam bio “psihoanaliziran”, svjestan sebe i svojih slabosti, vlastitih frustracija i neriješenih dilema.
Samo takav terapeut može omogućiti djetetu slobodno i neometano izražavanje svojih mogućnosti u terapijskoj situaciji, u kojoj dijete u konačnici doživljava terapeuta kao svojeg prijatelja za igru.
Dječja psihoanaliza u praksi
Temeljno načelo Anne Freud je da svako dijete treba biti prepoznato kao osoba za sebe, sa svojim vlastitim potrebama, snagama i slabostima. Stoga se svakom djetetu treba pristupiti na drugačiji način, onaj koji mu je u tom trenutku potreban (iz bilješki o životu i radu Anne Freud može se pronaći kako je jednom dječaku pomogla da zapiše svoje priče, jednoj djevojčici je plela odjeću za njezinu lutku itd.).
Posebno je naglašavala slobodu kretanja djeteta u terapijskoj situaciji i prostoriji u kojoj dolazi na tretmane. Bila je svjesna da je djeci teško mirno sjediti i biti usredotočenima te da se to od njih ne može ni očekivati, stoga ih je pratila u njihovim slobodnim kretanjima – ako bi skakutali po tepihu, ona bi skakutala skupa s njima.
Sve materijale za rad, a posebno za crtanje, držala je lako dostupnima djeci te ih poticala na korištenje. Smatrala je da su crteži važno sredstvo izražavanja, jednako značajno kao i izgovorena riječ.
Dječja analiza u obrazovanju i suradnja roditelja
Anna Freud je veliki doprinos imala i u obrazovnom sustavu. Naime, zanimalo ju je što se očekuje od djece u austrijskom školskom sustavu početkom 20. stoljeća jer nije mogla shvatiti da prioritet nije na učenju nego na stvaranju poslušnih građana koji će prihvatiti ono što im carstvo naredi.
Djelomično zahvaljujući svojim radovima i istraživanjima u području dječje psihoanalize, educirala je učitelje znanjima iz razvojne psihologije kako bi znali podržati emocionalni rast i razvoj djece, iako je trebalo proći nekoliko desetljeća kako bi takvi predmeti postali obvezni i glavni dio usavršavanja učitelja i odgojitelja.
Psihoanaliza djece i adolescenata uvelike se oslanja na rad s roditeljima tijekom svih faza terapijskog procesa. Od velike je važnosti proučavanje i jačanje odnosa između djeteta i roditelja te shvaćanje načina kojima se može potaknuti emocionalni razvoj.
Psihoanalitičar je zapravo pomagač u roditeljskom odgoju koji nastoji pratiti i usklađivati potrebe i signale koji se izmjenjuju između djeteta i njegove okoline. Kako dijete odrasta i ulazi u razdoblje adolescencije, a kasnije i odrasle dobi, terapija s vremenom podrazumijeva sve manje igre, a sve više razgovora.
Pročitajte i članke:
- Mentalno zdravlje djece i adolescenata: Jedno od sedmero djece i mladih u dobi 10 – 19 godina ima problema! Psihologinja otkriva kako ih prepoznati i riješiti
- Dječja igra: Važnija je u razvoju nego što se misli! Psihologinja donosi savjete za roditelje i odgojitelje
- Vrste psihoterapije: Ne znate koju odabrati? Imamo popis dostupnih psihoterapijskih pravaca u Hrvatskoj, a evo i o čemu ovisi odabir.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Sedam neočekivanih znakova da se ne krećete dovoljno
- Tomislav Stanić
- 3 min čitanja
- Anna Freud and Child Psychoanalysis. (2018). Freud Museum London.
- Sholevar, G. P. i sur. (1989). Psychoanalytic treatment of children and adolescents. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 28(5): 685–690.
- Berecki, I. (1986). Izvorišta psihoanalize i psihoterapije dječje dobi. Medicinski vjesnik, 18(2): 101–104.
- Freud, A. (1974). The writings of Anna Freud: I. Introduction to psychoanalysis: Lectures for child analysts and teachers, 1922-1935. International Universities Press: New York.