Anovulacija predstavlja izostanak ovulacije.  Postoje tri tipa anovulacije.

Tip jedan je najčešće posljedica stresa, vježbanja ili velikog gubitka kilograma. Poremećaj rada hipotalamusa i hipofize karakterističan je za tip dva, dok prerano iscrpljenje jajnika označava tip tri. Kod određenog broja žena izostanak ovulacije je povezan s povišenom razinom prolaktina u krvi ili poremećenim radom štitnjače. 

Anovulacija se može javiti u bilo kojem menstruacijskom ciklusu, a najveći problem stvara u plodnoj dobi žene koja pokušava zatrudnjeti. Stalna anovulacija uključuje izostanak ovulacije i menstruacije (amenoreja), a poremećaj kojega izaziva u menstruacijskom ciklusu se često naziva anovulatorni ciklus.

Zašto izostaje ovulacija?

Ovulacija je najvažniji događaj svakog menstruacijskog ciklusa, a predstavlja pucanje folikula (mjehurića) na jajniku pri čemu dolazi do oslobađanja zrele jajne stanice koja je nužna za oplodnju. Kod anovulacije se to ne događa.

Anovulacija je najčešće uzrokovana poremećajem u izlučivanju hormona počevši od hormona hipotalamusa preko hormona hipofize, pa sve do hormona jajnika, izazivajući pritom izostajanje mjesečnog sazrijevanja jajne stanice, a na kraju i menstruacije. Još neki mogući uzroci anovulacije su:

• prehrana,
• stres,
• tjelesna građa,
• tjelovježba,
• promjena okoline.

Navedeni simptomi su često povezani. Primjerice, ako ste naglo izgubili veći broj kilograma ili ste tek počeli s redovitim i napornim vježbanjem, anovulacija je također moguća pojava. Naravno, to ne znači da morate prestati vježbati, nego prilagoditi vježbanje i usporiti tempo. 

Isto tako, nije rijetkost da jako mršave žene ponekad imaju neredovite menstrualne cikluse i anovulaciju. Uzrok tome može biti jednostavno njihova tjelesna građa ili stresna okolina zbog koje su smršavile. Moguće je da je su pitanju i neki teži oblici bolesti kao što su anoreksija ili bulimija. Razloga može biti mnogo, ali je važno pratiti znakove koje tijelo pokazuje.

Jedna vrlo zanimljiva znanstvena studija objavljena u časopisu Obstetrics and Gynecology ispitivala je mehanizme kojima fizička aktivnost utječe na menstrualni ciklus. Uspoređivale su se žene s visokom, srednjom i niskom razinom tjelesne aktivnosti, a rezultati su pokazali da je skupina pod snažnom tjelovježbom koja je povezana s oligomenorejom ( razmak između dvije menstruacije dulji od 35 dana) smanjila razine seruma luteinizirajućeg hormona i prolaktina, ali povisila razine 2-hidroksiestrona.

Ti podaci upućuju na to da su anovulacijski ciklusi povezani s količinom vježbanja i povećanom razinom estrogena katehola. Kateholamini i beta-endorfin povišeni vježbom mogu djelovati na suzbijanje oslobađanja luteinizirajućeg hormona na hipotalamusnoj hipofiznoj osi.

Drugim riječima, ne morate prestati vježbati, samo trebate vježbu prilagoditi svojim trenutnim sposobnostima koje će se s vremenom razvijati i tražiti više napora, no prekomjerno vježbanje nikako ne može dobro utjecati na funkcioniranje vašeg organizma.

Anovulacija i sindrom policističnih jajnika (PCOS)

Postoje još mnogi nepoznati čimbenici koji mogu uzrokovati anovulaciju, a najpoznatiji oblik kroničnog izostanka ovulacije je sindrom policističnih jajnika (PCOS) kojega karakterizira povećanje tjelesne mase zbog prekomjernog nakupljanja masti, neredovit menstruacijski ciklus ili amenoreja (izostanak menstruacije) te višak androgena (akne, pretjerana dlakavost). Tipično, jajnici sadrže brojne ciste.

Za dijagnozu policističnih jajnika je potreban ginekološki pregled s ultrazvukom, a laboratorijskim pretragama se mogu provjeriti razine spolnih hormona jajnika, hormona hipofize i štitnjače. Liječenje policističnih jajnika se najčešće temelji na različitim vrstama hormonskih lijekova.

Znanstveni časopis Cochrane Systematic Review potvrđuje učestalost anovulacije kod žena reproduktivne dobi ponajviše zbog sindroma policističnih jajnika. Žene s ovulacijskim poremećajima često koriste različite terapije za postizanje ovulacije, a još uvijek se ispituje kako bi se korištenjem cikličkih progestagena i estrogena u kombinaciji moglo upravljati nepravilnim menstrualnim krvarenjem.

Liječnici su s terapijama još uvijek jako oprezni, najviše zbog nuspojava hormonske terapije. No, pažljivom obradom žene i njenih tegoba te kombiniranjem lijekova, postiže se u većini slučajeva zadovoljavajuć ishod.

Anovulatorni ciklus – simptomi

Mnoge se žene pitaju kako prepoznati anovulatorni ciklus te koji su točno simptomi izostanka ovulacije. Naime, većina žena može osjetiti da izostaje ovulacija na temelju sluzi, odnosno iscjetka iz rodnice koji je nakon mjesečnice obično oskudan, a pred ovulaciju postaje obilan, bezbojan, sluzav i rastezljiv – poput bjelanjka jajeta. Također, većina žena s pravilnim ciklusom, bolnom menstruacijom te predmenstrualnim sindromom (napetost dojki, bol u donjem dijelu trbuha) ima ovulaciju.  Ako toga nema, žena može uočiti da postoji neki problem s ovulacijom.

Još neki simptomi anovulacije su:

• nepravilno trajanje ciklusa,
• izostanak menstruacije (amenoreja),
• izostanak cervikalne sluzi,
• izostanak ovulacijske boli u jajniku,
• neusklađenost u radu hormona.

Mnoge žene koriste metode praćenja bazalne temperature (blagi pad neposredno prije i trajni porast od 0.5 do 1 stupanj nakon ovulacije) i LH trakice  za određivanje koncentracije tog hormona u urinu čiji se vrhunac postiže 24 do 36 sati prije ovulacije. 

Upravo na temelju ovih metoda žene mogu uočiti izostanak ovulacije.

Anovulatorni ciklus se može pojaviti u toku godine 1-2 puta i kod zdravih žena. Mnoge žene imaju problema s oskudnom menstruacijom koja ne može biti povezana s anovulacijom s obzirom na to da nije u pitanju potpuni izostanak menstruacije, odnosno amenoreja.

Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Journal of Pediatric and Adolescent Gynecology provedeno je na adolescenticama i mlađim odraslim ženama koje se susreću s anovulacijskim ciklusima. Rezultati su pokazali da menstruacija nakon anovulacijskih ciklusa može biti izrazito bolna kao i menstruacija nakon ovulacijskih procesa.

Ti podaci podupiru ideju da redovite i bolne menstruacije ne moraju nužno ukazivati na normalan ciklus ovulacije.

Ako sumnjate na anovulaciju, svakako obavite liječnički pregled, a pomoću našeg kalkulatora plodnih dana, izračunajte svoje plodne dane. 

Izostanak ovulacije – trudnoća

Mnoge žene se pitaju: „Ako nemam ovulaciju, hoću li ikad postati majka?“ Naime, trudnoća bez ovulacije nije moguća, zato što je jedino vrijeme kad žena može zanijeti upravo vrijeme kada ovulira.

Većina žena s redovitim ciklusima će jednom do dvaput godišnje imati anovulatorni ciklus, isto kao što će većina žena s neredovitim krvarenjem imati ovulaciju jednom ili dvaput u godini.

Međutim, upravo to znači da anovulacija ne znači potpunu nemogućnost zanošenja, nego smanjenu šansu za trudnoću  – jednom do dvaput u godini, naspram deset do dvanaest puta kod žene s redovitim ciklusom.  Najčešće ovaj problem imaju žene sa sindromom policističnih jajnika.

No, ako su svi drugi nalazi uredni i pravilni, žene s neredovitim ciklusima će, u ono vrijeme kada imaju ovulaciju, imati istu šansu za trudnoću kao i žene s redovitim menstruacijama.

Dijagnoza anovulacije

Kao što je već navedeno, anovulacija se najčešće može uočiti praćenjem i mjerenjem bazalne temperature (temperature tijela pri mirovanju) čiji pad pokazuje da će se ovulacija dogoditi, a porast od 0.5 do 1 stupanj da se već dogodila.

Međutim, ova metoda nije pouzdan pokazatelj ovulacije i u najboljem slučaju proriče ovulaciju samo unutar dva dana.

Nadalje, pomoću LH trakica se može pratiti porast luteinizirajućeg hormona (hormona koji izaziva ovulaciju) koji u mokraći doseže vrhunac 24 – 36 sati prije ovulacije. Takav način praćenja ovulacije može biti od velike koristi za žene.

Također, dijagnoza se može postaviti i pomoću metode monitoring, odnosno ultrazvučnim praćenjem kretanja razine hormona, LH ili progesterona (znakoviti porast pokazuje da je do ovulacije došlo).

Anovulacija – liječenje

Prije početka liječenja potrebno je definirati uzrok anovulacije, a zatim na osnovu specifične teškoće odrediti metodu liječenja. Najvažnije je riješiti osnovni poremećaj i postići ravnotežu hormona te konačno i izazvati ovulaciju.  Kod žena koje nisu ovulirale dulje vrijeme (kronična anovulacija) najčešći izbor je klomifen.

Međutim, njegove nuspojave (napadi vrućine, mučnina, glavobolja, poteškoće s vidom itd.) ponekad znaju biti jako neugodne, a u krajnjem slučaju klomifen može povećati opasnost od raka jajnika zbog čega doktori uvijek paze i oprezno promatraju žene tijekom liječenja kako bi spriječili moguće komplikacije te ograniče broj ciklusa liječenja.

Primjenjuju se i hormonske terapije humanim menopauzalnim gonadotropinima u mnogobrojnim varijacijama kako bi se stimulirao i ispravio rad hormona hipofize (FSH i LH), odnosno potaknulo folikule jajnika na sazrijevanje. 

Nakon sazrijevanja folikula, ženi se daje drugi hormon – humani korionski gonadotropin, kako bi se potaknula ovulacija. Trudnoće postignute ovim oblikom liječenja su u 10 do 30% višeplodne, prvenstveno blizanačke.

U slučaju da je problem u hipotalamusu ( dijelu mozga koji nadzire lučenje gonadotropina iz hipofize), ženama se daje umjetni oblik hormona koji otpušta gonadotropine.

Dok je moguća nuspojava prva dva oblika liječenja hiperstimulacija jajnika (jajnik se poveća, a velika količina tekućine se prebaci iz krvotoka u trbušnu šupljinu) kod korištenja umjetnih hormona koji oslobađaju gonadotropine je to izuzetno rijetko.

• amenoreja
• anovulacija
• hipofiza
• izostanak menstruacije
• izostanak ovulacije
• ovulacija
• sindrom policističnih jajnika
• trudnoća

Učitaj više izvora