Zasigurno ste puno puta čuli ili pročitali kada biste trebali jesti, tj. doručkovati, a da poslije 18 sati ne biste trebali večerati. Velika se pažnja pridaje vremenu obroka, no puno toga se zapravo ubraja u mitove o hrani. 

Samo pitanje “Kada jesti?” tako postaje glavna preokupacija te potencijalni krivac za nagomilane kilograme ili razlog zašto ne mršavimo uspješno. Međutim, “Kada jesti?” je daleko sporedna stvar u odnosu na ono što stvarno ima smisla, što je bitno i daje rezultate. 

Uvijek se traži prečica, univerzalan odgovor na naše izazove u prehrani, pa je tako samo vrijeme obroka toliko glorificirano da se čini kao logično i razumsko objašnjenje. S druge strane, kvaliteta prehrane, dosljednost i trajna promjena prehrambenih navika padaju u drugi plan. 

U zdravoj prehrani je sve prilično jednostavno. No, te osnove nisu lake jer nas izazivaju u našim karakternim osobinama kao što su disciplina, dosljednost, upornost i, ono najvažnije, vrijeme. 

Dati sebi vremena da trajno promijenimo prehrambene navike, raskrstimo s mitovima o hrani i nađemo balans je izazovno i teško jer rezultati ne dolaze brzo. U skladu s tim, da bismo zadovoljili potrebu za brzim rezultatima, pribjegavamo mitskim objašnjenjima kao što je samo vrijeme obroka. 

Kada jesti?

Sada ćemo pobliže vidjeti zašto je vrijeme obroka manje bitno od same kvalitete prehrane i svakodnevnog izbora namirnica. Ovdje se ne misli samo na vrijeme dana kada jedemo, već i na vrijeme unosa određenih makronutrijenata, poput ugljikohidrata. 

Primjerice, pojedinci si dopuštaju unos ugljikohidrata samo oko treninga, odnosno prije i poslije treninga, dok se u dane odmora suzdržavaju od ugljikohidrata. Također, tzv. “cheat day” rezerviran je samo za vikend. 

Isto tako, naglašava se uzimanje obroka unutar pola sata nakon odrađenog treninga. Na ovim primjerima vidimo koliko je samo vrijeme obroka postalo centar fokusa među rekreativcima, sportašima i osobama koje žele postići određeni cilj vezan uz prehranu. 

Međutim, istraživanja koja su se bavila važnosti unosa hrane prije i nakon treninga ili općenito važnosti vremena obroka kratko su trajala. No, novija istraživanja pokazuju da imamo ipak malo više vremena za unos hrane nakon treninga. 

Zapravo, pokazalo se da je ukupni unos hrane kroz dan važniji od vremena obroka. Drugim riječima, ako trenirate, nakon treninga se obično pije ili jede kombinacija proteina i ugljikohidrata. 

Slično je i s doručkom. Konstantno nailazimo na savjete da je doručak najvažniji obrok u danu. Svakako bismo trebali doručkovati unutar dva sata nakon buđenja, no bitnija je sama kvaliteta prvog obroka. 

Ako je naš prvi obrok sastavljen od instant 3u1 kave, masnog lisnatog peciva sa slatkim punjenjem i energetske pločice, onda se baš i nismo usrećili. Točnije, nismo usrećili naš glikemiju jer ćemo ubrzo biti gladni, a vjerojatno pospani i bez energije ostatak dana. 

Upravo doručak treba osigurati energiju i stabilnu glikemiju kako bismo u radnim satima imali koncentraciju i fokus. Pojedinci zaista ne mogu doručkovati i preskaču doručak jer imaju drugačiji cirkadijalni ritam. Možemo reći da im je to prirodna sklonost. 

Međutim, pojedinci koji preskaču doručak s ciljem mršavljenja, a koji onda u drugom dijelu dana, posebice navečer, navale na hladnjak, ne rade dobro. Takvi pojedinci bi trebali doručkovati, i to kvalitetno. 

Dakle, ukupna kvaliteta hrane koju unosimo svakodnevno jest bitnija, a vrijeme obroka po važnosti dolazi nakon toga, odnosno s obzirom na specifične okolnosti. Nema univerzalnih, već individualnih pravila. 

Druga pitanja su važnija od “Kada jesti?”

Ako ste osoba koja se samo nastoji hraniti zdravo i prakticirati zdrave prehrambene navike, imate standardan posao od osam sati te vježbate oko tri puta tjedno, vrijeme obroka za vas je sporedna stvar i nešto čime se ne trebate opterećivati. Naravno, sami ćete vidjeti odgovara li vam doručkovati i kako se osjećate ujutro ako jedete nekoliko minuta prije spavanja. 

Pored kvalitete prehrane koja podrazumijeva uravnoteženost, umjerenost i raznolikost, umjesto pitanja poput “Kada jesti?” ili debljaju li ugljikohidrati, korisnije je pitati se ova pitanja:

• Jedem li sada jer me nešto muči, pod stresom sam ili tužan/a?
• Kako se osjećam kad jedem unutar dva sata nakon buđenja, a kako kad preskočim doručak (pod uvjetom da je riječ o kvalitetnom doručku)?
• Jedem li brzo ili jedem li polagano te dobro žvačem hranu?
• Jedem li svaki dan svježe povrće i voće?
• Jedem li dovoljno kvalitetnih proteina ili se većina izvora proteina svela na proteinske pudinge i whey?
• Jedem li dovoljno nezasićenih masti naspram zasićenih?
• Prebacujem li si krivnju ili imam osjećaj grižnje savjesti kada pojedem nešto slatko ili ono što smatram da nije “zdravo”?

Ovaj niz možemo nastaviti s pitanjima koja su orijentirana na osvještavanje, izgradnju zdravog odnosa s hranom, a onda u konačnici i sa sobom. Kao što vidimo, važni segmenti prehrambenih navika često odu ispod radara, dok se nekim drugim stvarima daje na važnosti bez pokrića. 

Ako ne jedete svakodnevno svježe povrće i voće, ne spavate kvalitetno, svaki tren ste u pekari ili jedete slatkiše i brzu hranu na dnevnoj bazi, uzalud pitanje “Kada jesti?“. Takvo pitanje poostavlja se tek kada se izgrade osnove u zdravom životnom stilu, a onda i dosljednost u tim osnovama. 

Pročitajte i ove članke:

• Kako voditi dnevnik prehrane? Nutricionistica otkriva jesu li aplikacije korisne i na što trebate obratiti pažnju
• Hrana i zdravlje: Neodvojivi pojmovi! Nutricionistica otkriva kako hrana utječe na naše zdravlje i zašto to ne smijemo olako shvaćati
• “Nezdrava hrana”: Imamo popis namirnica! Nutricionistica otkriva što će se jako rijetko naći na njezinom tanjuru.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Imaju slične simptome, ali ...

Pet zdravstvenih stanja koja imitiraju reumatoidni artritis

• Tomislav Stanić
• 1 min čitanja

• kada jesti
• vrijeme obroka