Ovi lijekovi mogu trajno oštetiti vaš sluh – provjerite uzimate li neki od njih

Ototoksičnost je pojam koji opisuje oštećenje unutarnjeg uha uzrokovano nuspojavama određenih lijekova

Kada se napokon počnete osjećati bolje nakon bolesti, najmanje što očekujete jest da ćete imati problema sa sluhom. Ipak, kod nekih ljudi upravo lijekovi koji pomažu u liječenju mogu uzrokovati neugodne nuspojave poput gubitka sluha ili neprestanog zujanja u ušima.

U nastavku saznajte o fenomenu koji se naziva “ototoksičnost“, koji lijekovi nose najveći rizik i što možete učiniti kako biste zaštitili svoj sluh.

Što je ototoksičnost?

Ototoksičnost je pojam koji opisuje oštećenje unutarnjeg uha uzrokovano nuspojavama određenih lijekova. Riječ je o kombinaciji pojmova “oto” (uho) i “toksičnost” (trovanje), a posljedice mogu uključivati smanjen sluh, zujanje u ušima (tinitus), pa čak i probleme s ravnotežom.

Prema riječima dr. Jamesa Naplesa, specijalista za bolesti uha, nosa i grla iz bolnice Beth Israel Deaconess Medical Center povezane s Harvardom, za Harvard Medical School ove promjene često su trajne. Zato je važno unaprijed znati koji lijekovi mogu imati takve nuspojave.

Iako je ototoksičnost općenito rijetka, sve je više lijekova kod kojih je ovaj rizik poznat i dokumentiran.

Lijekovi povezani s gubitkom sluha i tinitusom

Među lijekovima koji se najčešće dovode u vezu s ototoksičnošću nalaze se:

Posebnu zabrinutost izaziva sve šira primjena bioloških lijekova, jer se sve češće uočava da i oni mogu imati štetan učinak na sluh. Kako se njihova primjena širi na razna stanja – od melanoma do očnih bolesti štitnjače – očekuje se da će broj slučajeva ototoksičnosti rasti.

Lijekovi povezani s gubitkom sluha i tinitusom
FOTO: Shutterstock

Tko je u većem riziku?

Rizik od ototoksičnosti ne ovisi samo o vrsti lijeka, već i o:

  • dozi
  • duljini uzimanja
  • kombinaciji više ototoksičnih lijekova.

Primjerice, istodobno uzimanje cisplatina i furosemida može znatno povećati rizik od ozbiljnog oštećenja sluha u usporedbi s uzimanjem samo jednog od tih lijekova.

Većina ovih lijekova daje se u visokim dozama, često tijekom bolničkog liječenja. Iako ih većina ljudi ne uzima svakodnevno, to bi se u budućnosti moglo promijeniti zbog sve češće uporabe bioloških terapija.

Kako nastaje oštećenje?

Kada dođe do ototoksičnosti, simptomi se najčešće javljaju vrlo brzo – tijekom uzimanja lijeka ili neposredno nakon toga. Nije riječ o problemu koji se razvija mjesecima kasnije.

Mnogi ototoksični lijekovi oštećuju sitne dlačice u unutarnjem uhu koje pretvaraju zvučne vibracije u signale koje mozak može razumjeti. Neki lijekovi mogu oštetiti i vestibularni sustav, dio unutarnjeg uha odgovoran za ravnotežu i orijentaciju u prostoru.

Zbog mogućnosti trajnog oštećenja liječnici ponekad uz prekid problematičnog lijeka propisuju i kortikosteroide, poput prednizona, kako bi se smanjila upala i zaštitile osjetljive strukture unutarnjeg uha.

Što možete učiniti ako posumnjate na problem?

Liječenje ototoksičnosti zahtijeva pažljiv pristup. Liječnici obično nastoje pronaći ravnotežu između učinkovitosti terapije i smanjenja nuspojava, osobito jer se ti lijekovi često koriste za ozbiljna i potencijalno životno ugrožavajuća stanja.

Ako primijetite promjene sluha ili zujanje u ušima:

  • nemojte samoinicijativno prestati uzimati lijek
  • odmah se javite liječniku
  • opišite simptome i pitajte postoji li mogućnost prilagodbe doze ili zamjene lijeka.

Najvažniji savjet jest – kontrolirajte sluh. Preporučuje se pregled sluha prije početka terapije, tijekom uzimanja lijeka i nakon završetka liječenja, osobito ako je poznato da lijek može biti ototoksičan.

Na taj način moguće je na vrijeme uočiti promjene i razlikovati nuspojave lijeka od ranije postojećih problema sa sluhom.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Salamon, M. (2025). Ototoxic drugs: Medications that may harm hearingHarvard Medical School.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu