Koža unutarnjeg i vanjskog uha puna je živčanih završetaka na kojima dolazi do osjećaja svrbeži.

Vrlo osjetljivi ljudi mogu razviti kroničan oblik svrbeži koji je sasvim bezopasan, ali frustrirajuć i neugodan. Učestalo češanje uha je najčešće kontraproduktivno jer uzrokuje dodatnu osjetljivost uha i daljnji svrbež.

Međutim, svrbež uha može biti i simptom nekog zdravstvenog problema. Kako bismo bolje razumjeli uzroke svrbeža uha i našli način uklanjanja istog, potrebno je razumjeti na koji način funkcionira zdravo uho.

Za očuvanje sluha važna je ravnoteža ušne flore koju održavaju žlijezde znojnice u zvukovodu (kanal koji prolazi od bubnjića do uške) koje proizvode cerumen (ušni vosak).

Cerumen je prirodni mehanizam zaštite od buke, djeluje kao antibiotik i antimikotik što znači da štiti uho od bakterijskih i gljivičnih infekcija te također svojim mirisom odbija kukce kako se ne bi zavukli u zvukovod i nanijeli štetu bubnjiću.

Odstranjivanje cerumena štapićima za uši mnogim ljudima je dio održavanja rutinske higijene,no zapravo je vrlo štetno jer narušava prirodnu ravnotežu ušne flore i može uzrokovati brojne zdravstvene probleme koji najčešće započinju osjećajem svrbeži u uhu.

Svrbež u uhu normalna je reakcija vanjskog sloja kože na vanjske podražaje ili unutarnje tjelesne tekućine kao što su ušni vosak ili znoj. Problem nastaje kada uši svrbe stalno i kada se počne ljuštiti koža.

Navodimo najčešće uzroke osjećaja svrbeža u uhu i načine liječenja.

Suha koža

Ako ceruminalne žlijezde iz nekog razloga ne proizvode dovoljno voska, uho će postati suho i svrbjeti. Može doći i do ljuštenja kože što ćete primijetiti po malim ostacima stare kože nalik peruti. Ako je riječ o vanjskom uhu, ovaj se problem može jednostavno riješiti nanošenjem hidratantnih krema, a ako je suhoća prisutna u unutrašnjem dijelu zvukovoda, od pomoći može biti parafinsko ulje; potrebno je nekoliko puta dnevno ukapati 3 ili 4 kapi u uho.

Najvažnije je ne koristiti štapiće za uši koji će izazvati još veću suhoću i iritaciju kože uha unatoč kratkotrajnom olakšanju.

Ušni dermatitis i alergija

Dermatitis je upala kože zvukovoda koju prati svrbež te ponekad eritem (crvenilo), iscjedak, ljuštenje kože i hiperpigmentacija (manifestira se u obliku plitkih, tamnih mrlja na koži, svijetlo-smeđe do crne boje, različitih veličina i oblika).

Upala može biti izazvana izlaganjem određenim alergenima što se naziva kontaktnim dermatitisom ili može biti spontana pojava odnosno ekcematoidni dermatitis.

Kontaktni dermatitis obično je izazvan korištenjem nakita koji sadrži nikal, kozmetičkih proizvoda kao što su boje i lakovi za kosu te određeni losioni i šamponi, a može biti uzrokovan i plastikom od koje su izrađeni okviri za naočale.

Liječi se izbjegavanjem alergena do povlačenja dermatitisa. U težim slučajevima liječnik će prepisati terapiju kortikosteroidima u obliku kreme.

Ekcematoidni dermatitis čest je kod ljudi koji boluju od atopije (genetski uvjetovana sklonost nastanku reakcija na alergene koji uzrokuju dermatitis) ili drugih vrsta dermatitisa. Liječi se otopinom aluminijevog acetata koji se nanosi po potrebi dok svrbež ne prestane. Ponekad se koriste i kortikosteroidi te antibiotici (ako se razvije upala vanjskog uha).

Često suhoća ušima stvara svrbež u uhu. Ako se ne proizvodi dovoljno cerumena, ušni kanal neće biti dobro “podmazan”. Kao rezultat, suhoća se javlja unutar uha što dovodi do perutanja i svrbeža uha. Ovo stanje naziva se seboreja ili seboroični dermatitis.

Otitis eksterna (infekcija zvukovoda)

Otitis eksterna ili upala vanjskog uha je infekcija zvukovoda koju uzrokuju različite bakterije ili gljivice. One pronalaze svoj put lako kroz zvukovod u kojem nedostaje cerumena koji će štititi uho od njih, a posebno se lako razmnožavaju u vlažnim područjima.

Pokušavajući očistiti zvukovod vatenim štapićima remetimo prirodni mehanizam (kojim se propale stanice kože pomiču sve do uške od bubnjića) i guramo propale stanice prema bubnjiću. One se tamo nakupljaju i zajedno s cerumenom mogu zadržavati u uhu vodu koja ulazi u zvukovod prilikom tuširanja ili plivanje te se tako na vlažnoj i omekšaloj koži stvara pogodno tlo za razmnožavanje bakterija ili gljivica.

Prema tome, upala vanjskog uha može imati brojne uzroke od kojih su najčešći:

• pretjerano čišćenje uha i upotreba štapića za uši,
• bolesti kože zvukovoda poput gore opisanih dermatitisa,
• ispiranje uha vodom ili nakupljanje vode u uhu, često kod osoba koje se bave vodenim sportovima zbog čega se ova upala zove i “plivačko uho”,
• mehanička ozljeda kože uha uzrokovana češanjem noktima ili predmetima (primjerice igranje olovkom, nošenje slušalica koje se smještaju u ušnu školjku),
• sapunice iz šampona i drugih kozmetičkih proizvoda koji mogu izazvati iritaciju.

Lakša upala karakterizirana je svrbežom, osjećajem nelagode i eritemom (crvenilom) u ušnom kanalu. Kako upala napreduje, uho postaje bolno na dodir i stvara se osjet punoće, odnosno začepljenosti uha. Sluh također može postati slabiji. 

Eksterni otitis liječi se antibiotskim kapima i ljekovitim otopinama koje povećavaju kiselost kože što umanjuje razmnožavanje mikroorganizama. Ako je upala snažnija ili kapi ne djeluju, u zvukovod se postavljaju antibiotske krpice koje se nose od 12 do 24 sati. Teže upale liječe se i oralnim antibioticima.

U slučaju sumnje na upalu vanjskog uha potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć kako ne bi došlo do širenja upale na srednje uho i bubnjić. Eksterni otitis u pravilu ne uzrokuje trajne probleme ili gubitak sluha, ali u starijih osoba bolest se može zakomplicirati i postati maligna odnosno opasna po život.

Korištenje slušnog aparata

Materijali slušnih pomagala (kao i obične slušalice) kod osjetljivih ljudi mogu izazvati alergijsku reakciju kože koja reagira osjećajem svrbeža. Suvremeni aparati dolaze u različitim oblicima i materijalima te postoje različite vrste od kojih se neke nose iza uha, a neke su sasvim skrivene u ušnom kanalu. Važno je odabrati odgovarajući aparat koji neće iritirati zvukovod i uzrokovati svrbež.

Također, ako slušni aparat nije pravilno postavljen, može vršiti pritisak na određena područja uha te tako izazvati iritaciju od koje nastaje svrbež, a može dovesti i do infekcije.

Začepljenje uha

Cerumen, ako se prekomjerno stvori i ne izađe iz uha prirodnim putem, može začepiti vanjski zvukovod i uzrokovati svrbež i bol, te privremeno oslabljeni sluh koji prolazi nakon liječenja. 

Manja začepljenja cerumenom moguće je liječiti prirodnim pripravcima na bazi maslinovog ulja, a ponekad je potrebno ispiranje uha (irigacija) u liječničkoj ambulanti.

Kako pravilno čistiti uši?

Čišćenje cerumena iz uha korisno je ako je svrab u uhu uzrokovan pretjeranim nakupljanjem ušnog voska. Međutim, mnogi ljudi ne znaju kako je čišćenje cerumena štapićem za uši vrlo opasno radi dodatnog uguravanja voska u ušni kanal. To može dovesti do oštećenja bubnjića i njihove opne. U tim slučajevima, najbolje se obratiti svom liječniku kako bi on očistio uho.

• eksterni otitis
• slušni aparat
• svrbež uha
• začepljeno uho