Odmor je neophodan za cjelokupno psihofizičko funkcioniranje i zdravlje pojedinca! Ljudi koji se ne znaju odmarati najčešće dolaze iz obiteljskog okruženja u kojem se odmor kritizirao i povezivao s lijenošću, neuspjehom, slabostima i nesigurnostima.

Osoba koja se odmara, odnosno pokušava odmoriti, ali ne uspijeva, uglavnom prolazi kroz teške emocije samookrivljavanja u tom procesu “odmaranja”. Istovremeno osjeća nemir i unutarnji pritisak koji je tjera da se pokrene i da bude produktivna.

Ukratko, ljudi koji se ne znaju odmarati su od najranije dobi bili izloženi stalnom kritiziranju odmora i glorificiranju teškog rada, kao jedinog sigurnog alata za dobar život.

Postoji li strah od odmora?

Ne postoji strah od odmora, ali postoji strah od one značajne druge osobe čije vam je mišljenje bilo jako važno dok ste bili dijete. Vrlo vjerojatno ste redovito bili izloženi kritikama jer ste uzeli predah, a s vremenom ste shvatili da je glavni životni moto “rad, rad i samo rad” – po mogućnosti što teži i dugotrajniji inače nije sigurno hoćete li preživjeti.

Život u takvim okolnostima ne može u vama stvoriti drugačije “drivere“, odnosno pokretače koji vas vode kroz život. S vremenom postanete radoholičar koji ne zna što je odmor i sebi ne ostavlja prostora da ga zatreba.

Nažalost, u jednom trenutku će neki aspekt tijela i/ili psihe početi davati signale da ne može dalje i da je – pregorio. Ne mora nužno doći do burnouta, nego i do bilo koje druge bolesti zbog koje ćete morati uzeti odmor koji onda ujedno znači i liječenje i oporavak.

Teško je pristati na dugotrajan emocionalni rad u kojem ćete početi istraživati dubine svojeg ranog razvoja i odnosa s drugima. No, ključno ga je u nekom trenutku života započeti jer je pitanje što će se sve pronaći kao potencijalna uzročno-posljedična veza vaših postupaka u odrasloj dobi.

Primjerice, odmor kao uzrok neuspjeha i gubitka kontrole. Možda teoretski ne zvuči komplicirano ispravljanje ovog problema, no pitanje je kakav osjećaj vas prožme kada ležite na kauču, a uskoro dolazi osoba koja bi vam mogla dati kritiku za takvo ponašanje.

Nije nužno čak da netko i dođe, jer je dovoljan unutarnji kritičar koji će započeti rečenice o bezvrijednosti i gubljenju vremena dok se pokušavate odmoriti. Ubrzo nakon toga shvaćate da je jednostavnije ustati i započeti s poslom, novim “to-do” listama i stalnim radom oko nečega.

Ono što u ovome svemu otežava jest činjenica da ćete i od strane društva biti pozitivno vrednovani jer stalno radite nešto, bavite se poslom i ne zaustavljate se u brojnim obvezama. Važno je naglasiti da ovdje nije stvar financija, odnosno ne radite toliko zbog egzistencijalnih problema, nego zbog unutarnjeg pritiska koji vam ne dozvoljava da stanete.

Tko su ljudi koji se ne znaju odmarati?

Danas na psihoterapijske tretmane dolazi sve više klijenata koji, čak i kada tehnički nisu na poslu, osjećaju snažnu unutarnju potrebu da ostanu dostupni i mislima prisutni u zadacima koje je potrebno obaviti. To su ljudi koji svoje svakodnevne obveze ispunjavaju i prije predviđenog vremenskog roka, ali zapravo nikad ne prestaju raditi i ne uzimaju odmor jer u njihovoj glavi uvijek ima još nešto što mogu napraviti.

Netko bi rekao da je to stvar perfekcionizma – i može djelomično biti, ali ovdje govorimo o ljudima s internaliziranim misaonim petljama koje im stvaraju pritisak i ne dozvoljavaju da se isključe, čak i kada se cijeli svijet oko njih “isključi”.

Otpor prema uzimanju odmora nije stvar današnje kulture produktivnosti nego nesvjesnih mehanizama koji su nastajali tijekom godina. Stvar je u tome da smatrate da ne zaslužujete odmor dok ne napravite “još samo ovo”, ali tome nikad nema kraja i internalizirani procesi se nastavljaju u obliku unutarnjeg kritičara koji napominje:

• “Trebaš raditi više, ovo nije dovoljno.”
• “Ljudi će misliti da sam lijen i da ništa ne radim ako se sada isključim.”
• “Ako ne napravim još ovo, sve će propasti.”
• “Bolje da ja to napravim nego netko drugi.”
• “Moram se dokazati i napraviti ovo do kraja.”.

Unutarnji mehanizam “vrijedim samo ako radim” nije se stvorio niotkuda. Itekako je povezan s našim ranim iskustvima i pohvalama koje smo dobivali samo kad bismo nešto postigli. 

Život u okruženju koje je očekivalo pretjeranu aktivnost i suptilne kritike zbog “nedovoljno rada” s vremenom su doveli do uvjerenja da je naša vrijednost vezana samo uz rezultate koje postižemo, a ne za to što jesmo, bez titula, diploma, medalja i svih ostalih “statusa” za kojima kroz život jurimo.

Naš živčani sustav je počeo bilo kakvu vrstu odmora registrirati kao prijetnju, nesigurnost i gubitak kontrole te je stalno “na oprezu” zbog potencijalnih kritika koje bi mogao dobiti.

Srećom, sve se to može popraviti i ponovno naučiti na adekvatniji način, ali proces je dugotrajan i zahtijeva suočavanje s ranim iskustvima, negativnim mislima i uvjerenjima koje vjerojatno nikad dosad nismo doveli u pitanje.

Možemo li se naučiti odmarati?

Ono što se danas smatra odmorom najčešće to nije. Stalna dostupnost i provjeravanje novosti nije odmor, a danas smo objeručke prihvatili činjenicu da je nemoguće potpuno se isključiti iz tog svijeta.

Ne bi se smjelo podrazumijevati da je odmor isključivo pasivan s obzirom na to da mnogi danas uživaju u aktivnom odmoru koji, iako možda fizički može umoriti, zapravo podržava psihološku dobrobit. No, ovdje nije riječ o vrsti odmora koji preferiramo nego o slobodi da odaberemo odmor kada nam treba.

Najbolji način za rad na ovom problemu je kroz individualnu psihoterapiju koju će voditi stručna osoba i pomoći vam na putu prema istinskom odmoru.

Da bismo do toga došli, prvo nam je potrebna spoznaja da zaista jesmo jedni od onih koji se ne znaju odmarati. Ako vam je u tome pomogao ovaj članak, onda vas potičemo da se ne zaustavite na tome, nego odlučite za aktivnije traženje uzroka svojih nesvjesnih mehanizama koji odmor smatraju prijetnjom.

Ne morate čekati da se na psihofizičkoj razini dogodi ozbiljniji problem zbog kojeg ćete biti primorani usporiti. Ako osjećate da ste stalno umorni, da ne znate kako si priuštiti odmor i da vas plaši pomisao na jedan ili više slobodnih dana, to je zato što je vaš mozak povezao odmor s opasnošću. Srećom, to se može promijeniti.

Pročitajte i ove članke:

• 7 različitih vrsta odmora koje trebate – i kako ih dovoljno dobiti
• Godišnji odmor i mentalno zdravlje: Odmorite se od sebe!
• Zašto nam se čini da je godišnji odmor gotov prije nego što uopće počne?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pokrovitelj STADA

Jesenski rituali koji čuvaju zdravlje: Kako male svakodnevne navike postaju najbolja podrška imunitetu?

• Nova Studio
• 3 min čitanja

• ljudi koji se ne znaju odmarati
• naučiti odmarati
• odmor
• strah od odmora
• vrijedim samo ako radim